"Svaki od moja dva mandata je predstavljao izazov za sebe, a sada treba raditi iskorak na druga tržišta", kaže
“Bila sam samo na početku izlaganja nacrta prijedloga izmjena i
dopuna Generalnog urbanističkog plana Karlovca i nisam shvatila
da se tiču izravno prostora na kojemu se nalazi Slatkovodni
akvarij ‘Aquatika’. Postoji Urbanistički plan uređenja
Športsko-rekreacijskog centra Korana i za njegova donošenja smo
imali dosta rasprave, na kraju i neke primjedbe, ali i pohvale.
Moram još uvidjeti što donosi novi GUP, pa da vidim hoće li naša
ustanova imati neke primjedbe”, kaže ravnateljica “Aquatike”
Margarita Maruškić Kulaš s kojom razgovaramo u sklopu ciklusa
“ZOOM POLITIKON” povodom vijesti da su u subotu zabilježili
500.000 posjetitelja u osam godina postojanja.
Kakve ste primjedbe imali na UPU ŠRC Korana?
-
Njime se određuje što se i u kojim gabaritima može raditi na
tom području. Ono je namijenjeno za sport i rekreaciju i tako
sada funkcionira, no za dodatna ulaganja je bila potrebna ta
razina dokumentacije. Drago mi je stoga što je UPU usvojen.
Svaki prostornoplanski dokument je podložan kritici, no
izrađuju ga stručnjaci na temelju inputa lokalne zajednice.
Sugerirali smo da se uvaži vrijednost ovog prostora, naročito
akvarija koji je izgrađen u sklopu ŠRC-a Korana, koji
privlači posjetitelje i zahtijeva logistiku. Utoliko smo
predlagali dodatno uređenje parkirališta. “Aquatika” ima
prema drvenom mostu parkiralište, no ono je nedostatno za
ovaj broj posjetitelja, pa smo predlagali da se ispred
akvarija na parceli koja sada i služi kao neformalno
parkiralište napravi novo. No, prostornoplanski dokument je
predvidio parkirališne zone na rubnim dijelovima ŠRC-a
Korana, a to može biti optimalno jedino ako se cijeli prostor
stavi u funkciju. Znamo da su posjetitelji prilično komotni,
a privlačimo velik broj djece i starijih osoba te je šetnja
od glavne ceste do “Aquatike” ljudima ponekad nepraktična,
ako ne prolaze kroz potpuno uređen prostor. Naravno, takva
vrst dokumentacije je idealno zamišljena i pretpostavlja se
da će se svi projekti ovdje realizirati, pa se i mi tome
nadamo. Predložili smo i omogućavanje dodatnih turističkih i
rekreacijskih sadržaja, da se uredi kupalište na ovoj
obali… Naša primjedba je bila i da nije potrebno graditi
umjetne vodotoke, odnosno jezerce koje je predviđeno, da se
ukloni obavezno nasipavanje stadiona, što je nepotrebno, a
poželjno je opcionalno. Najviše mi je žao što nećemo ispred
samog objekta dobiti uređeno parkiralište jer smo i mi i
posjetitelji razmaženi. Slažemo se ipak, uvažavajući zelene
politike, da cijela ova zona u idealnoj situaciji bude
pješačka. Nadamo se da će se svi predviđeni projekti na ovoj
lokaciji ostvariti. Predviđen je park umjesto makadama na
kojemu se sada parkiraju automobili. Nadamo se da ćemo imati
prilike surađivati s Gradom Karlovcem u projektima koji će
iznjedriti taj park.
Koliko “Aquatika” ima parkirališnih mjesta?
-
Dvadesetak. To parkiralište nije zaživjelo. Imamo dodatno
parkiralište za zaposlenike i rampu, ali ona je podignuta ne
bi li se omogućilo posjetiteljima parkiranje. Petkom se na
tom neuređenom dijelu ŠRC Korana odvija sajam. Bilo bi nam
praktičnije da je tamo parkiralište, ali prihvaćamo ideju
razvoja prostora te ćemo se tome prilagoditi. To se
makadamsko parkiralište poravna strojevima.
