Gradska jezgra propada, a naša je najveća baština, pa sam mislio da bi bilo lijepo imati na tom najfrekventnijem ulazu njezinu vizualizaciju. Možda bi tako više ušla u našu podsvijest, pa bismo se više angažirali na njezinom očuvanju. Sad je nasred stepenica žaba, kaže Novak u novom "Zoom politikon" razgovoru s Marinom Bakićem

Nezavisni gradski vijećnik Tomislav Novak je rođen u Karlovcu 17. prosinca 1978. godine, a nakon osnovnoškolskog i srednjoškolskog obrazovanja odlazi na studij harmonike u Pulu te u Istri narednih godina djeluje profesionalno kao profesor glazbe i politički, da bi se potom zaposlio u Glazbenoj školi Karlovac i vratio u rodni grad, a onda i osvojio vijećnički mandat na sljedećim izborima kao četvrti na listi njegove Socijaldemokratske partije Hrvatske, Hrvatske seljačke stranke i Narodne stranke – reformisti. U međuvremenu je napustio stranku i osamostalio se.

Jesi li pristupio Hrvatskoj demokratskoj zajednici?

• Bih li trebao?

Sadržaj se nastavlja...

Zašto si izašao iz SDP-a?

• Aha, ako izađeš iz SDP-a, uđeš u HDZ? Nisam pristupio HDZ-u.

Bi li htio, ako bi te htjeli primiti?

• Bilo bi paradoksalno da to učinim kao netko tko teži promjeni.

Jesi li previše rigidan spram vlasti ili dovoljno konstruktivan?

• Nakon rigidnosti moraš biti konstruktivan. Uputim na problem, pa dajem rješenja. Mislim da sam konstruktivan i u privatnom i u političkom životu.

Oštar si prema gradonačelniku Damiru Mandiću?

• Nisam. Realan sam. Možda sam samo iskren, energičan i izravan više no što je uobičajeno. Prilagodio sam se terenu. Moraš znati tko si i gdje si, a onda i što si te kako djelovati. Ako netko želi da se čuje u Karlovcu, mora biti glasan. Inače se dosta stišala glasnoća u Karlovcu vezano za slobodu govora.

Jesi li bio pitomiji u Istri?

• Četiri godine sam bio član Općinskog vijeća Medulina, a od 15 vijećnika sam bio jedini u opoziciji.

Time smo sve rekli?

• Jesmo. I to sam bio kao "furešt, neki čudan tip iz Karlovca", kako su me degradirali.

Kako se dogodi da budeš jedini opozicijski vijećnik?

• Medulin je prije četiri godine imao, uglavnom od turizma, proračun od 380 milijuna kuna i šest tisuća stanovnika. Toliko je tada otprilike imao proračun Grada Karlovca. Kad je malo mjesto, a puno novca, lako se dogovori i svatko dobije svoj dio, pa su svi sretni. No, nakon nekog vremena i ta paradigma lagano pada u vodu. Možeš neko vrijeme biti materijalno bogat i zajednica može biti harmonična, no, ako nastaviš raditi loše i uništavati svoje resurse, dogodit se promjena omjera snaga u politici. U politiku sam se uključio kao aktivist. U Premanturi u kojoj sam živio je rt Kamenjak, a njime upravlja javna ustanova. Rtu se približavala izgradnja, a i vojska tamo ima vježbe. To je najljepše mjesto u Istri i supruga i ja smo htjeli da nam se dijete tamo rodi, a igrom slučaja je naš prijatelj tamo imao stan kojega smo unajmili. To je najjužniji dio Istre – deset kilometara ide u dubinu i dva kilometara u širinu. Taj krajobraz je zaštićen i ulazak se naplaćuje na rampi – samo od ulaznica po sezoni ta ustanova zaradi četiri i pol milijuna kuna. Nisam mogao gledati kako joj se zgrade približavaju. Zato sam se aktivirao u politici. Doduše, politički sam se aktivirao i iz protivljenja vlasti Ive Sanadera, a slično je i sada – mase sve manje vjeruju tvrdnjama vladajućih. Devastacija prostora u Medulinu me samo dodatno politički motivirala. Moraš brinuti za zajednicu u kojoj živiš. Opće dobro je nestalo iz paradigme ljudi, kao i bonton u školama, odnos prema društvu...

