"U prošlom sazivu bilo šest mladih od 705 eurozastupnika", navodi aktivist udruge DrONe i donedavni predsjednik Mreže mladih Hrvatske
Udruga za društveni razvoj i neformalno obrazovanje DroONe iz
Karlovca je nedavno u Gradskoj knjižnici “Ivan Goran Kovačić”
pomogla mrežnom portalu Srednja u organizaciji tribine “Mladi u
EU” uoči izbora za Europski parlament, pa uoči izlaska na
birališta u nedjelju zumiramo mlade u politici, odnosno mlade i
politiku te politike za mlade s aktivistom udruge DrONe i
donedavnim predsjednikom Mreže mladih Hrvatske Leom Stakovićem.
“Istekao je moj trogodišnji predsjednički mandat, a zamijenio me
Marin Capan, kolega koji je 2021. postao član Upravnog odbora
Mreže mladih Hrvatske. Vrlo je ambiciozan i predan. Vjerujem da
će dužnost shvatiti i više nego ozbiljno i obavljati i više nego
savjesno. Želim mu svu sreću”, pojasnio je Staković.
Jeste li imali primopredaju dužnosti?
– Jesmo. To se u svijetu MMH naziva transferom znanja. Imali smo
sastanak, seriju razgovora i dopisivanja, a zasigurno ćemo imati
još do rujna i dok god bude trebalo. Prethodnici na dužnostima
ostaju uvijek na raspolaganju novima.
Imaš li i dalje funkciju u MMH?
– Nemam. Svi koji smo obnašali neku od dužnosti u Mreži,
automatizmom, ako je sukladno našoj volji, postajemo takozvani
alumniji. Na početku našega mandata je stvoren Mrežina grupa
alumnija koja se i dalje gradi i zahtijeva truda i vremena, malo
aktivnosti i izvještavanja. To je zasigurno dobra stvar koja nam
omogućuje da ostanemo u kontaktu sa svima koji su unazad 20
godina sudjelovali u podizanju Mreže.
Što je ona danas?
– Najveći savez organizacija mladih i za mlade u Hrvatskoj
koji broji 77 članica. Mreža je najjača zagovaračka sila za
boljitak mladih i kvalitetne politike za mlade u Hrvatskoj. Prvo
na čemu je radila bilo je stvaranje Nacionalnog programa
djelovanja za mlade kojega je Hrvatski sabor usvojio 2003. godine
– u tu svrhu se umrežilo pedesetak organizacija civilnog društva.
Danas je to još veći savez. Nemamo ulogu samo na nacionalnoj
razini, nego i na europskoj. Uključeni smo u Europski forum
mladih. Tragikomično je da smo prepoznati na europskoj razini, a
na nacionalnoj nikako.
U čemu je problem?
– Postoje tijela, institucije i moćni pojedinci koji priznaju
značaj i položaj Mreže, no to nije legitimirano. MMH na
nacionalnoj razini nikakav akt ne smatra nacionalnim vijećem
mladih. Inicijative za donošenje zakona o mladima su postojale,
no do sada nisu bile kvalitetne i zato su ih javnost i Mreža
odbijale. U tri godine mog mandata nas Središnji državni ured za
demografiju i mlade uopće nije prepoznavao. Nedopustivo je da je
jedno takvo tijelo zanemario čitav jedan savez 77 udruga mladih i
za mlade koji se niz godina bavi izravnim radom s mladima na
terenu te usmjeravanjem i praćenjem primjena javnih politika.
Koje saveze priznaju?