Na šetnici su nekakve kabine. Jednom sam pitao
gradonačelnika Damira Mandića što je to, a odgovorio je da je to
hologram. Nisam shvatio taj njegov odgovor.
-
Grad Karlovac je prije nekoliko godina u partnerstvu s drugim
gradovima iz Karlovačke županije posredstvom Regionalne
razvojne agencije Karlovačke županije projekt “Susret s
rijekom” u sklopu kojega su uređeni potezi uz rijeke, a u
Karlovcu uz Koranu. Bilo je potrebno osmisliti interpretaciju
sadržaja o Korani. Izgrađena je šetnica, a na nju su
postavljeni interpretacijski elementi koji predstavljaju
Koranu kao dio ekološke mreže Natura 2000, na temelju čega su
se ostvarili dijelovi tog projekta. S obzirom na to da se iz
projekata ne može graditi samo infrastruktura kao što je
šetnica, nego se mora “nešto ispričati”, razrađeno je da se
osim postavljanja interpretacijskih ploča na krajevima
šetnice postave i digitalni sadržaji – dva holograma, naočale
za takozvanu virtualnu stvarnost te interaktivan pod.
Nabavljeni su u projektu i postavljeni na nosače. Za
holograme su predviđene te kutije kako bi se, dakako, mogli
vidjeti. Tim hologramima se prikazuju vrste riba u Korani.
No, korišteni su samo na događanjima koje smo organizirali
jer su na toj lokaciji moguće devastacije. Hologrami su se,
nažalost, počeli i kvariti pa smo ih i stoga sve manje
koristili. Dogovorili smo da se te kutije koje su sada
prazne, neupotrijebljene i koje narušavaju okoliš smjeste u
skladište dok se tehnika ne popravi i vidi je li uopće
upotrebljiva. Osim toga imamo interaktivan kiosk ispred
akvarija koji je u funkciji i kojega održavamo. Na njemu
objavljujemo različite informacije. Sva ta tehnologija je
zgodna kada se projekt stvara, a često se pokaže da se,
nažalost, brzo kvari i nerijetko se za postupaka javne nabave
nabavi nešto najjeftinije što nije i najprikladnije.
Digitalni dio tog projekta je ostao u drugom planu i ostale
su te kabinice koje nisu baš najljepše. Dogovaramo s Gradom
da se spreme, pa koriste po potrebi. Jedna je uklonjena, a
druga će biti uskoro.
Dakle, izvijestili ste da su u subotu Maja i Iva Pejčić
te Tonka i Vedran Vučičić stigli iz Zagreba te bili 500.000.
posjetitelji. Ne mogu svi oni biti 500.000. posjetitelj.
-
Kad u isto vrijeme uđe dvoje male djece s pratnjom, ne možemo
odrediti samo jednog jubilarnog posjetitelja, pa smo ih
“objedinili”. Riječ je o dvjema prijateljicama iz razreda
koje su posjetile akvarij svaka sa svojim roditeljem – jedna
djevojčica je već bila s mamom pa je povela prijateljicu.
Kako izabrati jednu od te dvije djevojčice ili jednog od ta
dva roditelja pa odlučiti tko će biti taj
sretnik? Zaokružili smo, lijepo je ispalo, bile su
vesele, uzbuđene, dobile su puno poklona, godišnje
ulaznice… Bile su simpatične i to je sve kratko trajalo –
pustili smo ih da u miru provedu svoj izlet u zabavi.
Je li vrijeme koronakrize bilo najkritičnije u osam
godina rada “Aquatike”?