Što je u Medulinu bilo problematično, da si to vidio, a drugi nisu.

• Nisam uvijek bio jedini koji se protivio vlasti. Par godina prije izbora nas je bilo više, a onda bi s vremenom drugi odustajali. Ljudi izgube volju – teško se boriti za pravicu. Treba biti ustrajan, čvršći. Kada sam osvojio vlast na mjesnoj razini, došao sam načelniku općine ne bih li popričao o uređenju sela, da ne bi bilo dobro urbanizirati nekih dvanaest hektara zemljišta i slično, ali skužiš da mašinerija ide dalje. Moj možda prvi disonantni tonovi s tadašnjim načelnikom bili su oko moje ideje da se revitalizira boćalište u Premanturi. Uspio sam osigurati dvanaest parkirališnih mjesta, kružni tok, dislocirali smo neku malu tržnicu, stavili unificirane štandove... Pola godine sam lobirao za to. Pitali su me zašto se time bavim, trošim vrijeme na takve stvari, a glazbenik sam, pa zar nije bolje da se bavim glazbom. U prvih mjesec dana kako sam obnašao dužnost predsjednika Vijeća Mjesnog odbora Premantura neka žena je na šahtu oštetila automobil, pa sam se raspitivao po kojim uvjetima je rađen taj šaht, shvatio da takve stvari nitko ne kontrolira i tako dalje. Čim si bolji ili imaš više ideja u politici, naiđeš na otpor jer te drugi političari vide kao prijetnju, pa su odugovlačili s revitalizacijom boćališta unedogled. Bio sam deset godina u civilnom društvu.

Prije političkog angažmana?

• To je sve isto. Je li politika drugačija od obitelji? Nekidan sam čuo savjet političarima donedavne predsjednice Zastupničkog doma Kongresa Sjedinjenih Država Nancy Pelosi da ostanu vjerni sebi i da ne odustaju. Kod nas se o politici govori samo u kontekstu krađe, laganja i muljanja. Politika je sveprisutna. Kod nas građani i udruge građana tvrde da ne žele imati posla s politikom, da će sami nešto uraditi, a tako neće uraditi ništa. Bio sam, kažem, u civilnom društvu. Jedan načelnik u središnjoj Istri mi je rekao da mu je svejedno tko će svirati, netko tko izvodi skladbe Ludwiga van Beethovena ili netko tko izvodi cajke. "S kime sam si dobar, taj će mi svirati", poručio mi je.

Jesi li bio zaposlen u Istri?

• Jesam. Sa sadašnjom suprugom sam se upoznao na trećoj godini studija. Osnovali smo Udrugu za kreativni razvoj uz glazbu "KRUG". Nakon par godina smo imali četrdesetak djece i sedam ili osam profesora, a iz toga je onda nastao ogroman glazbeni kamp. Civilno društvo je kao politika. Skužio sam u razgovoru s tim načelnikom općine da sam došao do neke barijere – nisu mi se svidjeli kriteriji određivanja koja je umjetnost bolja, odnosno koji je umjetnik bolji. Uobičajeno je da se nađemo u birtiji i komentiramo što smo vidjeli na portalima, a onda krećemo sljedećeg jutra opet od nule. Tako se u glazbi ne radi – mora se stalno graditi ciglu po ciglu. Tada je SDP bio u energetskom naletu.

Ušao si 2012. godine u SDP?

• Krajem 2011. Od 2009. sam razmišljao o tome.

Bio si 2017. kandidat za načelnika Medulina?

• Točno.

Četiri godine nakon toga si bio kandidat za gradskog vijećnika u Karlovcu?

• Da.

Nije li to već neka osobna revolucija?

• Jest, kako ne?!

"U ovaj sam se prelijepi prostor zaljubio na prvi pogled i upravo tu želim graditi budućnost svojoj obitelji", rekao si 2015. za Permaturu. Dvije godine nakon toga si bio kandidat za načelnika Medulina, a 2021. za karlovačkog gradskog vijećnika. Zašto je naglo došlo do toga da gradiš život u Karlovcu, a nekoliko godina ranije si izjavio da ćeš ga graditi u Istri?

