Nebojša Andrić, bivši HDZ-ovac i aktualni načelnik Vojnića o općini koju vodi i svom “tvrdom” stavu o migrantskoj krizi: U Vojniću nema ksenofobije, ali…

Imamo dvojezične ploče na zgradi općine, tri nacionalne zastave, već dugo kod nas rade i Nepalci i Indijci koji su dobrodošli – širokog smo srca i sve primamo, kaže načelnik ali i nastavlja....

U aktualnom broju Samostalnog srpskog tjednika “Novosti” iz Zagreba objavljena je priča s Đurom Krivokućom, proizvođačem hvaljenog džina iz Utinja Vrela, pa intervju s načelnikom Vojnića Nebojšom Andrićem u sklopu ciklusa “ZOOM POLITIKON” na “KAportalu” započinjemo pitanjem što Općina Vojnić može učiniti i što čini da pomogne tog poduzetnika i slične poduzetnike, a o migrantskoj krizi i izlasku iz Hrvatske demokratske zajednice, to jest situacijama zbog kojih je naš sugovornik posljednjih tjedana uživao pažnju javnosti, ćemo se posvetiti u nastavku razgovora.

– Općina je kupac njegova džina i to je već pomoć, a ujedno i reklama. Nedavno je radi kupoprodaje vatrogasnog vozila bila u posjeti delegacija iz Austrije, pa smo obišli obiteljsko poljoprivredno gospodarstvo koje proizvodi taj džin. U našim poklon-paketima su proizvodi lokalnih proizvođača, a njih je, nažalost, malo. Đuro je mladić koji je u garaži počeo raditi i uspio napraviti kvalitetan proizvod, već prepoznat. Nadam se da će se njegova proizvodnja uvećati, odgovara Andrić.

Koje još proizvođače imate na području općine?

• Imamo proizvođače meda, biljnih pripravaka, gljiva, ajvara i slično, ali ništa značajno i u većim količinama s obzirom na broj OPG-ova.

Jesu li stanovnici općine poduzetni?

• Jesu. Međutim, hrvatska politika potiče poduzetnost, ali ne i proizvodnju. Većina OPG-ova proizvodi poticaje. Utoliko imamo puno proizvodnje na papiru, ali ne i u naravi.

Što je danas gospodarstvo Vojnića?

• Naš najveći gospodarski subjekt je proizvodni pogon plastične ambalaže Dw Reusables, bivši Kaplast. Zapošljavaju od 40 do 70 radnika i dobrim dijelom pune općinski proračun.

U srpnju je donesen rebalans proračuna i u odnosu na prvotni plan prihodi su manji 44 posto. Jesam li dobro primijetio?

• Ovisi kako se gleda. Kada planiramo proračun računamo i sve kandidirane projekte, a naša općina posljednjih godina najviše prihoda ostvaruje iz fondova Europske unije, a sve projekte koje kandidiramo, a nisu usvojeni na natječajima uklanjamo iz proračuna i zato je to velika varijabla. Da bismo mogli kandidirati projekt, mora biti u potpunosti naznačen u našem proračunu, pa ima velikih odstupanja od jednog rebalansa do drugog, što ne bi trebao biti slučaj i proračun bi se trebao više vezati na vlastite prihode, koji su kod nas stabilni, a ove druge stavke bi trebalo navoditi na drugi način.

Što ste to kandidirali, a da nije usvojeno?

• Kandidiramo uvijek puno toga, primjerice nadogradnju doma kulture vrijednu 1,400.000 eura – projekt je dobio maksimalan broj bodova, uvršten je na inicijalnu listu, a onda nam je Agencija za plaćanje u poljoprivredi poslala elektronsku poštu koju nikada nismo zaprimili, što smo i dokazali, i zakasnili smo na rok da se očitujemo. Pisali smo žalbe, tužili resorno ministarstvo i tu agenciju, pa ćemo vidjeti što će biti dalje, a vjerojatno neće biti ništa. Eto, to je primjer kako iznos od milijun eura naznačen u proračunu može biti varijabilan.

