"Reizbor predsjednika Zorana Milanovića bi bilo pitanje formalnosti, ako bi HDZ ostao u Banskim dvorima", smatra novinar Samostalnog srpskog tjednika "Novosti".
Ivica Đikić je književnik i scenarist, rođen 1977. u
Tomislavgradu, autor nagrađivanih knjiga “Cirkus Columbia”,
romana po kojemu je oskarovac Danis Tanović snimio i igrani film,
“Sanjao sam slonove”, “Ponavljanje”, “Beara”, zbirke priča “Ništa
sljezove boje”, pjesničke zbirke “Ostatak svijeta”,
publicističkih knjiga “Domovinski obrat – politička biografija
Stjepana Mesića”, “Šarik Tara. Život” te “Gotovina – stvarnost i
mit”, koju je napisao s Davorom Krilom i Borisom Pavelićem, a
potpisuje i scenarij za igrani film Filipa Šovagovića “Visoka
modna napetost” te dramsku seriju “Novine” koju je režirao
Dalibor Matanić.
Đikić je prije svega ipak novinar koji je karijeru započeo u
Slobodnoj Dalmaciji, nastavio u tjedniku Feral Tribune, pa u
Novom listu u kojemu je bio glavni urednik, a sada u Samostalnom
srpskom tjedniku “Novosti”, čiji je također bio glavni urednik,
objavljuje vrsne analize politike.
Stoga s njime u novom intervjuu iz ciklusa ZOOM POLITIKON na
Kaportalu promišljamo 2024. godinu u kojoj će se održati, po
nekim podacima, 65 izbora diljem svijeta, između ostalih
predsjednički u Sjedinjenim Državama, izbori za Europski
parlament, izbori za Hrvatski sabor i za Predsjednika Republike
Hrvatske.
Zašto volite pratiti i analizirati politiku?
– Prije svega, to mi je posao – bavim se političkim novinarstvom.
Mogao sam se, naravno, baviti i drugim vidovima novinarstva, no
politika me zanima i u njoj vidim prostor drame. U politici se
pojavljuju inspirativni karakteri koje moć deformira ili ih
odvlači kamo nisu niti slutili. Politika je najbliža literarnom
doživljaju svijeta. Jako puno se o ljudima može shvatiti
praćenjem borbe za moć i oko moći. Zanima me što ih toliko
motivira da dođu na poziciju moći. To je moj najosnovniji interes
za politiku.
Općenito vlada nepovjerenje u institucije, politiku,
medije i znanost. Imate li razumijevanja za tvrdnje da su svi
političari isti, da je svejedno tko je na vlasti, da ne postoje
razlike između političkih opcija i slično?
– Imam jer je mnogo argumenata u prilog takvom mišljenju, mada ga
ne dijelim. Politika, institucije, mediji i znanost nisu pokazali
previše razumijevanja za te ljude koji su potom okrenuli glavu od
toga misleći da sudjelovanjem ne mogu promijeniti ništa. No, neće
se prilike poboljšati, ako se ustraje u takvom stavu. Poštujem
svačiju odluku i nisam pobornik stava da treba naplaćivati kazne
biračima koji se ne odazovu na izbore, što je praksa u nekim
razvijenim europskim državama. Odluka da se ne izađe na izbore je
izraz legitimnog stava.
Često se raspravlja koliko su političari kvalificirani,
no koliko je prosječan birač kvalificiran da procjenjuje
različite politike i političke aktere, osim utoliko što ima pravo
na to?
– Kvalificiran je onoliko koliko ga to zanima i koliko se odluči
udubiti u temu. I oni birači koji su najmanje kvalificirani da
glasaju su ipak i dalje kvalificirani za to. Ne samo da imaju
zakonsko pravo na to, nego i po moralu s obzirom da dijele
sudbinu s ostalima, s onima koji glasaju, s onima koji ne
glasaju, s onima koji će biti izabrani i s onima koji neće. Sama
činjenica da živi u ovoj zemlji svakom biraču daje za pravo da
izrazi mišljenje o tome tko bi trebao činiti vlast, odnosno kakva
bi vlast trebala biti, bez obzira je li taj birač upućen ili
neupućen, dobronamjeran ili zlonamjeran, zainteresiran ili
nezainteresiran, klijentelistički umrežen ili neumrežen.
Insistiranje na tome da birač bude “kvalificiran” bi jako suzilo
demokraciju i svelo je na delegatski sistem koji je postojao u
Jugoslaviji ili koji postoji i danas u nekim velikim državama u
svijetu. Ne mislim da je demokracija savršena i da je rješenje
svih naših problema, no bolja je od sistema po kojemu bismo preko
nekoga glasali o sebi, o svojoj budućnosti, životu i okolnostima.