• Deset godina sam putovao svakoga dana iz Pule i Premanture u Labin na posao u glazbenu školu, odnosno u Umjetničku školu Matka Brajše Rašana i nazad doma. Žena je također profesorica glazbe i javljala se na natječaje za posao. Jednom joj je stigao odgovor s listom od 16 ljudi prije nje koji konkuriraju za to radno mjesto, a barem ih je deset starosjedioca – oni su favorizirani.

Ona nije starosjedioc?

• Ona je iz Kraljevice. Rođena je u Stuttgartu.

Kao i naš gradonačelnik.

• Možda su se i sretali tamo.

Zašto si onda otišao iz Istre u Karlovac?

• Zbog kvalitete i standarda života. Nije nam se dalo više toliko putovati. Žena neko vrijeme nije mogla pronaći posao, osim što bi jednom tjedno putovala do Lovrana iz Premanture, što je 220 prijeđenih kilometara u jednom danu, nadajući se da će je više angažirati i da će više zarađivati.

Jesi li onda neoprezan u izjavama ako kažeš da si se zaljubio u taj prelijepi prostor i da u njemu želiš graditi budućnost za svoju obitelj, a onda preko noći se nađeš u Karlovcu kao kandidat za Gradsko vijeće?

• Nisam. Nikad ne znaš što život nosi. Dijete pohađa sada četvrti razred, a kada smo se odselili bio je u prvom. Kaže mi da je bilo bolje u Premanturi. Tamo ih je bilo 16 u vrtiću pa u školi, tamo mu je bila prva cura iz vrtića... Stalno se bunio da s nama mora često putovati na poslove jer je bio mali, a nismo tamo imali baka-servise. Lijepo se skrasiti negdje. To može biti bilo gdje. Nažalost završiš u Karlovcu, a taman što smo stigli stigla je i pandemija. Nisam očekivao niti rat u Ukrajini, sebe u Karlovcu i razočarano dijete.

Je li ti žao što se nisi skrasio tamo?

• Ravnateljica iz Labina mi je rekla da se otvara natječaj za popunjavanje radnog mjesta u Glazbenoj školi Karlovac i da obavijestim onoga koga bi to zanimalo. Taj tren sam se odlučio javiti. Financijski izlaz sam umoran od putovanja pronašao u rodnom gradu, gdje bih prestao biti furešt, a taj je teret ipak bio težak – simpatičan pečat, ali i dalje pečat. Kada gledam unazad, bilo je najbolje doći tu i saviti gnijezdo u gradu u kojemu sam se rodio. Možda napredak nije vezan uz prostor. Važno je rasti u sebi.

Važno je imati internetsku vezu, nebitno gdje?

• Istina.

Što si htio raditi kao načelnik Medulina, a da bi sad htio primijeniti u Karlovcu?

• Načelniku sam rekao da mi samo da neki iznos i da za četiri godine turist neće prepoznati Premanturu. Tražena cifra je bila mala, ali samo me trebalo pustiti da radim, da budem svoj. Imao sam za to podršku mjesta. Ako osjetim da smetam, odustanem – nemam potrebu gurati svoje ideje. Ako osjetim da dolaze ideje, pomoći ću bez vlastite računice. I ovdje novac nije problem, tek u komunikaciji, dogovoru, boljoj atmosferi. U Medulinu su vrijednosti degradirane, a samim time i klima u gradu – to su poveznice s Karlovcem. U jednoj reportaži Gorana Milića jedna Hrvatica, koja se obogatila uređivanjem luksuznih stanova u New Yorku, je rekla da je Hrvatska njezina majka, ali da su u Americi vjerovali u nju osobno više no što je sama vjerovala u sebe i da su joj omogućili da bude što hoće, da se ostvari. Treba se boriti protiv nepravde. Pasivan promatrač snosi istu krivicu kao i počinitelj. Nisam se mislio baviti politikom nakon preseljenja iz Medulina, ali je Dragica Malović, predsjednica Gradske organizacije SDP-a, moja školska prijateljica, pa su me pozvali da se priključim. Ponudili su mi mjesto potpredsjednika stranke i mjesto na listi za Gradsko vijeće. Volim kad me se pozove. I u Labin su me pozvali da radim nakon što sam s udrugom proveo par projekata kako bismo osamostalili glazbenu školu – nas troje smo se uhvatili posla i za dvije i pol godine smo bili već poznata škola u Hrvatskoj s orkestrom. Kako sam doprinio tome, tako sam doprinio i SDP-u – odradili smo lijepu kampanju za izbore, lijepo smo radili i to je bilo divno iskustvo.

