"LGBT ljudi postoje u svim političkim opcijama – biologiju, život i statistiku nije briga za politiku", kaže aktivist za prava spolnih i rodnih manjina
“Dugo sam razgovarao s predstavnicima Grada Karlovca o tome da se
na glazbenom paviljonu izvjesi Pride zastava. To što će biti tamo
tri dana ne čini spektakularnu razliku u odnosu na prošlu godinu
kada je bila izvješena dan, ali ipak jest riječ o velikoj
promjeni u odnosu na prošlogodišnji pomalo apsurdan narativ
Grada. Pravobraniteljica za ravnopravnost spolova, koja je usko
specijalizirana za pitanja ranjivih skupina, je nešto
preporučila, a gradonačelnik je to ignorirao. Time se poslala
pomalo opasna odluka po kojoj se gradonačelnik na jednoj razini
smatra više kompetentnim za pitanja ranjivih skupina i uopće
unapređenja društvene klime po tom pitanju od za to usko
specijaliziranog tijela. Drago mi je što smo se pomaknuli od
stava otpora i otežavanja društvene promjene ka neutralnom stavu.
Ostavljen je prostor za proaktivni stav koji bi slijedio narativ
čelnika Europske unije”, komentira u intervjuu iz ciklusa ZOOM
POLITIKON gradsku odluku da se na Šetalištu doktora Franje
Tuđmana na tri dana ove godine postavi ta zastava aktivist za
prava spolnih i rodnih manjina Marko Capan.
Lani si rekao da je stav gradskih vlasti
licemjeran.
– Jesam. Uistinu jest riječ o licemjerju. LGBT ljudi postoje u
svim političkim opcijama – biologiju, život i statistiku nije
briga za politiku. Pogrešno je ponašati se kao da u jednom dijelu
političkog spektra ne postoje LGBT osobe, a s druge strane se
proklamiraju druge vrijednosti.
Koja je razlika između spola i roda?
– Spol je pripisan po rođenju, a rod predstavlja unutarnji
osjećaj koji ne treba odgovarati spolnim karakteristikama.
Transrodne osobe se rode s jednim spolom, a njihov unutarnji
osjećaj može biti drugačiji.
Je li seksualna orijentacija pitanje izbora ili
biologije?
– Nije riječ o izboru. Aut sam 25 godina, a sad imam 39. Rođen
sam na Švarči kad nije bilo interneta i kada se o tako nečemu
uopće nije razgovaralo. Nitko nije lud da odluči odabrati si
otežati život na tako brutalan način prije 25 godina, kada se u
Zagrebu premlaćivalo zbog toga. Uvijek se u razgovorima s
predstavnicima Grada polazilo od toga da je Karlovac siguran grad
i pitalo što to još tražim. Slažem se da je Karlovac siguran
grad. Desetljećima smo se borili za to i izborili smo se. Ima i
dalje nesnošljivosti i ima mjesta za napredak. No, čak i sada
nemam istu kvalitetu života. Svi strejt ljudi koji imaju obitelji
i djecu su morali biti otvoreno heteroseksualni da bi uopće mogli
početi flertati jedni s drugima, formirati veze i brakove.
Prevara je prešutjeti bračnom partneru da nisi strejt. Danas se
malotko i dalje usudi čak i unutar naše zajednice, na
aplikacijama, deklarirati se. Nemam tu kvalitetu života da znam
da mogu prići nekome radi formiranja odnosa i tako dalje. Može
se, ali je to jako disfunkcionalno unutar naše zajednice. Jedan
zagrebački aktivist je dobro sročio da spolna orijentacija nije
privatna stvar, za razliku od seksualnog života. Spolna
orijentacija je preduvjet za formiranje emotivnih veza.
Lani se u školama provela kampanja osvješćivanja tog
problema. U čemu se sastojala i je li polučila učinak?
