Moja kandidatura je bila na neki način posljedica nagovora kolega....Kada je moja prijava stigla i kada se vijest o tome proširila, kolege su mi prilazile i čestitale na hrabrosti. To mi je s jedne strane bilo drago, no zastrašujuće je da se smatra kako treba hrabrosti javiti se na natječaj, komentirala je Sanda Kočevar
Gradonačelnik Damir Mandić je 28. prosinca prošle godine na
mjesto ravnatelja Muzeja grada Karlovca imenovao kustosa Igora
Čuliga, po preporuci Upravnog vijeća kojega čine predsjednik Ivan
Pavlović, Ivana Basarac i Ivana Kolić kao predstavnici Grada
Karlovca, osnivača ustanove, Vera Stipetić kao predstavnica
zaposlenika i Luka Čorak kao predstavnik struke.
To je tijelo na sjednici održanoj 13. prosinca razmatralo prijave
tri kandidata za ravnatelja – Čuliga, muzejske savjetnice Sande
Kočevar i više kustosice pedagoginje Lane Bede i pritom ocijenilo
da nije potrebno s njima provesti intervjue. Upravno vijeće je
odlučilo gradonačelniku preporučiti Čuliga preglasavanjem – dobio
je podršku tri od dva člana tog tijela.
Iz zapisnika sa sjednice, koji je javnosti dostavila stranka
Možemo uz priopćenje u kojemu kritizira odluku gradonačelnika, je
razvidno da su predstavnici struke i zaposlenika bili protiv
Čuliga kao kandidata. Pavlović je, između ostalog, naveo da Čulig
“ima najjasniju viziju svega što predstoji radu muzeja u
budućnosti” i honorirao mu je i što je eksponiran u javnosti, “a
to se ne može reći za njegove protukandidatkinje”.
I. Basarac je kao Čuligovu prednost navela sudjelovanje “u
upravljačkoj strukturi”, a S. Kočevar je zamjerila “potenciranje
narušenih međuljudskih odnosa u Muzeju, čemu ne bi trebalo biti
mjesta u četverogodišnjem programu rada”. Ocijenila je ujedno da
je program L. Bede “nešto šturiji” u odnosu na programe ostalih
kandidata. “Program rada gospodina Čuliga je konkretan, jasan,
ima pozadinu i smjernice za budućnost”, ustvrdila je. I. Kolić je
ocijenila da je gospodin Čulig “najbolje prepoznao važnost
europskih projekata”.
Predstavnik struke je naveo da je proveo prvih pet godina staža u
uredu s gospodinom Čuligom i drugih pet u uredu sa S. Kočevar – o
prvom je izrazio izrazito nepovoljno mišljenje, a o S. Kočevar
izrazito povoljno. “Kolega Čulig nije dobra osoba za vođenje
muzeja jer ima problema i s vođenjem vlastitog odjela”, ustvrdio
je. Zašto bi bila bolji ravnatelj S. Kočevar argumentirala je i
predstavnica zaposlenika.
Kritici imenovanja Čuliga pridružila se i Socijaldemokratska
partija Hrvatske – obje stranke smatraju da je prevagnula u
odluci Upravnog vijeća i gradonačelnika činjenica da je Čulig
član u Karlovcu vladajuće Hrvatske demokratske zajednice. Možemo
je ujedno upozorilo da je supruga novoimenovanog ravnatelja
zaposlena u gradskoj upravi upravo u odjelu koji nadzire rad
ustanova u kulturi.
Unatoč pozivima da se očituju, niti Grad Karlovac niti HDZ nisu
to učinili, pa tako stali u obranu tog izbora i samog gospodina
Čuliga, koji je pak odbacio kritiku o sukobu interesa, a jedno od
izlaganja na sjednici Upravnog vijeća nazvao ostrašćenim pogledom
pojedinca. Ustvrdio je i da procedura izbora i imenovanja nije
prekršena.
