"Krijumčari su ljudi s kaznenim dosjeom, dileri, narkomani, kriminalci drugih vrsta, u to je uključena međunarodna mafija, ne prezaju od ničega, postoje indicije da su naoružani..."
“Netko mora odgovarati za oštećenja kuća u Zvijezdi za radova na
vodoopskrbi i odvodnji. Nisam stručan za to i ne volim ulaziti u
teme o kojima se ne mogu konstruktivno izjasniti, no mogu se
izjasniti kao građanin – više od toga ne mogu – da je neupitno
riječ o isključivoj odgovornosti izvođača radova. Nakon što se
provede stručan nadzor, treba djelovati na neki način. Ne mogu se
konkretnije izraziti jer nisam upoznat s ugovorima. Nepojmljivo
mi je da je oštećena nedavno izgrađena zgrada KAMOD-a”, komentira
potpredsjednik Gradskog vijeća Karlovca iz redova Domovinskog
pokreta Alenko Ribić u još jednom intervjuu iz ciklusa ZOOM
POLITIKON na KAportalu.
Predmnijevalo se da bi provedba projekta Vodovoda i
kanalizacije “Poboljšanje vodnokomunalne infrastrukture
aglomeracije Karlovac- Duga Resa” mogla u Zvijezdi prouzročiti
takve probleme s obzirom na građevinsko stanje većine zgrada u
gradskoj jezgri.
– Ne treba biti puno pametan da se zaključi da korištenje teške
mehanizacije uzrokuje oštećenja. Možda je u planiranju izvođač
radova sve te činjenice trebao uzeti u obzir. Ne znam ništa o
građevinskim strojevima i o tome ne mogu govoriti. No, za
priprema je izvođač radova trebao uzeti u obzir sve faktore.
Koliko ste upoznati s ponavljanjem natječaja za izbor
ravnatelja novoosnovane gradske ustanove Sportski objekti
Karlovac?
– S time sam upoznat mrvicu više od onoga što je objavljeno u
medijima s obzirom da je jedan član Domovinskog pokreta u
Upravnom vijeću. Ne znam tko su bili kandidati i kakvi su im
životopisi, a znam da je jedna od dvije prijave stigla izvan
Karlovca. Neke kolege su u medijima govorili da se sve zna
unaprijed, da su imena poznata, da se zna tko će biti ravnatelj,
a vidimo da nije tako. Jedan kandidat navodno nije predao potpunu
dokumentaciju, a drugi je pristupio intervjuu. Upravno vijeće će
obrazložiti zašto nije zadovoljio.
Možda je problem u nedostatku kadrova uopće kao
strukturnom problemu?
– Puno govore o nedostatku kvalitetnih kadrova situacije kada se
jave samo dvije osobe na natječaj za ravnatelja ustanove i kada
se više nitko ne želi javiti za direktora gradske tvrtke. Ljudima
je očito bolje u privatnom sektoru jer je i lagodnije, manji
je stres i ne bakću se s problemima koji dolaze s takvim
upravljačkim mjestima u javnom, pa odlaze u zonu udobnosti. Da mi
netko ponudi zamrzavanje mirovine radi funkcije direktora u nekoj
gradskoj tvrtki, bez razmišljanja bih odbio.
Mislite li da je tako jer nije jednostavno staviti se pod
povećalo javnosti na takvim funkcijama?
– Nije samo o tome riječ. Bio sam u Nadzornom odboru gradske
tvrtke Mladost i s te pozicije sam imao bolji uvid u poslovanje
nego kao gradski vijećnik kojemu se jednom godišnje formalno
podnese neko izvješće. Kao član Nadzornog odbora Mladosti sam
uvidio da ima jako puno problema, od kolektivnih ugovora, prava
radnika nadalje. Mnogo toga se mora zadovoljiti, što može
funkcionirati u sustavu u kojemu je dovoljno novca, ali tamo gdje
se borite s problemima kao što je, primjerice, kvar na klizalištu
zbog kojega se preko noći mora promijeniti sklop vrijedan par
tisuća eura, teže se može djelovati. Domovinski pokret je
zastupljen u tri nadzorna odbora. Gradonačelnik je bio ponudio da
i druge političke stranke daju svoje predstavnike u nadzorna
tijela tvrtki, što su ovi kategorički odbili. S nekim oporbenim
vijećnicima sam o tome tada razgovarao i rekao sam im da griješe.
Puno se bolji uvid u poslovanje dobije, ako se sjedi u nadzornom
odboru, nego ako se ne sjedi, pa se i tako dobije više prostora
za pitanja na sjednicama Gradskog vijeća, za razne konferencije
za tisak i slično. Neki od njih su mi priznali da sam u pravu.