Koji su projekti aktualni?

• Radimo tri vodovoda i pročistač otpadnih voda. Ukupno se u to ulaže oko šest milijuna eura, a financira se iz EU fondova. Izrađujemo glavni projekt za asfaltiranje ceste dužine četiri kilometara. Očekujemo da se izda za to građevinska dozvola i da taj projekt prijavimo na natječaj krajem godine. Ta cesta povezuje dvije poduzetničke zone – u centru i Kupljenskom. To bi bio alternativni pravac za slučaj gužve ili bilo kakvog drugog zastoja na državnoj cesti.

Koju korist općina ostvaruje od gospodarenja šumama?

• Ostvarujemo je od šumskog doprinosa koji je znatnog iznosa s obzirom da je zadnjih dana bilo dosta sječe, no šteta je daleko veća jer transport ide preko naših cesta, a održavanje nerazvrstanih se financira isključivo iz općinskog proračuna. Održavanje šumskih cesta se dijelom financira iz zarade po kubičnom metru robe. Više je izvora prihoda za održavanje županijskih i državnih prometnica. Svi kamioni prevoze velike terete i uništavaju naše općinske ceste.

Koliko ih je nerazvrstanih?

• Oko 290 kilometara.

Općina Vojnić je najveća u Karlovačkoj županiji?

• Jest, gledano po površini i po broju stanovnika.

U kampanji za lokalne izbore ste rekli da Vojnić neće imati 20.000 stanovnika, ali da će imati pet tisuća. Po zadnjem popisu ih ima 3.600.

• Realno ih ima oko četiri tisuće.

Što je uzrok manjem broju stanovnika u odnosu na ambiciju?

• U zadnjih desetak godina je otišao velik broj radno sposobnih. Do prije pet ili šest godina je postojalo veliko iseljavanje stanovništva tamo gdje su bolje plaće. Ujedno, mnogi mladi nisu uspjeli riješiti stambeno pitanje. Nemoguće je u Vojniću uzeti stan u najam, a u Slavoniji je mnogo praznih kuća. U Vojniću se ne može naći slobodan smještaj, a na spisku za stambeno zbrinjavanje je četrdesetak obitelji s područja općine. Useljive kuće su useljene, a one koje su stradale u ratu, a nisu obnovljene su ruševine.

Jedna od takvih je ona s natpisom “Buffet ‘Bife’” u Vojišnici. Kakav je to kafić bio i tko je osmislio takvo ime?

• Ne znam.

Obnavlja se zgrada robne kuće?

• U privatnom je vlasništvu već dugo – izmijenilo se par vlasnika koji su propali, pa je to banka držala u svome vlasništvu, u međuvremenu je objekt skroz devastiran i, eto, našao se poduzetnik koji je to kupio i obnavlja. Planira tu otvoriti neku trgovinu, poslovne prostore i restoran. Najvažnije je da se obnovi ta zgrada koja je bila ruglo centra Vojnića.

Tko to obnavlja?

• Mladen Mitak iz Zagreba.

Na središnjem trgu je zanimljiv kontrast – spomenik kralju Petru Svačiću i partizanski s crvenom zvijezdom petokrakom, što su po mnogima simboli međusobno suprotstavljenih ideologija. Mogu li se u Vojniću pomirit ideologije, narativi i identiteti?

• Spomenik i ideologiju ne možemo miješati – spomenici su nastali u nekom vremenu. Riječ je o spomeniku kralju Petru Svačiću, a ne kralju Petru Karađorđeviću, suvremeniku partizana i predstavniku ideologije oprečne njihovoj. Spomenike ne treba uništavati. Svi govore o jednom dijelu povijesti. S odmakom na nju možemo gledati različito i raspravljati o onome što je bilo dobro ili loše, ali je povijest neupitna i ne može se brisati ono što se dogodilo kao što se ne može brisati niti broj 3 iz matematike.