S. Kočevar je podnijela tužbu protiv Grada Karlovca. Stoga s
njom o tome razgovaramo u još jednom intervjuu iz ciklusa ZOOM
POLITIKON na KAportalu.
Zašto ste tužili?
– Jer je narušena procedura izbora ravnatelja Muzeja grada
Karlovca.
Kakva procedura je provedena, a kakva bi trebala
biti?
– Kandidati trebaju zadovoljavati uvjete natječaja i za izbora se
mora zadovoljiti procedura. Sva tri kandidata su zadovoljila
uvjete natječaja, ali je sporna odluka gradonačelnika o
imenovanju kolege Čuliga ravnateljem. Zakon o muzejima i njegov
član 26., stavak 3., kaže da o tome odlučuje osnivač, u ovome
slučaju Grad Karlovac, a stavak 4. kaže da se način imenovanja
pobliže određuje statutom ustanove. Statut Muzeja grada Karlovca
je nekoliko puta mijenjan 2021. i 2022. godine. Njegov pročišćeni
tekst je objavljen u broju 10 Glasnika Grada Karlovca iz 2022.
Članak 37. Statuta kaže da ravnatelja Muzeja grada Karlovca
imenuje Gradsko vijeće Karlovca.
Ravnatelja je imenovao gradonačelnik.
– Tako je.
Donosi li se upravo set novih zakona koji se tiču
kulture, a koji će donijeti promjenu u tom pogledu?
– Donosi. U gradskoj upravi je došlo vjerojatno do zabune zato
što su izmijenjeni matični zakoni knjižnica i kazališta po kojima
će ravnatelja imenovati gradonačelnici, pa su i Gradska knjižnica
“Ivan Goran Kovačić” i Gradsko kazalište “Zorin dom” utoliko
uskladili statute. U saborskoj proceduri su izmjene zakona koji
će isto to predvidjeti i za muzeje.
Je li to usvojeno?
– Još nije. Ne može se pozivati na nešto što je još u saborskoj
proceduri.
Je li onda gospodin Čulig u pravu kada kaže da je Statut
Muzeja grada Karlovca podzakonski akt neusklađen sa
zakonom?
– Nije. Gradska vijećnica Dragica Malović je u obraćanju SDP-a
vrlo dobro istaknula u čemu je problem.
Kako razumjeti da Grad Karlovac može napraviti takav
propust s obzirom na pravnike koje zapošljava i odvjetnike koje
angažira?
– Teško mi je odgovoriti na to pitanje. Ne znam je li mi
strašnije da ne znaju ili da svjesno djeluju kako djeluju.
Tužbu ste podnijeli Upravnom sudu u Rijeci?
– Tako je. Kolegica Bede i ja smo u rješenju o ishodu izbora,
odnosno imenovanju ravnatelja dobile uputu o pravnom lijeku po
kojemu zaštitu možemo potražiti na Upravnom sudu u Rijeci.
Međutim, taj se sud proglasio nenadležnim i tužbu je preusmjerio
Općinskom sudu u Karlovcu s obrazloženjem da bi bili nadležni,
ako bi rješenje o imenovanju donijelo Gradsko vijeće Karlovca, a
ne gradonačelnik. To znači i da je uputa o pravnom lijeku krivo
napisana.
Je li u uputi o pravnom lijeku, dakle, moglo pisati i da
se možete žaliti upravi vodovoda?
– Da.
Gospodin Čulig je napisao u komentaru na fejsbučnoj
stranici KAportala da “nikakvo očitovanje Stručnog i Radničkog
vijeća nije bilo dio procedure izbora, nije bilo unutarnjeg
glasovanja”. Djeluje li Stručno vijeće?