Trebali su prihvatiti tu ponudu.
Kako je propala tvrtka Mladost?
– Bila je naručena neovisna revizija i revizorska tvrtka je
dubinski ušla u Mladost i po svim segmentima provela nadzor. Na
temelju toga se saznalo da tvrtka ne može više funkcionirati i da
se mora reorganizirati, pa se osnovala ustanova.
Navodno je najveći teret tvrtki bila
pauk-služba.
– Ne samo ona. Naplata parkinga se odvijala dobro. Upravljanje
sportskim objektima je prouzročilo gubitak, pa se utvrdilo još
mnogo toga, da sad ne iznosim što se sve spominje u tom
revizorskom izvješću, a nisam ga niti dobio u cijelosti, nego
njegov sažetak. Djelatnost pauk-službe jest stvarala gubitke.
Klizanje kod Sokolskog doma je besplatno za građanstvo, ali to
stoji tvrtku – netko to mora platiti i, ako se gubici ne pokriju,
gomila se dug. Zalagao sam se u predizbornoj kampanji za
besplatno klizanje za građanstvo, no treba znati da se i u tom
slučaju troše energenti, da treba platiti radnike na održavanju i
tako dalje. Što se tiče pauk-službe, revizija je zaključila da bi
se trebalo bolje povezati s ostalim službama redarstva radi
otkrivanja većeg broja slučajeva nepropisnog parkiranja, pa bi
samim time prihod bio uvećan. Ne može pauk dignuti automobil koji
nije krivo parkiran, a vozeći se po gradu da pronađe takav slučaj
potrošio je gorivo i druge resurse. Bilo je i prijedloga da se ta
služba vrati u koncesiju. Ne znam bi li se time nešto postiglo.
Pauk-služba ima preventivnu ulogu, pomaže da se poštuje prometna
kultura.
Jeste li bili zadovoljni kako se upravlja sportskim
objektima?
– Nisam. U jednom trenutku su umnogome porasle cijene energenata
i vrlo je skupo uopće zagrijati sportsku dvoranu na Rakovcu. Da
se razumijemo, Školska sportska dvorana “Mladost” je u derutnom
stanju i Karlovcu je potrebna nova, moderna dvorana. Bilo je,
naravno, i organizacijskih propusta. Primjerice, za pandemije
kovida je jedan od najstarijih, ako ne i najstariji,
malonogometni turnir bio ukinut, ali se nije obnovila njegova
organizacija nakon pandemije, što je greška, posebno s obzirom na
ugled kojega je taj turnir uživao i na to da su i zagrebački
hakleri dolazili na njega, a i sam sam nastupao na tom turniru.
Treba čim više aktivnosti u sportskoj dvorani, primjerice razni
koncerti, no za to je najam bio vrlo nizak, pa sam se znao
našaliti da bi mi se isplatilo iznajmiti sportsku dvoranu za neku
privatnu rođendansku feštu. Treba odrediti tržišnu cijenu najma
dvorane, pa tko voli nek’ izvoli, iznajmi, a tvrtka od toga mora
solidno zaraditi. Bilo je, ponavljam, propusta, i oni su navedeni
u revizorskom izvještaju, kao i prijedlozi.
Možda bi koncerti Aleksandre Prijović uvećali prihode od
najma dvorane.
– Nemojte da ona mora dolaziti, dovoljno je nastupala po
Hrvatskoj. No, zasigurno bi napunila dvoranu s obzirom na
glazbeni izričaj u našoj zemlji, a možda bi i svekrvu pozvala, pa
bi se prodalo još više karata.
Jedna gradska tvrtka je doslovno propala, a nijedna
politička konzekvenca iz toga nije proizišla, nitko nije ponudio
ostavku, dao ostavku, preuzeo krivicu… Je li to dobro? Je li
propast gradske tvrtke mala stvar?
– Nije, ali ne bih rekao niti da je propala, nego da se
reorganizirala, mada bi mi netko mogao reći da pričam gluposti.
Glavni zaključak te revizije je da će ustanovom biti omogućeno
bolje financiranje, a vidjet ćemo za dvije ili tri godine je li
to točno. Djelatnost naplate parkiranja je bila poslovala
pozitivno i ona je sada povjerena Gradu koji će imati više novca
za financiranje izgradnje i poboljšanja komunalne infrastrukture.