Ne možemo promijeniti narod i oblikovati ga tako da bude idealan,
po našim mjerilima – to nije moguće nigdje i nikad neće biti.
Nedavno je predsjednik srbijanske Liberalno-demokratske
partije Čedomir Jovanović ustvrdio da će ovogodišnje izbore u
Americi odlučiti podkasti i da nije isključeno da influenserica
Kim Kardashian postane predsjednica Sjedinjenih Američkih
Država.
– Činjenica da je Donald Trump bio predsjednik i da opet ima
šansu to postati sve mogućnosti čini ostvarivima. Njegov povratak
u Bijelu kuću se čini izvjesnim i to nam govori o demokraciji,
Americi i američkim glasačima koji odlučuju o sudbini jedne tako
velike zemlje, pa onda posredno i svijeta. Nove tehnologije,
društvene mreže i podkasti će izrazito utjecati na izbore u
Sjedinjenim Državama. Tehnologijom se mijenja život, a tako se
mijenja i politika. Tako je uvijek i bilo u povijesti. Sad je sve
ubrzano u odnosu na ranija povijesna razdoblja, a to je duh
vremena koji sa sobom donosi i dobro i loše.
Na prosinačkim parlamentarnim i lokalnim izborima u
Srbiji dobar rezultat polučila je lista “Mi, glas iz naroda” koju
predvodi Branimir Nestorović, liječnik poznat kao antivakser. On
i drugi na toj listi su zvijezde različitih podkasta i kroz taj
format su uglavnom ostvarivali vidljivost u javnosti. Ova druga
opozicija u Srbiji se stalno žali da su joj zatvorene televizije
s nacionalnom frekvencijom, a Nestorović im je možda pokazao da
im to i ne treba.
– U prostoru interneta, podkasta, alternativnih oblika
pojavljivanja u javnosti se može zadobiti dio biračkog tijela. Ne
treba ipak precjenjivati Nestorovićev uspjeh jer nije došao na
vlast i nije polučio bolji rezultat od “normalnih” opozicionara.
Imali smo i u Hrvatskoj situacije kada bi se nedugo prije izbora
pojavljivali neki političari i neke političke opcije koji bi
i zahvaljujući društvenim mrežama osvojili veliku podršku, a onda
bi potonuli ili nestali. Mislav Kolakušić nije niti potonuo niti
nestao s obzirom da je zastupnik u Europskom parlamentu, ali je
na način sličan Nestorovićevom došao do velikog broja glasova, a
ne vjerujem da taj uspjeh može ponoviti. Tehnologija omogućava da
se lakše dođe do glasača i bolje manipulira, no to ne znači
ništa, ako nemate ideju što uraditi s tom podrškom. U pravilu je
riječ o političkim opcijama s ideologijom koja je utemeljena u
monokazualnoj teoriji zavjere po kojoj sve loše na svijetu ima
jedan razlog, pa kada se to tako postavi i predstavi, dobije se
podrška dijela birača koji se lutajući u potrazi za smislom
uhvate za takvo objašnjenje. Takve političke opcije redovito
razočaraju svoje birače jer dobacuju samo do osvajanja glasova, a
nemaju ideju što onda uraditi s dobivenom moći.
Koliko takve antisistemske političke pojave mogu
iznenaditi na ovogodišnjim parlamentarnim izborima u Hrvatskoj i
pomrsiti račune glavnim akterima?
– Načelno ne isključujem tu mogućnost. Ne znamo kada će biti
parlamentarni izbori. Ako će biti u travnju ili svibnju, za
pojavu takvih lista i stranaka je možda prekasno jer se teško
afirmirati u nekoliko mjeseci i na vidiku ne vidim nikoga takvog,
a moguće je da se pojavi, ako izbori budu na ljeto, odnosno
početkom rujna. Ne smatram da će Živi zid, koji se sada zove
Ključ Hrvatske, ili Kolakušić ponoviti svoje uspjehe s pozicija
protivljenja sustavu i teorija zavjere, a ne vidim nikoga novoga
tko bi mogao tako djelovati. Svi koji su “u igri”, koji se
spominju u anketama su sistemske, a ne antisistemske političke
opcije i nisu revolucionarno nastrojene.
Koristi li Hrvatskoj demokratskoj zajednici nedavna
korekcija izbornih jedinica?