– Po Statutu, Stručno se vijeće saziva po potrebi, a najmanje
jednom mjesečno. Predzadnja sjednica Stručnog vijeća se održala
24. svibnja 2023. godine, a krajem listopada je održana zadnja
kada je trebalo izabrati predstavnika Stručnog vijeća u Upravnom
vijeću jer je do tada to bio upravo kolega Čulig. S obzirom da je
odlaskom dotadašnje ravnateljice Hrvojke Božić na novo radno
mjesto izvan Muzeja grada Karlovca postao vršitelj dužnosti
ravnatelja, nije mogao biti član Upravnog vijeća.
Djeluje li Radničko vijeće?
– Svi zaposlenici su članovi Radničkog vijeća. Ono kao takvo nije
formirano i ne postoji obveza njegova formiranja. Stručno vijeće
nije informirano o planovima i programima, o onome što se u
Muzejima grada Karlovca radi i što će se raditi i to je jedan od
osnovnih problema.
Ono nije upoznato s planovima vodstva ili s planovima
kandidata za ravnatelja?
– S planovima vodstva. Iznenađuje komentar kolege Čuliga jer je
niz godina bio član Upravnog vijeća, pa i za posljednjeg izbora
H. Božić za ravnateljicu, što je bilo 2022., a tada uopće nije
sazvano Stručno vijeće, nije nas pitao za mišljenje. Valjda je
mislio da unisono podržavamo H. Božić.
Jesu li sada prije rasprave o kandidatima na sjednici
Upravnog vijeća sazvani Stručno vijeće i Radničko
vijeće?
– Ako jesu, nisam tome prisustvovala s obzirom da sam bila jedan
od kandidata za ravnatelja. Moja kandidatura je bila na neki
način posljedica nagovora kolega. Dugo sam dvojila o tome i nitko
iz Muzeja grada Karlovca nije znao da ću se kandidirati. O tome
sam razgovarala s članovima obitelji i kandidatura je proizašla
ujedno iz mog dugog razmatranja i izrade programa kao temelja.
Kada je moja prijava stigla i kada se vijest o tome proširila,
kolege su mi prilazile i čestitale na hrabrosti. To mi je s jedne
strane bilo drago, no zastrašujuće je da se smatra kako treba
hrabrosti javiti se na natječaj.
Zašto su Vas kolege nagovarale na kandidaturu, što su
govorile?
– Mislili su da sam bolji kandidat glede sposobnosti i
organizacije posla.
Mislili su da ste bolji kandidat od gospodina
Čuliga?
– Da. U startu je bio zacrtan favorit.
Pretpostavljalo se da bi se kandidirao?
– Nije – to se znalo.
Je li to i najavljivao?
– Jest. Izašlo je to i na portalima.
Je li to bilo prije no što je imenovan vršiteljem
dužnosti ravnatelja?
– Ne znam sad točno. Iz svih njegovih postupaka i izjava je bilo
jasno da će se kandidirati za ravnatelja.
Može i on odgovoriti na to pitanje, ako se odazove pozivu
na intervju.
– To jest pitanje za njega.
Na sjednici Upravnog vijeća je, između ostaloga, navedeno
da ste muzejska savjetnica, a gospodin Čulig kustos, a da imate
otprilike isto godina staža u Muzejima grada Karlovca. Što znači
biti kustos, a što muzejski savjetnik?
– U muzejskoj struci počinjete sa statusom vježbenika. Nakon
vježbeničkog staža od godine dana imate pravo pristupiti stručnom
ispitu, a nakon njegova polaganja postajete kustos. Iduća
stepenica je da postanete viši kustos. To možete postati nakon
pet godina djelovanja u statusu kustosa, ako zadovoljavate po
broju objavljenih radova, stupnju obrađenosti građe kojom
upravljate, broju izložbi i slično. Nakon što ste ostvarili deset
godina staža kao viši kustos, ako ste objavljivali radove,
organizirali izložbe, ostvarivali suradnje, educirali se i tako
dalje, možete postati muzejski savjetnik.
Je li muzejski savjetnik najviši rang koji se može
ostvariti?
– Jest.
Taj status u Muzejima grada Karlovca imate Vi i Antonija
Škrtić.
– Tako je.