– Odvijala se u različitim ustanovama – srednjim školama,
policijskim postajama i upravama, u centrima socijalne skrbi,
bolnicama… Poanta je bila plakatima početi slati afirmativnu
poruku, istaknuti da je riječ o sigurnim prostorima i čelnici tih
institucija ili ustanova i same institucije ili ustanove poručuju
time da neće tolerirati homofobiju, bifobiju i transfobiju po
uzoru na plakate koji poručuju da je riječ o mjestu s nultom
tolerancijom na nasilje. Cilj je bio početi pomalo ohrabrivati
pripadnike spolnih i rodnih manjina porukom da ih institucije
štite, ali i educirati ostatak populacije.
Kakve su povratne informacije glede te kampanje?
– Kada se formira LGBT zajednica i ohrabruju njeni pripadnici, to
se radi na drugačiji način. To se radi organiziranjem “queer”
susreta u sigurnom okruženju radi upoznavanja i razmjena
iskustava. Očekujem da pripadnici tih manjina nadiđu osnovni
strah pojavljivanja na takvim druženjima. Vidim male pomake u
kontinuitetu organiziranja takvih susreta. Najbolji je efekt kad
osoba dođe sa strahom, a onda se opusti, podruži, upozna druge
raznih spolnih orijentacija i rodnih identiteta, a na kraju uvide
da nije smak svijeta. No, to je vrlo postepen i polagan proces.
Nadam se što većem ohrabrenju što većeg broja ljudi.
Vidiš li razliku u Karlovcu po pitanju prihvaćanja
pripadnika spolnih i rodnih manjina nakon prošlogodišnjeg, prvog,
Pridea?
– Vidim. Počelo se međusobno komunicirati na te teme i izašlo se
iz mentalnog stava otprije dvije godine po kojemu “Karlovac nije
Zagreb”, nakon čega bi se stalo s argumentacijom. Počelo se
raspravljati, pa i s onima koji su nesnošljivi. Propitkuje se i
utoliko je došlo do pomaka kod svih.
Jesi li kao aktivist doživio loša iskustva?
– Uvijek doživiš svakakve komentare i verbalne napade, ali ništa
čemu bih pridavao veći značaj.
Što te motiviralo da se u lokalnoj zajednici izložiš time
da povedeš borbu za prava spolnih i rodnih manjina?
– To je splet više faktora – dio ih osoba nosi u sebi. Nadalje,
živio sam i u Zagrebu i u inozemstvu te vidio kako od Karlovca
naprednija društva izgledaju. Nakon 35 godina života se zapitaš
je li to to – ako živim u Karlovcu i ništa se ne miče te niti
hoće po Duhu Svetom, hoću li provesti život u neaktivnosti ili ću
nešto poduzeti. Dođeš do spoznaje da nitko neće ništa napraviti,
ako sam nešto ne napraviš, pa kreneš…
Kako je organizirana zajednica pripadnika spolnih i
rodnih manjina?
– Za sada ne postoji udruga građana. Organiziram kao aktivist
neformalnu inicijativu Karlovac pride. Za sve postoji vrijeme.
Vodim se i iskustvima iz drugih gradova. Primjerice, Pula, u
kojoj djeluje udruga, će imati sada prvu povorku ponosa.
Je li Karlovac jedan od prvih manjih gradova u Hrvatskoj
koji je održao jedan takav skup?
– Jest. Bio je cilj poslati poruku cijeloj državi. Zagreb i Split
su veliki gradovi, no društveni napredak nije rezerviran samo za
velike sredine, nego se može ostvariti i u manjim gradovima.
Često sam u Zagrebu, koji je po zbivanjima sadržajniji, a cilj mi
je napredak po pitanju LGBT kulture dovući i u našu sredinu.
Kažeš LGBT, no ta kratica se širi. Zašto?
– Ona određuje konsenzus koje male zemlje poput Hrvatske slijede.
Kad imam objave na društvenim mrežama, koristim dužu kraticu, a
nastupajući u medijima spominjem kraću, od koje je sve i počelo –
L označava lezbijke, G gejeve, B biseksualne osobe, T transrodne,
I interspolne, Q označava sve one koje se ne mogu svrstati u sve
prethodno, A označava aseksualne osobe i još se doda plus koji
označava sve što je izostavljeno.