– Jedan svježe osnovan, koji je nastao za posljednjih izmjena
zakona o savjetima mladih. Taj je zakon prvi puta usvojen 2007.
godine. Izmjenama je kreiran Nacionalni savjet mladih koji je
nametnut za javnog savjetovanja – prvo je takav prijedlog
komisija Središnjeg državnog ureda za demografiju i mlade odbila,
a potom je taj izvještaj magično zamijenjen izvještajem u kojemu
stoji da je taj prijedlog mladeži vladajuće političke stranke
prihvaćen. To nije reprezentativno mladih. Savjete mladih zapravo
bira vlast i tom linijom, po tim izmjenama zakona, predlažu se s
regionalne razine članovi u Nacionalni savjet. Tako sada veliku
većinu od 19 članova Nacionalnog savjeta mladih čine pripadnici
mladeži vladajuće stranke. MMH je predala zahtjev Ustavnom sudu
Republike Hrvatske za reviziju ovih izmjena zakona u suradnji s
dovoljnim brojem saborskih zastupnika.
Nisu li mladi za koje tvrdiš da nisu reprezentativni
izabrani na izborima?
– Jesu. Izabrale su ih regionalne vlasti. Legitimno je da lokalna
i regionalna vlast bira one za koje smatra da će ih bolje
savjetovati, a očigledno smatraju da će ih bolje savjetovati
mladi iz vlastitih redova. Kad je u pitanju nacionalna
reprezentativnost ne može biti baš tako. Ova izmjena zakona je u
izravnom sukobu s autonomnošću jedinica regionalne i lokalne
uprave i samouprave jer se predviđa da nacionalni savjet
koordinira rad regionalnih i lokalnih, a to nema baš nikakvog
smisla jer svaka sredina ima vrlo specifične izazove, odnosno
mladi potrebe.
S kojim ste državnim tijelima radili, odnosno tko vam je
otvarao vrata?
– Na početku samo Središnji državni ured za demografiju i mlade,
međutim ta ista vrata su bila klopka. Koliko god se prvi susret
doimao srdačnim, dogovor nije ispoštovan i MMH nije pozvan u
skupinu za pripremu novog programa za mlade. Nedugo zatim je
objavljen poziv za Savjet za mlade Vlade Republike Hrvatske,
značajno ranije no što je trebao, a nekoliko točaka o kojima smo
raspravljali su bile u potpunoj suprotnosti s onime što se zaista
dogodilo. Nije prepoznata vrijednost Mreže.
Izdali ste šest preporuka političkim strankama uoči
izbora za Hrvatski sabor. Koje su najvažnije i je li se neka od
stranaka odazvala?
– Bio je iznenađujuće slab odaziv političkih stranaka na to.
Zahtjevi koje smo dali se gotovo ne mijenjaju već godinama. Ne
odnose se samo na izazove s kojima se susreću mladi u Hrvatskoj,
nego i u ostatku Europe. U medijima se najviše spominje stambeno
zbrinjavanje mladih. Na lokalnoj razini je relativno nedavno ta
tema također aktualizirana, a onda je nastupilo po tom pitanju
zatišje dok se čeka što će biti sa stanovima Agencije za pravni
promet i posredovanje nekretninama. Ako sam dobro razumio,
natječaj je proveden, komisija je utvrdila listu prvenstva i
započet će se graditi višestambenu zgradu. APN ima dvije glavne
mjere za stambeno zbrinjavanje, a one se ne odnose samo na mlade
s obzirom na to da su korisnici najpoznatije APN-ove mjere, ona
za subvencioniranje kredita, osobe u prosjeku 33 godine starosti,
a podsjetimo se i da je korisnik te mjere i donedavni ministar
obrane Mario Banožić, pa ne možemo stoga govoriti da je to mjera
za mlade. Ta se mjera pokazala neuspješnom jer se provodi od
2017. godine, a mladi nisu u značajnijoj mjeri stambeno zbrinuti.
Prosječna dob iseljavanja iz roditeljskog doma je između 32 i 34
godine, a prije APN-ove mjere je bila niža. S tim se problemom
vladajući u Hrvatskoj i Europskoj uniji uporno ne žele uhvatiti u
koštac. Odaziv na naše zahtjeve je bio načelan i deklarativan.
Kako je protekla tribina “Mladi u EU”?