Što govori podatak da imamo dvije osobe koje su otprilike
isti broj godina u Muzejima grada Karlovca, a jedna je od druge
odmakla u zvanju za dva ili tri stupnja više?
– Pitanje je želi li netko napredovati. Čini mi se da je želja za
napredovanjem u ljudskoj prirodi. Osim toga, napredovanje u
zvanjima donosi veći koeficijent i posljedično veću plaću. Ne
vidim zašto netko ne bi htio napredovati.
Je li bitno da ustanovu kao što je muzej vodi što
stručnija osoba ili je nešto drugo bitno?
– Bitno je, naravno, da dobro poznajete struku i da ste u struci
etablirani. Ujedno morate imati organizacijske sposobnosti, mora
Vas se prepoznavati kao vođu i morate biti spremni izložiti se i
angažirati ljude na zadacima.
U zapisniku sa sjednice Upravnog vijeća stoji tvrdnja da
kolektiv nije za to da gospodin Čulig postane ravnatelj. Je li
gospodin Čulig nametnut radnicima i struci kao
ravnatelj?
– Predstavnici Grada Karlovca kao osnivača u Upravnom vijeću nisu
uopće osjetili potrebu upoznati kandidate i popričati s njima, a
utoliko je gospodin Čulig bio u prednosti pred nama
protukandidatkinjama jer je bio član upravo tog Upravnog vijeća.
Članovi tog tijela kolegicu Bede i mene uopće ne poznaju. Stoga
bih rekla da je bio utoliko u debeloj prednosti.
Je li nametnut radnicima i struci?
– Jest.
Poznajete li članove Upravnog vijeća koje je Grad
Karlovac imenovao?
– Ne.
Jeste li ih viđali u muzeju?
– Samo na hodniku kada bi dolazili na sjednice Upravnog vijeća.
Nikada nitko nije spomenuo da članovi Upravnog vijeća imaju želju
upoznati kolektiv.
Jeste li ih viđali na programima Muzeja grada
Karlovca?
– Nisam.
U toj raspravi na sjednici Upravnog vijeća se spominju
trzavice u kolektivu. Gospođa koja predstavlja zaposlenike u tom
tijelu je navela da su odnosi u Muzejima grada Karlovca jako
narušeni. Je li to istina?
– Ne bih rekla da su toliko narušeni. U svakom kolektivu postoje
trzavice. Zasmetalo me što su predstavnici Grada Karlovca u
Upravnom vijeću implicirali da se u mom programu spominju
narušeni međuljudski odnosi, a to nije istina. “Klimaviji”
međuljudski odnosi su naslijeđe prošle uprave i sistema divide et
impera.
Kritizirate li sada H. Božić?
– Da.
Na što mislite konkretno?
– Vrlo je jasna ta latinska maksima “podijeli pa vladaj”.
Je li svadila ljude međusobno?
– Loše je podnosila konstruktivnu kritiku, pa je one koji bi se
tako ponijeli pokušala izolirati.
Je li provodila mobbing?
– Nada mnom nije – nisam to dozvolila.
Je li zlostavljala zaposlenike dok je bila
ravnateljica?
– To ćete morati pitati neke druge.
Gospođa Božić je odavno pozvana na intervju, pa poziv
ponavljamo i ovom prilikom. Postala je ravnateljica Državnog
arhiva u Karlovcu. Je li Vas iznenadila njena odluka da napusti
mjesto ravnateljice Muzeja grada Karlovca?
– Jest, naročito zbog izazovnog trenutka u kojemu se nalazi naša
ustanova, nakon dovršetka konstrukcijske obnove središnjeg
objekta, uoči najzahtjevnijeg dijela njegove cjelovite obnove i
izrade stalnog postava.
Prije šest godina je na portalu Aktiviraj Karlovac
objavljen Vaš tekst o “đapićiranju” u kulturi povodom toga što je
u Upravno vijeće Hrvatskog narodnog kazališta u Osijeku imenovan
političar Anto Đapić. Je li “đapićiranje” postavljanje
nekompetentnih u upravna vijeća kulturnih ustanova?