-
Koronakriza je bila vrlo izazovna jer “cijeli svijet je stao”
pa i mi u radu s posjetiteljima. Brinemo se o ribama kao
registrirani zoološki vrt i ta živa bića nemaju pojma što je
to korona niti ih zanima. Moraju živjeti u prikladnim
uvjetima, imati čistu vodu i hranu, treba im paliti
svjetla… Stoga smo radili aktivnosti internog karaktera,
bavili se inovacijama, održavali akvarije, bavili se novim
projektima i sadržajima, za što inače nemamo vremena toliko s
obzirom na rad s posjetiteljima. To nas je iskustvo ojačalo i
vrlo brzo nam se vratio turistički promet. Koronakriza je
bila iscrpljujuća, no uspješno smo je prevladali.
Najizazovnije vrijeme za našu ustanovu je bilo ono njezinog
otvaranja i kratko vrijeme iza toga kada smo u isto vrijeme
zapošljavali, primali posjetitelje i nabavljali ribe te
ovladavali tehnologijom koja nam je bila relativno nepoznata.
To je bio ludi period. No, sve smo svladali.
Kakvi su u općim crtama komentari posjetitelja?
-
Prikupljamo ih od prvog dana na različite načine. Prvo smo na
recepciju stavili klasične knjige dojmova i zamolili
posjetitelje da ih ispunjavaju. Dojmovi su najčešće
pozitivni, da je “bilo super”, da su sretni što su došli i
slično. Ima i negativnih komentara, primjedbi i sugestija što
treba popraviti. Primjerice, komentirano je da su legende
presitno napisane, da je previše mračno, da nedostaje svježeg
zraka, da treba otvoriti riblji restoran i slično. Piše se
uglavnom svašta. To čitamo svakog dana. Gledamo na temelju
tih komentara što možemo ispraviti, učiniti lakšim i
jednostavnijim. Pratimo sve komentare i objave na društvenim
mrežama. Na samome početku smo imali puno upita o datumu
otvorenja, mogućnostima posjeta i slično, pa nam je kratko
vrijeme društvene mreže vodila agencija, no to se pokazalo
skupim rješenjem, a i nikada posrednik ne može ostvariti
izravan odnos s posjetiteljima za vas, pa smo počeli
samostalno voditi naše profile na društvenim mrežama i
komunicirati s posjetiteljima tim putem. Nakon toga smo se
uključili u odličan projekt Turističke zajednice Karlovca
kojim se prate ocjene na svim digitalnim kanalima,
analiziraju kroz računalne programe, pa imamo sada kroz taj
portal mogućnost praćenja ocjena posjetitelja i komunikacije
s njima. Ocjene su vrlo visoke. Cijela naša destinacija ima
visoke ocjene – više od 9,5 od mogućih 10. Jako pazimo na to
da zadržimo tu reputaciju. Držimo se školskog pristupa da
odgovaramo na svaki komentar što brže i objektivnije.
Uglavnom se time bave kolege iz marketinške službe. Riječ je
o vrlo iscrpljujućem angažmanu koji se radi izvan radnog
vremena i svi smo u to uključeni. Dogovaramo odgovore u našim
grupama na različita pitanja kao što je, primjerice, želimo
li udomiti piranje koje netko nudi iz svog kućnog akvarija
ili možemo li preporučiti gdje kupiti invanzivnu vrst
kornjače, pa tako preuzimamo ulogu i edukatora.
Trošite, dakle, puno vremena odgovarajući na takva
pitanja.
-
Nerijetko se koriste generički odgovori. No, ulazimo i u
razgovore. Puno je posla.
Polemizirate li s posjetiteljima?
-
Ne, jer bi to bilo protivno pravilima struke. Nastoji se
zadržati profesionalna komunikacija. Uvijek ih upućujemo da
posjete akvarij i da se u razgovoru s našim zaposlenicima
educiraju. Polemika se ne preporuča jer ona ne bi imala
kraja. Svi posjetitelji su naši kupci i načelno je kupac
uvijek u pravu, a, ako nije, treba ga pristojno zamoliti da
se razgovara na neki drugi način.
Zašto brojite šetače na već spomenutoj šetnici?