– Koristi, ali ne previše. Neće novi obuhvati izbornih jedinica
odlučiti pobjednika izbora, ali će HDZ-u koristiti što je Velika
Gorica, primjerice, sada dio I. izborne jedinice – taj grad je
uglavnom HDZ-ova baza, a I. izborna jedinica je uvijek na neki
način bila uglavnom lijevo-liberalna. Datum održavanja
parlamentarnih izbora će više odrediti pobjednika izbora od
prekrajanja izbornih jedinica. Izbori 2016. godine su održani u
rujnu, a 2020. početkom srpnja, i to je uvelike pomoglo HDZ-u da
pobijedi. Prije osam godina je HDZ-ova Vlada pala u travnju, a
Andrej Plenković je postao predsjednik HDZ-a u lipnju i uvjeren
sam da bi Socijaldemokratska partija Hrvatske sa Zoranom
Milanovićem na čelu ostvarila puno bolji rezultat, a možda i
pobijedila, da su izbori održani u lipnju ili srpnju 2016. godine
– do rujna se Plenković uspio afirmirati kao predsjednik stranke.
Početkom srpnja 2020. godine izbori su održani nakon što je
proglašena pobjeda nad koronavirusom, na čemu je HDZ utemeljio
kampanju. Da su izbori održani u rujnu ili listopadu te godine,
HDZ ne bi polučio toliku prednost pred konkurencijom. Tajming
izbora je stoga utoliko važniji od izbornih jedinica i upravo
zato vjerojatno Plenković podatak u kojem će se mjesecu održavati
parlamentarni izbori čuva kao najstrože čuvanu tajnu, što nije
fer prema ostalima i što je nekorektno, ali jest legitimna
politička igra.
Hoće li oduševljenje stanovništva dinamikom obnove nakon
potresa dati dodatno krila HDZ-u na izborima?
– Da, mada je sve što se tiče obnove nakon
potresa poveća sramota Vlade Republike Hrvatske.
Ipak, činjenica jest da se imenovanjem Branka Bačića za
potpredsjednika Vlade i ministra prostornog uređenja,
graditeljstva i državne imovine počelo graditi, da se ljudi
useljavaju u čvrste i tople objekte, da nisu više po kontejnerima
i slično, pa bi HDZ na tome trebao profitirati. Teško mi je
zamisliti da će birači zaboraviti kako se dvije godine nije
radilo ništa po pitanju obnove i da je to vrijeme bačeno u vjetar
te da su mnogi izgubili zdravlje živeći u kontejnerima, ali je
moguće da se ne pamti dugo, nego do unazad šest mjeseci.
Marketinški stručnjak Krešimir Macan je ustvrdio uoči
Božića na televiziji N1 da će izbore presuditi dodatak na
mirovine. Koliko su za HDZ bitni pitanje troškova života građana
te socijalne politike s raznim transferima iz državnog proračuna
ka različitim društvenim skupinama?
– Bitno im je to. HDZ vjerojatno misli da im je to važnije nego
što uistinu jest jer u suprotnome ne bi izdvajali toliki novac u
tu svrhu, na čemu će zasigurno i profitirati, no ne u tolikoj
mjeri da će odlučiti izbore. Podcjenjuje se umirovljenike
procjenama da će dati svoj glas na izborima nekome zbog 50 eura
jednokratne pomoći. Dio birača će zasigurno glasati za HDZ zbog
takvih pomoći Vlade, ali ne vjerujem da će to biti masovna
pojava. Živi se u teškim uvjetima i ljudima je svaki euro bitan,
no ne vjerujem da će birači prije svega zbog takvih dotacija
glasati za HDZ.
Premijer stalno ističe činjenicu da smo istoga dana ušli
u Šengensko područje i eurozonu kao adut. Je li to građanima
bitno?
– Nekima jest. Čini mi se da je uglavnom prelazak na euro kao
službenu valutu u Hrvatskoj neutralna stavka pri odluci birača
kome dati glas. Šengensko područje je bitno onima koji putuju.
Takvih nije malo, ali nije niti previše – njihov broj nije
odlučujući. Bez obzira na postojeća ograničenja, privremene
kontrole na granici, kojih u zračnim lukama nema, za one koji
putuju i gospodarstvo ulazak u Šengenski prostor je postignuće,
no neće biti toliko važno na izborima koliko Plenković naglašava.
Ukidanje viza za Sjedinjene Države također olakšava život, no
koliko građana Hrvatske putuje u SAD?
Tko je glavni konkurent HDZ-u?
– I dalje SDP, kakav god bio i koliko god oslabio. Možemo je
također konkurent, mada je podrška toj stranci u opadanju. Most
se jako trudi, ali je stalno na 7, 8 ili 9 posto podrške
anketiranih birača, a slično je i s Domovinskim pokretom. SDP, a
posebice u kombinaciji s Možemo, jest glavna opozicija HDZ-u.