– Portal Srednja nam se obratio s upitom bismo li htjeli
organizirati taj događaj. Zadatak smo prihvatili i u kratkom
roku smo izveli to prilično solidno. Portal Srednja je rekao da
želi vidjeti i čuti mlade, što je DrONe shvatio vrlo ozbiljno.
Odlučili smo taj događaj uistinu učiniti javnom tribinom na
kojemu će se čuti glas građana, a posebno mladih te s još većim
naglaskom na one koji ove godine stječu pravo glasa. Kristijan
Orešković iz MMH je održao uvodni kontekstualni govor o izborima
kako bismo informirano razgovarali. U prijavnici je bilo otvoreno
pitanje mladoj osobi što očekuje od Europske unije, odnosno od
zastupnika u Europskom parlamentu u sljedećem petogodišnjem
mandatu. Probrali smo najzanimljivije i njihovim autorima
ostavili prostor za obrazlaganja. Dakle, slušali smo na toj
tribini prije svih mlade. Prisustvovala su tri kandidata za
eurozastupnike – s liste Socijaldemokratske partije Hrvatske, s
liste Možemo i s Nezavisne liste Nine Skočak, takozvane Gen-Z
liste. Nisu dobili pozornicu samo za sebe, nego je postojao
proces. Nakon govora mladih smo pozvali sve prisutne u posebnu
raspravu, po jednoj neformalnoj metodi obrazovanja.
Što su rekli mlade da ih brine?
– Otvorili smo pitanja stambenog zbrinjavanja, povezanosti
ruralnih i urbanih područja te spuštanja dobne granice za
glasanje na 16 godina života. Svi sudionici su imali priliku
postaviti pitanja kandidatima. Mladi očekuju da budu zastupljeni
više no što jesu i da se skrene pozornost na pitanja koja su im
važna.
Postoji li istraživanje na koje se možeš pozvati, a koje
bi dalo odgovor na pitanje koliko su mladi uopće upoznati s
funkcioniranjem Europske unije, s njezinim institucijama i koliko
su uopće zainteresirani za izbore za Europski parlament?
– Nisam siguran da postoji istraživanje koje bi odgovorilo na ova
pitanja, postoji ono Instituta za društvena istraživanja na
četverogodišnjoj bazi s maturantima koje otkriva razinu političke
pismenosti mladih u Hrvatskoj, no to je okrenuto uglavnom
nacionalnim politikama, a manje europskim. Raspolažemo podacima o
izlaznosti na izbore za Europski parlament – 2019. je iznosila
tridesetak posto, a u Europi 50. Odaziv na izbore je u svaki put
za pet postotnih bodova veći. Na izbore 2019. godine je izašlo
svega 18 posto hrvatskih birača do 30 godina starosti.
Kako se to utvrdilo?
– To je utvrdilo Državno izborno povjerenstvo, a na europskoj
razini Eurostat. Izlaznost mladih na razini Europske unije je
iznosila 42 posto. Po tim podacima možemo suditi o tome koliko su
mladi upoznati s europskim procesima i s EU. S mladima treba puno
više raditi. No, nisu samo mladi slabo upoznati s europskim
politikama i s time kakvu ulogu EU ima u našim svakodnevnim
životima. Građanstvo uopće i dalje nije osvijestilo da europski
propisi itekako imaju veze s našim svakodnevnim životima.
Koliko će osoba u Hrvatskoj će ove godine dobiti pravo
glasa?
– Ne znam, no mogu reći da je od tri stotine kandidata i
kandidatkinja na izborima za Europski parlament njih 33 mlađih od
31 godine, a starijih od 60 godina je 78. Od tih 33, 12 ih je s
Nezavisne liste N. Skočak, a imamo ukupno 25 lista. Zastupljenost
mladih je, dakle, vrlo niska. U ovom sazivu Europskog parlamenta
bilo je šest zastupnika mlađih od 30 godina, a ukupno je 705
eurozastupnika. Sada će biti 720 zastupnika, a vidjet ćemo koliko
će ih biti mladih.
POGLEDAJTE VIDEO RAZGOVORA