– To je jedna od rak-rana.
Što je “đapićiranje” u kulturi?
– To kad osnivači u upravna vijeća ustanova u kulturi imenuju
osobe koje nemaju prevelikih dodira s djelatnošću kojom bi
trebali upravljati.
No, oni jesu predstavnici vlasti.
– Jesu.
Ne moraju biti stručni.
– Mislim da bi trebali biti jer se sjećam lijepih vremena kada su
u Upravnom vijeću Gradskog muzeja Karlovac sjedili povjesničar
Milan Kruhek, arhitekt Branko Vedrina, knjižničarka Nada Eleta…
To su osobe koje su nešto značile u kulturi grada.
Što kažu zakoni na tu temu?
– Zakonski, postojeći članovi Upravnog vijeća udovoljavaju.
Je li “đapićiranje” prisutno u Upravnom vijeću Muzeja
grada Karlovca?
– Jest.
Jeste li članica neke od političkih stranaka?
– Nisam. Od studentskih dana sam prijateljica s Anom Matan, koja
je sada u stranci Možemo. Toga se ne sramim i svojih se
prijateljstava ne odričem. Isto tako poznajem i druge gradske i
županijske vijećnike iz drugih političkih stranaka koji su mi
bliski po godinama, pa smo se sretali u istim društvima i na
istim mjestima. Uistinu poznajem širok spektar ljudi, pa i iz
stranaka koje čine vladajuće koalicije.
U raspravi na sjednici Upravnog vijeća je spomenuto da
imate najbolji program.
– Ne znam je li to istina s obzirom da programe protukandidata
nisam vidjela.
Jedna od kritika stranke Možemo je i da su programi
kandidata ostali nepoznati javnosti. Bismo li se mogli osvrnuti
na Vaš program? Što biste radili u tih četiri godine samovlašća i
tiranije?
– Daleko sam do samovlašća i tiranije. Pridonijelo bi svim
ustanovama, a naročito muzeju, da su zapisnici sa sjednica
upravnih vijeća i programi kandidata za mjesta ravnatelja
objavljeni javno s obzirom da su ustanove financirane javnim
novcem. Što se tiče mog programa, ključno je rješavanje statusa
zgrade na Strossmayerovom trgu. Ona je u žalosnom stanju.
Provedena je konstrukcijska obnova i čeka je cjelovita. Kolegica
Bede, koja se angažirala prilično po pitanju tog objekta, me
zamolila da napomenem, ako budem u prilici, da je spomenuto bilo
da je sanirana i kapilarna vlaga, ali je zgrada puna plijesni jer
je uklonjeno grijanje, jer se zgrada ne provjetrava i jer je
krovna konstrukcija mijenjana za najgoreg vremena.
Tu zgradu čeka cjelovita obnova.
– Tako je, ali ne možemo vraćati predmete u prostor bez
prikladnih uvjeta za to. Predstoji nam velika borba protiv
tih gljivica i za sanaciju objekta. Ne znam je li problem vlage
trajno riješen s obzirom da je fasada sintetička i “ne diše”.
Svoj sam program osmislila kroz tri cilja – razvoj muzejske
infrastrukture, razvoj muzejske djelatnosti i razvoj publike.
Kada spominjem razvoj infrastrukture mislim prije svega na obnovu
središnjeg objekta i uređenje stalnog postava. S druge strane
imamo prostor KAMOD-a. Članovi Stručnog vijeća ne znaju što će
biti u tom objektu u Kraševoj. Rak-rana su nam čuvaonice.
Trenutačno iznajmljujemo prostor za naše čuvaonice koji jest
prikladan, ali ne predstavlja trajno rješenje jer se plaća najam.