-
Svaki projekt koji se financira iz fondova Europske unije
sadrži pokazatelje po kojima se mjeri je li se uspjelo u
ostvarenju zacrtanog. Riječ je o dokazivim brojkama koje se
mogu izmjeriti. U slučaju projekta “Susret s rijekom” Grad
Karlovac je odredio kao indikator broj šetača na šetnici koji
će biti educirani da je Korana dio mreže Natura 2000. Stoga
su postavljene i video-kamere i brojači posjetitelja. Naša je
uloga dostavljati te podatke Gradu Karlovcu koji potom
izvještava posredstvom Regionalne razvojne agencije
Karlovačke županije o tome Središnju agenciju za financiranje
i ugovaranje programa i projekata Europske unije. Mora se
godišnje izvijestiti o broju korisnika sadržaja projekta.
Imamo podatke koliko je šetača zabilježeno u svakome pravcu
na točkama mjerenja. Lani je na šetnici bilo više od 130.000
šetača.
Kakva je struktura posjetitelja?
-
Posjetitelji su pretežno obitelji s djecom i školske skupine
iz Hrvatske i inozemstva. Nadalje, slijede, gledajući po
strukturi, odrasli pojedinci i skupine odraslih,
poslovni gosti, studenti i umirovljenici. Imamo na taj način
formiran cjenik i po prodaji karta znamo koje skupine su
koliko zastupljene. Uglavnom, među gostima prevladavaju
djeca, bilo u pratnji škola, bilo u pratnji roditelja,
odgajatelja ili skrbnika.
Koliko se postav mijenjao u osam godina?
-
Samo utoliko što smo gledali koji akvarij više odgovara kojoj
ribi. Kontinuirano imamo između 80 i 85 vrsta riba, a, kao i
u prirodi, nisu sve kompatibilne, pa smo imali razne
anegdote. Primjerice, u jedan akvarij smo stavili više somova
koji su rastom zauzimali sve veći prostor, a akvariji su
prostorno ograničeni. Zato što im je prostor postao premali,
počeli su se međusobno tući, jako su se posvadili, pa smo
jednog soma morali izmjestiti u veliki akvarij, no tamo je
pojeo dosta riba, pa smo ga vratili nazad. Na koncu smo ga
stavili u zadnji akvarij, da bude sam, da ima više mjesta i
da se utoliko ne mora svađati s ostalima. Imali smo situacije
da su ribe noću iskakale iz otvorenih akvarija. One su često
ulovljene u prirodi i ne znaju što je akvarij. U potrazi za
plijenom i pustolovinom su iskakale iz akvarija, pa bi noćni
čuvar vratio ribu koju je zatekao na podu i vratio u neki
drugi akvarij… Nažalost, nisu sve nabavljene ribe
preživjele. Veslokljun ili veslokljunka je dobivena u
projektu u kojemu je nastala “Aquatika”, uginula je nakon par
godina – ribe su zbog posjetitelja u stresu. Najveće promjene
u postavu su učinjene kupnjom jesetre, a one se smatraju
regionalno izumrlom vrstom i ne nalaze se više u našim
rijekama. Kupili smo male jesetre iz njemačkog uzgajališta ne
bismo li ih tu uzgojili i predstavili kao upozorenje da ćemo
izlovom i uništavanjem staništa istrijebiti vrste. Nakon par
godina su narasle u jako lijepe primjerke. Izložene su u
velikom akvariju, a dio njih se i dalje nalazi u rastilištu
kako bi bile u optimalnom zdravstvenom stanju. Nema prostora
za puno promjena postava. Odlazimo na teren, ulovimo novu
vrstu za koju imamo dozvolu i donesemo je u akvarij. Nema
potrebe za velikim intervencijama u postav. On je zamišljen
da predstavi biološku raznolikost Hrvatske. Nedavno smo
postavili infografiku koja prikazuje evoluciju riba, a
najveće promjene su u izložbama i privremenim sadržajima
kojima dodajemo na atraktivnosti. U divnoj suradnji s
Gradskom knjižnicom “Ivan Goran Kovačić” smo ustanovili
Zelenu knjižnicu, projekt koji je jako lijepo zaživio. Tu su
knjižnicu i stručna i opća javnost lijepo prihvatile. Najveći
je novitet bila ta šetnica uz Koranu koja je privukla još
veći broj naši sugrađana, odnosno posjetitelja. Ne treba
uvijek puno mijenjati. Treba biti maštovit u osmišljavanju i
organizaciji događanja.