Vidjet ćemo kako će nova ustanova upravljati sportskim objektima,
a znam da se nije moglo na dosadašnji način. Revizija je
zaključila i da zakup lokala u dvorani na Rakovcu treba
obračunavati po tržišnim vrijednostima te da bi na zakupce
trebalo prenijeti i režijske troškove, odnosno trebalo bi
revidirati sve postojeće ugovore Mladosti s tim firmama, a sve je
to sad posao ustanove Sportski objekti Karlovac. Za godinu dana
treba vidjeti je li se ovim promjenama nešto postiglo ili se
pretočilo iz šupljeg u prazno bez rezultata, a tada bi netko
trebao postaviti pitanje je li Mladost uopće mogla
funkcionirati.
Sportaš ste, rekreativac, a i upućeniji ste od prosječnog
građanina Karlovca. Biste li utoliko mogli ocijeniti stanje
sportske infrastrukture? Što će se još uraditi da se
poboljša?
– Bilo je dosta skupo održavanje stadiona na Gornjem Mekušju jer
je bila postavljena ona trava za nogomet, a firma koja je to
učinila se obvezala da će tu travu održavati naredne četiri
godine. Tražio sam da mi se dostavi dokumentacija u kojoj se
navodi što podrazumijeva održavanje trave, uočio sam da se navode
zahvati kao što su propuhivanje, ispuhivanje i slični koje je
teško razumjeti, ali koji se moraju učiniti. Mladost je bila
nabavila mehanizaciju i ona je potpuno autonomno sada mogla
održavati taj travnjak. Na taj teren se ide s posebnim traktorom
koji ne uništava tu travu, primjerice. Značajna financijska
sredstva su uložena u streljanu. Sportski objekti nisu na
zadovoljavajućoj razini i naša glavna sportska dvorana nije
prikladna te se u njoj ne mogu održavati međunarodna natjecanja s
obzirom na međunarodne propozicije. Kickboxing klub Tigar
Karlovac je organizirao kod nas međunarodni turnir, a sada ga
seli u Zagreb jer se zahtijeva da grad domaćin mora imati
dostatan broj hotela s pet zvjezdica, da na parketu mora biti
veći broj borilišta, a naša dvorana je za to premala, i tako smo
izgubili velik sportski događaj. Kada se organizirao kod nas,
nije se mogao naći smještaj u Karlovcu tri dana, a borci su bili
smješteni i u Jastrebarskom, Dugoj Resi, Zagrebu… Treba puno
više ulagati u sport. Domovinski pokret je uspio ishoditi na moju
inicijativu da se u potpunosti renovira Atletskom klubu Karlovac
kućica na Korani. Atletika ima veliku tradiciju u Karlovcu –
prisjetimo se Jelice Pavličić-Štefančić, naše atletske
rekorderke. Legende volimo zaboravljati, a uvijek se volimo
kititi s nečim tuđim, dok u vlastitom dvorištu imamo odlične, a
zanemarene i u drugi plan bačene sportaše. Karlovački atletičari
su u vrhu hrvatske atletike. Obitelj Belčić postiže fantastične
rezultate, no atletika je mali sport bez naročitih uvjeta,
ali sad će im se nešto poboljšati. Na Vunskom polju treba za
rekreativce napraviti atletsku stazu manjih dimenzija s obzirom
da atletska staza uz Koranu nije prikladna i često je poplavljena
– na tom projektu radim. To bi trebalo napraviti po uzoru na
druge gradove u Hrvatskoj kao što su Zadar, Osijek, na Kantridi
se može trčati pod reflektorima, na Trsatu, u Beču postoje takvi
stadioni koji se zaključavaju u 22 sata… Karlovcu trebaju takvi
sadržaji ne bi li se što više upućivalo na bavljenje sportom.
Rekreativci traže da se napravi tako nešto. Treba puno više
ulagati u sportske objekte.
Jeste li džogirajući u Danskoj sreli dansku kraljicu
Margaretu II.?
– Jesam. O tome sam pisao u svojoj knjizi.
Nedavno je prepustila prijestolje svom sinu Frederiku
X.
– Vidio sam tu vijest. Bila je omiljena. Džogirao sam tamo, a
nisam niti znao da sam došao do njezine kuće, nisam vidio nikakvo
osiguranje. Zastao sam i istezao se, ona je kimnula glavom, a ja
sam joj mahnuo bez da znam kome mašem. Kada smo poslijepodne išli
u razgledavanje, došli smo do te kuće. Rekli su da je to
kraljičina rezidencija. Tada sam osvijestio da je gospođa od tog
jutra bila kraljica.
Domovinski pokret se zalagao za izgradnju bazena u
Karlovcu. Nije li to bio jedan od uvjeta za suradnju s Hrvatskom
demokratskom zajednicom?