Prije dosta godina, možda desetak, sam na oglasnoj ploči u Vojniću gledao liste za mjesne izbore. Na jednoj sam prepoznavao u velikom broju srpska imena i prezimena, a onda shvatio da čitam listu HDZ-a. Tada ste rekli kada sam Vam to spomenuo da u Vojniću odnos nacionalnosti i stranačkih preferencija nije bitan.

• Imamo i drugi slučaj – Josip Boljkovac je na posljednjim svojim izborima izašao na listi Samostalne demokratske srpske stranke kao kandidat.

Međunacionalni odnosi u Vojniću su skladni s obzirom da se na općinskoj zgradi vijore tri nacionalne zastave – hrvatska, srpska i bošnjačka?

• Svakako. Živimo zajedno i malo nas je. Bitno je da se međusobno cijenimo, da cijenimo Republiku Hrvatsku i njezina obilježja. Kamo bismo dospjeli da se međusobno mrzimo?

Postoji li uz skladan međunacionalni život mještana i ksenofobija spram onih koji se doseljavaju iz Afrike i Azije?

• Ne bih to tako nazvao. Nema ksenofobije. Imamo dvojezične ploče na zgradi općine, tri nacionalne zastave, već dugo kod nas rade i Nepalci i Indijci koji su dobrodošli – širokog smo srca i sve primamo. U našem nogometnom klubu je donedavno igrao igrač crne rase, svi su ga prihvatili i nisam čuo da je netko o njemu rekao ružnu riječ. Problem je invazija vojske koja dolazi zauzeti Europsku uniju po nečijem nalogu.

Migrira se po nečijem nalogu?

• Ako u kratkom vremenu u Europi dobijete milijun muškaraca dobi od 18 do 40 godina koji dolaze nezakonito, šire se i organiziraju, govorimo o invaziji. Pokušajte ući ilegalno u neku državu. Recimo da se zaputim u Veliku Kladušu pojesti ćevape, ali mi se ne da čekati pet sati na graničnom prijelazu, pa odem tamo preko livade. Izašla bi u tom slučaju vijest da je lokalni šerif krenuo ilegalno prijeći granicu, tražila bi se moja smjena, vjerojatno bih bio uhićen i pritvoren 30 dana da ne bih utjecao na svjedoke, odnosno ponovio kazneno djelo i bio bih strašan primjer za čovječanstvo.

Možda bi se isplatilo, ako su dobri ćevapi.

• Da… Svatko tko ilegalno prelazi granicu nema časnu namjeru.

Jeste li skloni teorijama zavjere?

• Nije riječ o teoriji zavjere. Znate li kako je nastao izraz “peta kolona”? Kada je Francisco Franco vodio pohod na Madrid rekao je da to radi s pet kolona, no upozoren je da se vide samo četiri. “Peta nas čeka u Madridu i otvorit će nam vrata”, odgovorio je. Tako je i sada. Pogledajte što se događa u Parizu ili jako liberalnoj Švedskoj – izbjeglice zauzimaju četvrti u koje ne može ući policija. Što je to nego okupacija?

Milijunske mase su u pokretu koje niti masovna utapanja u Sredozemlju ne obeshrabruju na putu za Europu. Je li ih moguće zaustaviti?

• Bi li bilo najbolje da ne činimo ništa, da sjedimo i pasivno čekamo da dođu, da nas kamenuju i da nam mačetama sijeku glave, ruke i noge.

Događa li se to negdje?

• Uzmite iz kakvih kultura i sredina dolaze i kakvi su to načini razmišljanja te kakvi su njihovi običaji. Tomislavu Salopeku su odrubili glavu samo zato što je vozio kamion.

Nisam primijetio da se događa to u Europi?

• U Parizu su nastojali ubiti gradonačelnika i njegovu obitelj kada su mu zapalili automobil pred kućom.

Treba li generalizirati, stvarati paniku i histeriju?