Koja je krajnja sankcija za neposlušne ribe? Mogu li
završiti na žaru?
-
Ne. Naše ribe jako volimo i cijenimo te se nježno i pažljivo
brinemo o njima. To su živa bića i nadamo se da će poživjeti
što duže. Imamo jako nisku stopu mortaliteta u akvariju.
Nekoliko lijepih primjeraka riba koje su, nažalost, uginule
smo dali preparirati u suradnji s Muzejima grada Karlovca.
Nedavno je jedna jesetra uginula. Bit će preparirana i postat
će dio prirodoslovne zbirke Muzeja. Naše ribe sigurno neće
završiti na gradelama.
Jeste li razmotrili ideju da se otvori riblji
restoran?
-
Kada se radila “Aquatika” zamišljen je samo kafić ne bi li se
naše turiste potaknulo da koriste i druge ugostiteljske
sadržaje u Karlovcu, što se i dogodilo – naši posjetitelji
nakon obilaska akvarija odlaze na ručak u restorane. Tako
doprinosimo razvoju turizma i uopće gospodarstva. To je dobar
koncept kojega ne planiramo mijenjati.
Postoji i tamna komora za mrjestilište u akvariju, ako se
ne varam.
-
Jedna prostorija je tako zamišljena, no nije opremljena i
nije zaživjela u toj formi.
Što se dogodilo?
-
Nije opremljena. Tamna komora za mrijest riba znači da
postoji tamna komora bez dnevnog svjetla koja je
klimatizirana ne bi li se imitirala vanjska temperatura
zraka, no i dalje je nismo opremili akvarijima i posebnim
uređajima. Za to treba imati, ekipu, znanje, iskustvo,
suradnje i treba pisati projekte. To još nije došlo na dnevni
red. Imali smo spontani mrijest, ali to genetski ne ispadne
dobro i dosta je velik pomor. Možda jednoga dana
razvijemo neki projekt na tu temu.
Je li ti nakon osam godina prestalo biti izazovno voditi
“Aquatiku”?
-
Ovakav posao ne može prestati biti izazovan. Svaki moj mandat
je predstavljao izazov za sebe. U prvome je trebalo
uspostaviti funkcioniranje ustanove i staviti je na tržište,
pozicionirati je kao gradsku atrakciju. Gradska smo ustanova
sufinancirana iz gradskog proračuna. Koliko god smo
orijentirani na privlačenje turista, namijenjeni smo
Karlovčanima. Stoga smo radili na tome da Karlovčani osjete
da je “Aquatika” njihovo mjesto i da budu ponosni na taj
sadržaj – najponosniji smo što Karlovčani svoje goste dovode
k nama, da dolaze s djecom koju odgajaju da je to dio
Karlovca koji može biti na ponos. Gosti koji dođu ostanu
zapanjeni s time što imamo. Moramo pričati o tome koliko je
vrijedno tako nešto očuvati. Ovo je zaista dobra priča i
utoliko smo se uspješno pozicionirali na turističkom tržištu,
mada je bilo izazovno. S obzirom na to da sam te struke, bilo
mi je nešto lakše prepoznati te prilike u turizmu i s
kolegicom te autorima marketinške strategije odraditi
marketinški dio priče. Projekt je uistinu bio dobro
pripremljen i za škole i za turizam, pa je bilo potrebno samo
malo razigrati priču i ne sramiti se pokazati što imamo. Kada
nas ljudi prepoznaju, preporučuju nas drugima. U mom drugom
mandatu ravnateljice se dogodila pandemija. Imali smo izazove
u financiranju, ali nas Grad podupire u radu. Ovakvi sadržaji
možda ne bi niti trebali biti komercijalni jer to onda daje
prostor da se rade javni besplatni sadržaji za građane. Grad
je prepoznao da smo dodana vrijednost i zato smo financirani
iz gradskog proračuna, mada, nažalost, sve manje, ali
razumijemo da postoje i druge potrebe i nećemo tražiti novac
koji nije nužan za osnovno funkcioniranje, nego se okrećemo
tržištu da što više zaradimo. Nakon dovršenja projekta i
nadzora kojega je pet godina provodio SAFU možemo više raditi
što mislimo da treba, a to je iskorak na druga tržišta, na
ona koja su šira od sto kilometara od Karlovca, pa smo počeli
raditi u Sloveniji i uključili smo se u međunarodna
udruženja. Jedini smo član iz Hrvatske mreže muzeja vode
UNESCO-a. Članica sam upravnog odbora te organizacije.