– Riječ uvjet je možda preteška jer nisam ništa uvjetovao u
projektnoj suradnji. Svjestan sam toga koliko bazen košta. To je
skupa igračka, ali i sadržaj kojega bi moderan grad trebao imati.
Za putovanja bi me ispitivali ima li Karlovac plivački ili
vaterpolo klub, a odgovorio bih da nemamo uopće bazen. Imamo
četiri karlovačke rijeke, i sada zimi protiču kroz Karlovac, pa
tko želi neka se ide okupati…
Ima i takvih.
– Ima jako puno takvih, pametnih, ali dobro… Postojala je volja
da se ostvari ideja izgradnje bazena, a ona još nije odbačena.
Neki su se mogli mnogo više oko toga angažirati s obzirom da je
ministrica turizma i sporta Karlovčanka, isto kao i državni
tajnik za sport, a ja sam bio povezan s vaterpolistima, s
Tomislavom Paškvalinom koji mi je dao neke savjete. Konzultiran
sam da treba izgraditi bazen vaterpolskih dimenzija, i da je
takav mnogo jeftiniji. Inicirao sam radni posjet Puli jer sam
vidio da je tamo bilo sve transparentno i mislim da je cijeli
proces od građevinske dozvole do izgradnje bazena trajao u tom
gradu dvije i pol godine, a nije bio niti preskup – oko 80
milijuna kuna. Zagovarao sam bazen na Korani radi razvijanja
sportskog turizma, da sportske ekipe dolaze na pripreme u
Karlovac. Bjelolasica je propala jer nije imala bazen. Uz to što
sam diplomirao kriminalistiku, završio sam i višu trenersku školu
i znam da niti jedan trenažni proces, niti jedan ozbiljan trening
ne možete uraditi bez bazena. S obzirom na poplave, nedostatak
prostora i uzimajući u obzir sve što su nam rekli u Puli i što su
mi rekli vaterpolisti, u Luščiću bi bila bolja lokacija za bazen
od Korane zbog većeg broja parkirališnih mjesta. U Puli su nam
rekli da bazen treba raditi tamo gdje postoje parkirališta jer će
to uštedjeti cijeli taj projekt. Bazen bi se uklopio u Luščiću.
Ta ideja nije još u potpunosti prihvaćena. Bazen se našao na
listi projekata koji bi se mogli financirati posredstvom
mehanizma integriranih teritorijalnih ulaganja, ali je odbačen
jer bi “pojeo” polovicu predviđenog novca iz tog izvora. Nastojat
će se osigurati alternativni načini financiranja izgradnje
bazena. Jedan privatnik je bio za to zainteresiran, no rekao sam
da nećemo ulaziti u to, da se ne bi neki repovi povlačili. Bazen
za sada neće biti izgrađen. Rekao sam suradnicima da bismo ušli u
povijest, ako bismo napravili bazen u ovom mandatu. Dodao bih i
da bazen ne može poslovati pozitivno. U Puli su imali vrlo male
prihode od ulaznica. No, Karlovac bi imao puno veće prihode jer
je Istra puna hotela s bazenima, a ovdje bi cijela Karlovačka
županija gravitirala jednom. Moglo se inicirati posredstvom
Ministarstva turizma i sporta, odnosno Ministarstva znanosti i
obrazovanja da se u školski program ubaci škola plivanja, a tada
bi i država financirala korištenje bazena. Da se malo jače
zauzelo, moglo se napraviti puno više na projektu izgradnje
bazena, ali – nije se. No, nije bio uvjet za suradnju izgradnja
bazena, pogotovo jer sam svjestan koliko to košta.
Gledao sam nekidan film “Vrućina” iz 1995. i u jednom
trenutku za potjere policija preko ceste razvuče šiljasti metalni
pojas da zaustavi kriminalce. Jesu li to ježevi koje ste
spominjali u javnosti kao moguće sredstvo pri hvatanju krijumčara
migrantima?
– Jesam, to su ti famozni ježevi koje sam spominjao u jednom
podkastu, pa se oko toga vodila polemika. Ježevi su sredstva
prisile za zaustavljanje motornih vozila, a prepoznaje ih Zakon o
policijskim poslovima i ovlastima. To je uređaj koji se može
upotrijebiti radi sprečavanja bijega osobe koja je zatečena u
kaznenom djelu za koje se progoni po službenoj dužnosti, a to su
sva ova djela nezakonitog prelaska granice. Govorim o tehničkim
mogućnostima, sredstvima koje policija ima na raspolaganju, a ne
koristi ih jer se rukovoditelji vjerojatno boje izdati takve
zapovjedi s obzirom da to povlači puno pisanja, konzekvenci i
propitivanja, pa zaključe da im je jednostavnije upustiti se u
potjeru. Prije tridesetak dana sam ustvrdio da nam velik problem
na karlovačkom području predstavljaju krijumčari – trenutačno ih
je pritvoreno više od 650. Znadete li što to znači?