• Nije riječ o panici, nego o oprezu. Preživio sam Domovinski rat i znam što je rat i što su izbjeglice – prvo su se spašavali žene i djeca, a u izbjeglištvo su išle obitelji skupa. Fenomen je da muškarci odlaze u izbjeglištvo, a da žene i djeca ostaju ratovati.

Iz Bosne i Hercegovine ste.

• Jesam.

Mimo nešto dobrovoljaca, tamo nije bilo Arapa…

• Nije. Srebrenica je bila zaštićena zona. Ujedinjeni narodi su rekli žiteljima Srebrenice da ih nitko ne smije dirati.

U Srebrenici su genocid počinili kršćani nad muslimanima.

• Da. Ne govorim o vjerskim razlikama. Pogledajte kako se smjenjuje vlast u zemljama odakle dolaze migranti – vojska izvrši puč i mačetama se masakrira stotine tisuća sunarodnjaka samo zato što su iz drugog plemena. Ne kažem da su svi oni takvi, ali nije neobično tamo da netko vuče kalašnjikov od svoje šeste do 26. godine života. Zato moramo imati kontrolu, zatvoriti granice i rješavati zahtjeve za azil u roku pet dana – ako netko ima pravo na azil, neka ostane, a onaj tko nema neka se vraća.

Je li moguće zatvoriti granicu i zaustaviti migracije?

• Zašto ne idu u Rusiju?

Možda im nije privlačna.

• Eto…

Je li migrantska kriza “ruska kuhinja”?

• Ne tvrdim to. Previše smo privlačni migrantima, to je problem.

Kako se u politici oduprijeti porivu da se ide niz dlaku popularnom narodnom osjećaju i javnom mnijenju umjesto da se liderski oblikuju stavovi građanstva i ono usmjeri u konstruktivnom pravcu?

• Po ovome pitanju, lider bi bio isto što i diktator, samo na nježniji način. Cilj politike je ići narodu niz dlaku. Vidim se kao predstavnik naroda i cijelo moje političko djelovanje se zasniva na rješavanju problema ljudi, a ne da im govorim da je sve u redu i da znam bolje od njih što je za njih dobro. Mogu imati svoje stavove i ideje, ali od nekih ideja koje ljudi ne žele moram odustati. Znam da je potrebna spalionica smeća, i to ne samo jedna jer stvaramo otpad i pravimo se da to nije naš problem, no teško je u bilo kojoj sredini izgraditi spalionicu.

Je li se u Vojniću dogodilo nešto što su uzrokovali migranti, a što je odredilo Vaše stavove prema migrantskoj krizi?

• Kod nas je zapaljeno sedam kuća, ukradeno je više od deset automobila, jednom čovjeku je četiri puta provaljeno u kuću i ona je opljačkana, a materijalna šteta je oko 30.000 eura. U policijskim statistikama toga nema jer je to sve počinio “nepoznati počinitelj”.

Kako znate da su to napravili migranti?

• Zato što pronalazimo majice, njihove papuče… Njih deset se posere nasred sobe i naloži vatru u dnevnom boravku.

Jeste li ih zatekli u tome?

• Problem je što se ne evidentira sve.

Je li ih netko vidio da to rade?

• Naravno da jesu, ali nisu uhvaćeni. Prije par godina su provaljivali jednom čovjeku u automobil, a psa su izboli. Ta grupa migranata je uhvaćena i samo su protjerani u Bosnu – kazneni postupak nije proveden jer se nije znalo tko je od njih to učinio.

Zvonimir Troskot iz Mosta, saborski zastupnik koji je nedavno u Vojniću na te teme s Vama održao konferenciju za medije, je spomenuo mogućnost samoorganizacije lokalnih zajednica radi zaštite. Razmatrate li tako nešto u Vojniću?

• Čemu kad policija čuva granicu tako da niti ptica ne može preletjeti preko nje? Sad čak pomažemo i slovenskoj policiji jer smo našu granicu s Bosnom i Hercegovinom zaštitili.

Hoće li se u Vojniću narod oružano samoorganizirati?