Kakve su to interspolne osobe?
– To su oni kojima niti liječnici pri rođenju ne mogu odrediti
spol jer su im vanjska spolna obilježja nejasna, dvostruko
određena ili u protuslovlju s hormonalnim obilježjima. Malo je
takvih osoba, ali postoje. Zašto bi samo liječnici znali za takve
osobe, odnosno zašto da se šuti o tome?
Gdje si živio u inozemstvu i kako je tamo?
– Živio sam u Australiji. Tamo nema nesnošljivosti i kvaliteta
života pripadnika spolnih i rodnih manjina je bolja jer su
vidljiviji. U takvim okolnostima se lakše formiraju odnosi. I
povorke ponosa su tamo drugačije te imaju društvenu, kulturološku
i zabavnu komponentu, a kod nas je to prije svega borba za
ljudska prava. Desetljeća razvoja po tom pitanju naprave svoje.
Onda se vratim u Karlovac i na aplikacijama za upoznavanje samo
pet ili šest ljudi objavi svoje lice. I dalje u Australiji ima
onih koji se skrivaju, ali ne toliko.
Koja bi to još prava u Hrvatskoj trebalo ostvariti,
odnosno koje pomake?
– Hrvatska je po tom pitanju ostvarila puno prava i zaostajemo
malo u odnosu na zapadne zemlje. Sljedeći korak bi trebalo biti
ispravljanje posljedica referenduma iz 2013. godine te
izjednačiti brakove. Isto tako, kao gej ne bih smio darivati krv
jer se smatra da sam pripadnik rizične skupine. No, većina
ljudskih prava je u Hrvatskoj pravno postignuta. Naglasak bih
držao na kvaliteti života.
Kada će biti izvješena Pride zastava u Karlovcu ove
godine?
– Pride će se održati 8. lipnja i zastava će biti istaknuta tog
dana, dan prije i dan poslije. Pride će biti sadržajniji. Prvo će
biti okupljanje s proglasom, a nakon toga, nadam se,
glazbeno-zabavni-društveni sadržaj, što ovisi o budžetu i
raspoloženju. Cilj je da to ne bude samo okupljanje, nego
manifestacija koja slavi i poštuje različitost.
Što će biti sadržaj proglasa?
– Izrađuješ ga tridesetak dana ranije, kad vidiš do kuda je
društvo došlo. Naglasak bih u svakom slučaju stavio na apel da
gradska uprava slijedeći čelnike EU jasno da do znanja da zna i
razumije probleme LGBT ljudi i da razumiju da to nije političko
pitanje niti smije biti te da kažu da u Karlovcu nema mjesta
nesnošljivosti i govora mržnje i da ćemo svi raditi na tome da se
društvena klima popravlja.
Hoće li Grad Karlovac sudjelovati u organizaciji Pridea
ove godine?
S obzirom na to da je Pride od javnog interesa za društveni
napredak po pitanju tolerancije i raznolikosti, Grad bi to mogao
prepoznati. Koliko sam informiran, takav zahtjev je upućen
splitskoj gradskoj vlasti. Ne znam je li riječ o velikom koraku
za Karlovac. Ne mogu predvidjeti kada bi moglo doći do toga da
Grad Karlovac sudjeluje u organizaciji.
Hoće li Grad Karlovac sudjelovati u
financiranju?
– Neće. Sve je na meni za sada.
Koja je svrha Pridea?
– Europska unija jako dobro to razumije. Pride se organizira jer
se dolazi tako u doticaj s raznolikošću. Kako bi Karlovac
izgledao da nije bilo Pridea? Tada o ovome i dalje nitko ne bi
govorio, ne bi se informiralo i educiralo. Oni kojima je
nesnošljivost usađena kulturološki i religijski, nakon što vide
Pride, kad su izloženi zastavama i drugim obilježjima, snažno
reagiraju, no onda se propitkuje medijski i na druge načine,
društvo počinje raspravljati i sazrijevati. Zna se i razumije da
taj proces nije ugodan, ali je način postepenog sazrijevanja i
poboljšanja društva. Da Karlovac nije imao Pride, bili bismo tamo
gdje smo i bili prije dvije godine.