Provodimo razne projekte s našim školama, ali i europske. To
su lijepe prilike. Dodatno, u drugom mandatu smo se počeli
uključivati u razne znanstvene i stručne suradnje, pa tako
surađujemo s brojnim fakultetima i institutima iz Hrvatske, a
to se sada širi i na međunarodne suradnje u istraživanjima i
provedbi projekata s područja zaštite okoliša i prirode.
Razvoj ustanove je velik i nadam se prilici da ga nastavim.
Gradonačelnik uvijek ističe potrebu da se bude
održiv.
-
Postoje različiti aspekti održivosti. Što se tiče
financijske, proračunski smo korisnik. Prije koronakrize je
udio financijskih sredstava iz gradskog proračuna u našemu
bio 50 posto, što je za javnu ustanovu idealno iz različitih
razloga, a trenutačno smo na 35 posto sredstava iz gradskog
proračuna i 65 posto vlastitih. Mislim da ćemo ovu godinu u
tom kontekstu završiti dobro. Inače smo u sustavu poreza na
dobit i u sustavu poreza na dodanu vrijednost pa svakom našom
prodajom plaćamo državi 25 posto od prihoda, a na kraju
godine porez na dobit. Za prošlu godinu smo platili oko sedam
tisuća eura poreza na dobit jer imamo gospodarsku djelatnost.
Dakle, financijsko poslovanje ustanove je poprilično
komplicirano – samim time što smo javna ustanova, proračunski
korisnik, u sustavu poreza na dobit i u sustavu PDV-a. Za
sada to radimo dobro i nismo imali prigovora. S našim
osnivačem imamo jako dobru komunikaciju. Ako zaškripi, kao
što je to bilo za koronakrize, Grad Karlovac je obvezan
pokriti naše tehničke troškove, što i radi. I dalje se nadamo
da će ostati subvencionirana cijena struje jer je trošak
električne energije velika prijetnja.
Koliko je zaposlenih?
-
Šesnaest i ja kao ravnateljica te pet ili šest studenata koji
pomažu, a koje ne ubrajamo u zaposlene.
Jesi li trpjela političke pritiske?
-
Svi smo pod političkim pritiskom – naše je društvo izuzetno
izloženo politici. Nisam članica niti jedne političke stranke
i surađujem sa svakom politikom. Najvažnije su javne politike
i ako svi radimo u interesu našeg društva, svima će biti
bolje, kako političarima, tako i nama. Nastojim pružiti iz
svoje perspektive sve što mogu da živimo u Karlovcu bolje,
prvenstveno razvijanjem turizma i gospodarske djelatnosti.
Drago mi je da su neki radnici u turizmu zbog “Aquatike”
dobili više posla. Ako svi radimo ono što znamo najbolje
raditi, svima će biti bolje. O dnevnoj politici svatko ima
svoje mišljenje i na izborima djeluje u tom pogledu.
POGLEDAJTE VIDEO