Kako gledate na skepsu Možemo glede suradnje s
SDP-om?
– Ona je logična, gledano iz njihove perspektive. Možemo ne želi
biti mlađi partner SDP-u, nego na izborima samostalno testirati
svoju snagu. Zajednički izlazak na izbore bi bio bolji objema
strankama u odnosu na samostalni, ali, eto, Možemo je procijenilo
da bi to nanijelo štetu njihovoj prepoznatljivosti, da bi ih se
gledalo kao prirepak SDP-u. No, mogli bi se prevariti u procjeni
da mogu samostalno osvojiti dosta glasova s obzirom da su izvan
Zagreba kadrovski i organizacijski jako slabi.
Kakvu podršku uživaju u Zagrebu?
– Izgubili su dio birača, ali ne previše jer im niti opozicija
nije bogzna kakva, pa utoliko imaju sreću. U Zagrebu relativno
dobro stoje, no Zagreb će na parlamentarnim izborima biti
podijeljen u tri izborne jedinice, a drugdje nisu pustili
korijenje, niti u Dalmaciji, niti na Kvarneru i Istri, gdje su
imali i veću šansu za to, nema ih u Međimurju i Slavoniji… Da
su išli na izborima s SDP-om, mogli su jedni drugima popuniti
rupe. Možemo je vjerojatno dobro odlučilo s obzirom na izgradnju
prepoznatljivosti stranke, ali nije, ako se želi smijeniti HDZ,
što bi se lakše ostvarilo da su išli zajedno u predizbornu
koaliciju, a nakon izbora sklopili koaliciju s nekom opcijom
zdesna, primjerice Mostom, ili s liberalima, ako bi neka od
liberalnih stranaka ostvarila dobar rezultat.
Most nerijetko govori o Pavlu Vujnovcu. Je li ta osoba
bilo kakav politički faktor?
– Jest, naravno, s obzirom da će preuzimanjem Fortenove imati
godišnji prihod od 14 milijardi eura, što je oko 20 posto
hrvatskog brutodomaćeg proizvoda. Sve i da Vujnovac ne želi biti
politički faktor, to bi bio s obzirom na gospodarski utjecaj, a
pogotovo je politički faktor s obzirom da to očigledno i želi
biti, pa igra na više političkih grupacija. Riječ je o politički
zainteresiranom čovjeku čija poslovna priča i dalje ima velike
veze s politikom. On sebi ne može dozvoliti da bude politički
nezainteresiran s obzirom na svoj poslovni značaj. Možda su
Mostovi motivi za rat s Vujnovcem prizemni, no gledano politički
i načelno logično je ukazivati na nekog prilično misterioznog, a
koji će uskoro imati 20 posto BDP-a Hrvatske. Taj čovjek je tema,
bez obzira htio on to ili ne, odnosno htjeli mi to ili ne. Netko
s tolikim udjelom u nacionalnom bogatstvu bi bio tema svugdje u
svijetu.
Koliko je vjerojatno da se predsjednik Milanović odluči
natjecati za drugi mandat?
– Rekao je da će odlučiti o tome nakon što se provedu
parlamentarni izbori, no moj je dojam da će se vjerojatno
natjecati za nov mandat.
Na podršku kojih društvenih skupina, odnosno političkih
opcija može računati za reizbora?
– Raznorodnih. Sigurno će ga podržati ozbiljan dio ljevice oko
SDP-a, Socijaldemokrata i Možemo. Nije izgubio glasova na ljevici
koliko se tumači u javnosti, niti je dobio glasova na desnici
koliko se procjenjuje – izgubio je dio glasova na jednoj, a dobio
dio podrške na drugoj strani. I dalje ne vidim pripadnika neke od
institucionalnih stranaka koji bi mu mogao parirati na
predsjedničkim izborima. Možda se pojavi neka nezavisna ličnost
kao kandidat, no u svakom slučaju šanse predsjednika Milanovića
su ozbiljne, ako se odluči kandidirati za drugi mandat.
Bi li mu najveći rizik za reizbora bio HDZ-ov gubitak
vlasti na parlamentarnim izborima?
– Bi, jer birači rezoniraju da izaberu nekoga tko bi bio antipod,
da se ostvari politička ravnoteža. Stoga bi reizbor predsjednika
Milanovića bilo pitanje formalnosti, ako bi HDZ ostao u Banskim
dvorima. Osvajanje drugog mandata bi mu se zakompliciralo, kada
bi HDZ postao opozicija, no čini mi se da će predsjednika
Milanovića biti teško pobijediti, bez obzira tko bi mu bio
protukandidat.
Razgovarao: Marin Bakić