Prvotna ideja lani je bila da se zastava izloži devet
dana na glazbenom paviljonu. Je li to i dalje cilj kojemu
težiš?
– Devet dana sam rekao da se obuhvate tjedan i frekventni vikend
radi vidljivosti. Nije poanta u broju dana. Bitno je da Grad
Karlovac pošalje poruku da razumije problematiku, da ljudski
životi nisu politička tema i da gradska vlast stoji iza ljudskih
prava i života. Mnogi su u strahu, ne samo od toga kako će ih
netko gledati, obitelji ili kolege na radnom mjestu. Vlast mora
biti uzor koji će voditi društvo naprijed.
Vodila se pravna bitka oko te zastave. Je li se vodila
sudski?
– Nije, nego posredstvom pravobraniteljice za ravnopravnost
spolova. Sve je započelo prije dvije godine kada sam pitao smijem
li uopće izložiti zastavu i kada mi je odgovoreno da za to nikada
neću dobiti pisano dopuštenje niti pisanu zabranu, pa sam se
obratio pravobraniteljici, Grad nije htio odgovarati na mejlove i
dopise, onda sam ih tužio Ministarstvu pravosuđa i uprave
Republike Hrvatske zbog ignoriranja… Bilo je to jako loših
devet mjeseci, pa je pravobraniteljica preporučila da se odobri
zastava na tri dana. Te se preporuke ignoriralo, a ove smo godine
došli do njihovog poštivanja.
Jesu li predsjednik Gradskog vijeća Karlovca Marin Svetić
i gradonačelnik Damir Mandić pozvani da prisustvuju
Prideu?
– Pozvao sam sve s kojima sam u Gradu Karlovcu komuniciraju da
dođu i da pošalju poruku tolerancije.
Prošle godine si ustvrdio da je gradska uprava “okosnica
otpora društvenom razvoju”. Možeš li tu tvrdnju ponoviti i ove
godine?
– Ne mogu. Došli smo do razine da se neutralno poštuju preporuke
pravobraniteljice i preostaje proaktivni korak, da Grad Karlovac
poruči da to nije političko pitanje te da stane u obranu ljudskih
prava, poradi na poboljšanju društvene klime te da se teži na
ujednačavanju kvalitete života LGBT sugrađana s kvalitetom koju
uživaju oni koji su strejt.
Plašiš li se reakcija javnosti?
– Ne plašim. Ideš iz faze u fazu, rješavaš strah po strah. Imam
39 godina života, previše da bih se bojao. Svijet mora ići
naprijed i nemam posebnih bojazni.
Jesu li na društvenim mrežama i dalje prisutni izrazi
netrpeljivosti spram spolnih i rodnih manjina?
– Jesu, ali u manjem obimu no ranije. Dobra je suradnja s
policijom i Državnim odvjetništvom, mada ima prostora za napredak
– sve ide svojim tempom. Svi rade svoj posao. Ide se u dobrom
smjeru.
Je li Crkva bitan faktor u oblikovanju stavova u društvu
spram spolnih i rodnih manjina?
– Apsolutno. Crkva je uradila jako loše stvari. Ne zaboravljamo
što se događalo prije 20 ili deset godina, kada je bio onaj
referendum za kojega je igrala značajan utjecaj. Papa nastoji
ispraviti štetu koja nam je nanesena. Očekuje se službena isprika
Vatikana zbog svega što su nam napravili. Lako je usađivati
nesnošljivost krijući se iza Boga i vjere, na što su mnogi
najosjetljiviji, a teško je to zatim ispravljati.
Razgovarao: Marin Bakić