Prije nekoliko godina su na Turnju podignuti temelji za buduću
čuvaonicu. Od toga se, nažalost, nije puno napredovalo. Valja
realizirati i stalnu izložbu na Starom gradu Dubovcu, a u procesu
nastajanja je već, eto, skoro sedmu godinu. Prostor Galerije
“Vjekoslav Karas” također valjda dignuti na adekvatnu razinu.
Što su čuvaonice?
– Naša publika putem povremenih izložbi ili putem stalnog postava
vidi samo manji dio naše građe. Po prošlogodišnjem izvješću, naš
muzej broji nešto manje od 30.000 predmeta i 90 posto našeg
fundusa je pohranjeno u čuvaonicama. One moraju imati neke uvjete
pohrane i zaštite i ne može im pristupiti bilo tko, a cilj je
očuvati predmete za budućnost. Mora postojati i karantena jer svi
novopristigli predmeti, naročito oni organskog podrijetla, moraju
proći dezinsekciju.
Što bi još bilo predviđeno Vašim programom?
– Sanacija memorijalne kuće obitelji Ribar, rješavanje smještaja
muzeografske opreme i pohrane muzejske građe, razvijanje
učinkovitog sustava koordinacije i podizanje kvalitete
upravljanja muzejskim zbirkama. Muzeji su bitni zbog predmeta.
Muzeji nisu interpretacijski centri, prostori koji mogu “samo
tako” uvoditi nove tehnologije, što je, naravno, poželjno, ali je
naša primarna djelatnost voditi brigu o muzejskim predmetima i
spomeničkoj baštini. Predviđa se i osnaživanje ljudskih resursa,
razvoj marketinške djelatnosti, edukativne, uvođenje andragoške,
poboljšavanje pedagoške i intenziviranje kreativnih partnerstava
te drugo. Nadala sam se predstaviti program Upravnom vijeću, no
ono je, nažalost, zaključilo da za time nema potrebe.
Uvažava li Vaš program Strateški plan Muzeja grada
Karlovca za razdoblje od 2022. do 2025. godine?
– Uvažava, prihvaća sve započeto za mandata bivše ravnateljice i
dovršava, dakle ne počinjem ab ovo, s mijenjanjem uredskog
namještaja. Strateški plan, naravno, treba revidirati i
djelomično prilagoditi programu ravnatelja i novim uvjetima, od
kojih je jedan taj da valja izraditi petogodišnji plan razvoja za
obveznog podnošenja idejne muzeološke koncepcije.
Opet smo na petoljetkama?
– Tako je.
U svom programu spominjete da bi Muzeji grada Karlovca
trebali biti regionalni matični muzej druge razine. Što to znači
i koja smo sad razina?
– Nikoja. Statusno uopće nismo regionalni muzej, nego gradski
koji pokriva širu regiju i naša istraživanja obuhvaćaju područja
koja su mnogo šira od granica Karlovca, pa po opsegu posla i
jesmo nekakav regionalni muzej. Da bismo mogli biti regionalni
matični muzej druge razine moramo ostvariti instruktorsku ulogu
za muzeje u Ogulinu i Ozlju te ostale muzeje koji bi nastali na
našem području.
Takvu matičnu ulogu u knjižničarstvu ima Gradska
knjižnica “Ivan Goran Kovačić”?
– Tako je.
Plašite li se posljedica po uvjete rada i po svoje radno
mjesto s obzirom na tužbu koju ste podnijeli i s obzirom na ovaj
medijski istup?
– Iznenadilo me što sam dobila mnogo podrške, ne samo od kolega
diljem Hrvatske, nego i od građana. U čemu bi bila moja krivnja,
u tome što sam se usudila tužiti, što sam se usudila ukazati na
nepravilnosti u izboru ravnatelja jer ono što je dozvoljeno
Jupiteru nije dozvoljeno volu? Osim toga, djevojački se prezivam
Stepinac. Stoga, ako trebam snositi neke posljedice, neka – moja
obitelj je na to navikla.
Razgovarao: Marin Bakić