Da nema više mjesta u zatvorima?
– Tako je. Zatvori su doslovce puni. Oko 70 posto tih krijumčara
su stranci, a imaju i pomagače koji im služe kao prethodnice.
Krijumčari su ljudi s kaznenim dosjeom, dileri, narkomani,
kriminalci drugih vrsta, u to je uključena međunarodna mafija, ne
prezaju od ničega, postoje indicije da su naoružani… Ako im se
pruži mogućnost i ne mogu drugačije pobjeći, pregazit će
policajaca. Nedavno je policajka koja ih je zaustavljala pukom
srećom izbjegla smrt – išli su izravno na nju, no uspjela se
izmaknuti. Ne govorim ovo radi skupljanja političkih bodova, što
me uopće ne zanima, nego kao netko iz struke koji poznaje
materiju. Dobivao sam nakon intervjua koje sam davao mnoštvo
poziva i poruka od policajaca koji su mi priznali da iznosim ono
što oni ne mogu. Policijska uprava karlovačka nema dovoljno
ljudi, a oni s kojima raspolaže su premoreni. Nema niti dovoljno
vozila da bi se učinkovito odrađivale sve ove zadaće. U medijima
se svakodnevno objavljuje da je uhićeno pet ili šest krijumčara
ljudima, a toliko ih vjerojatno još i prođe. To se mora
zaustaviti. Granica ne može biti sasvim nepropusna. Zakon
dozvoljava da se na granicu stave prepreke, pa i
žilet-žica koja pak nije humana spram životinja koje ne
znaju da se mogu sasjeći, no čovjek to zna i kada vidi žicu iza
sebe, neka se zaustavi i njegov je problem, ako se odluči prijeći
je, pa se izreže. Policija bi se u slučaju postavljanja takvih
prepreka mogla više usredotočiti na takozvani drugi prsten, na
rad po dubini. Unazad desetak dana je na području Karlovca bilo
tri ili četiri slučajeva razbojstva, a počinitelji još nisu
uhvaćeni, mada se radi na tome i policija vjerojatno ima krug
sumnjivaca. Postojao bi veći osjećaj sigurnosti kada bi se
policijske snage koje se sada koriste na granici prebacile u grad
pa da su ophodnje prisutne u svakom kvartu. Tada bi
kriminalci postali nesigurni.
Ako jedna strana pretjeruje u kritici policije glede
migrantske krize, postoji li i druga strana koja preuveličava
problem?
– Problem se ne preuveličava nego je problem što ljudima nisu
dostupni svi podaci za zaključak je li sigurnost narušena. Znam
zašto se ne govori o provaljivanjima u kuće, o primjerima
neciviliziranog ponašanja, jer migranti ipak dolaze iz područja u
kojima vlada drugačija kultura od naše, a kako se ponašaju u
svojoj zemlji, tako se ponašaju i kod nas. Protivim se mrtvoj
straži i pucanju. Policajci nisu revolveraši i ubojice i točno
znaju kada će upotrijebiti vatreno oružje, a to će učiniti kada
se stvore zakonski uvjeti. Kategorički sam protiv toga da se puca
u ljude. Povezan sam s ljudima širom Europe jer radim u jednoj
tvrtki razvijajući protuteroristička rješenja, pa znam da
migranti u Europi stvaraju puno problema. Razgovarao sam s
intelektualcima u Švedskoj i predočili su mi situaciju u toj
zemlji. Tamo ima jako puno slučajeva silovanja, a u posljednje
vrijeme i toga da djevojke i žene ne prijavljuju silovanje jer ih
se u tom slučaju optužuje za rasnu diskriminaciju. U Njemačkoj je
puno problema. Zašto oni nose noževe? U njihovoj kulturi se nož
upotrijebi, izbosti nekoga je najnormalnije.
To rade i Europljani.
– U redu, ali kada je u Grčkoj nastradao njihov navijač, okrivilo
se pripadnike navijačke skupine Bad Blue Boys, a vidjelo se nisu
oni to uradili, nazivalo ih se huliganima i prozivalo, dok se
stavlja pod tepih kad netko od migranata u Zagrebu nekoga izbode.
Ne raspirujem mržnju. Na području Afrike je prema Europi spremno
krenuti 30 do 50 milijuna ljudi. Možemo li primiti tu masu? Ne
možemo.
Razgovarao: Marin Bakić