• To nam ne dopuštaju Ustav i zakoni.

Kako biste onda komentirali da je takva mogućnost uopće spomenuta?

• Postoji mogućnost djelovanja u sklopu civilne zaštite, čuvanja i obavještavanja policije.

Hoćete li se tako organizirati?

• Štititi ćemo svoje obitelji. Vidjet ćemo kako će se situacija razvijati. Dobro znamo da su lovci 1991. godine s lovačkim puškama stali braniti svoje kuće.

Naveli ste izjavu načelnika policije Unsko-sanskog kantona da postoji skupina naoružanih Afganistanaca uz granicu Hrvatske i Bosne i Hercegovine kao povod za sazivanje spomenute konferencije za medije.

• Uhvaćena su sad dvojica iz te skupine, što znači da je njegova izjava bila istinita. Nitko normalan ne može mirno spavati sa spoznajom da mu takva banda djeluje oko kuće.

Jeste li spokojni sad kad su uhvaćeni?

• Bit ću spokojan kad uhvate svih 15 članova te skupine.

Jeste li napustili HDZ zato što bi izgubio “doticaj s narodom”?

• Ne. Napustio sam HDZ jer sam već u godinama kada mi se karijera primiče kraju i u narednih par godina bih htio sudjelovati u promjenama na državnoj razini, ali istinske reforme koje će se odmah osjetiti. HDZ je velik sustav koji djeluje sporo i mukotrpno. Razgovarao sam s ekipom načelnika i gradonačelnika koji su u stalnom kontaktu s narodom o tome da pokušamo napraviti neku novu političku priču na državnoj razini. Cilj je sudjelovati u vlasti da bi se moglo promijeniti nešto konkretno.

Rekli ste da je izvjesno Vaše pristupanje Akciji za promjene, novoj političkoj stranci čiji je predvodnik šibensko-kninski župan Marko Jelić.

• Jesam.

Jeste li pristupili toj stranci u međuvremenu?

• Jesam. Nisam još uplatio članarinu, ali se nadam da ću ovih dana i to riješiti.

Kakav je odnos te stranke prema migrantskoj krizi?

• Uglavnom ovakav kako iznosim. Svi su stava da se državne granice moraju štititi bez obzira na sve, u suprotnome gube smisao.

Postoji li sličnost između Akcije za promjene kao stranke koja okuplja lokalne čelnike i aktiviste i Mosta kad je nastajao?

• Ima dosta sličnosti, ali i dosta razlika. Most je bio lokalnog karaktera – ekipa iz Metkovića je to započela i imali su ideje. Dobra su stranka, ali su vukli poteze kao da žele biti oporba. Mi ne želimo biti oporba, želimo preuzeti odgovornost i mijenjati zakone te djelujemo na razini cijele Hrvatske. To su razlike.

Nakon Vaše tiskovne konferencije s gospodinom Troskotom saborska zastupnica Maja Grba-Bujević je održala tiskovnu uime HDZ-a na kojoj je navela u što je sve s državne i županijske razine ulagano u Vojnić, u razdoblju kojega nije odredila. To niste osporavali. Plašite li se da bi nakon Vašeg odlaska iz HDZ-a pomoć Vojniću s državne i županijske razine mogla biti uskraćena ili smanjena?

• Ako HDZ vodi takvu politiku, mora odmah sići s vlasti. Zamislite da se ne čisti snijeg u onim dijelovima općine u kojemu nisam dobio potporu glasača na izborima za načelnika. To je nemoguće.

Bi li Vas kao dugogodišnjeg člana HDZ-a iznenadilo da se tako postavi?

• Dovoljno sam dugo u politici da me ništa ne može iznenaditi, pa ne mogu iznenaditi niti samoga sebe.

Koju bismo smirujuću poruku mogli poslati stanovnicima Vojnića?

• Bit će sve u najboljem redu kad AP dođe na vlast.

Pogledajte VIDEO cijelog razgovora…