Zašto si onda napustio SDP?

• Izgubili smo mojo.

Što to znači?

• Družiš se s jednom ekipom, kasnije više ne. SDP prolazi svakakve faze i dosta se toga promijenilo. Kao samostalan vijećnik ne moram brinuti o protokolima, mogu biti brz – gerilac. Ovo je vrijeme za gerilu. Velike institucije su spore, mada imaju prednosti, što ću vjerojatno dodatno osvijestiti, ako se nastavim baviti politikom. Tamo je draga ekipa i lijepo surađujemo u Gradskom vijeću. Ako svi idemo ka istom cilju, ne moramo se voziti u istom automobilu.

Bi li bio izabran u Gradsko vijeće da nisi bio na listi SDP-a?

• Ne bih se uopće bavio politikom, da me nisu pozvali.

Zašto nisi vratio mandat SDP-u?

• Otkako sam se upisao u SDP djelujem iskreno kao nositelj zastave i u Medulinu i u Karlovcu. Uvijek sam znao što nam je vodilja i odrađivao sam poslove za stranku. Istupio sam iz nje jer sam uvidio da moje ideje nisu shvaćene do kraja. Imam mnogo toga još za reći, a sljedeći na redu s te liste za Gradsko vijeće mi se nije obratio i zatražio mandat da se bori da Karlovac zabljesne. Da jest, dao bih mu ga odmah. Sve što u politici radim radim bez osobne koristi. Nema u tome zarade, a moraš se pomučiti, istražiti temu, nastupiti za govornicom. Uglavnom, nitko me nije tražio mandat, a nisam osjetio da sam ga nekome uzeo. Mandat sam zaslužio, radim što sam najavio i nadam se da ću ostvariti što sam zacrtao. Mislim da niti u SDP-u ne vide problem u tome. Prve reakcije nakon razlaza su razumljive – ne može se razilaziti s veseljem.

Poznaješ li predsjednika SDP-a Peđu Grbina iz Istre?

• Poznajem. Bio je zadužen za Istru kada sam se kandidirao za načelnika Medulina i kao saborski zastupnik je dolazio da me podrži. Eto, zato je stranka dobra. Peđa bi pomagao kad bi mogao. "Dobra ti je kampanja, ali nije za Medulin. Promašio si selo", rekao mi je jednom.

Jesi li se čuo s njim kad si došao u SDP Karlovac?

• Jesam.

Jeste li bili u kontaktu?

• Jesmo.

Jesi li se savjetovao s njime kada si napuštao stranku?

• Nisam.

Jesi li se čuo s njime nakon što si napustio stranku?

• Nisam.

Što želiš ostvariti u ostatku vijećničkog mandata i želiš li se kandidirati na sljedećim izborima?

• Želim biti konkretan. Drago mi je ići na sjednice Gradskog vijeća. U Medulinu mi nije bilo ugodno odlaziti na sjednice Općinskog vijeća jer sam bio jedini u opoziciji i nisam imao s kime niti popričati. Teško mi je govoriti o planovima. Nisam prije godinu dana mogao znati da će postojati Udruga za zaštitu prirode i okoliša Brodarci, da ću s tobom raditi intervju i ostalo. Radim iskreno, profesionalno, odgovorno, pripremljeno, nastojim što više s ljudima kontaktirati, pa možda i da nešto i zapišemo... Udruga Brodarci je okupila lijep tim ljudi. Nisam se gurao nego su me pozvali kao prijatelja iz djetinjstva jer su zapinjali malo u svojoj borbi koja je nekada i borba s vjetrenjačama.

Gradonačelnik je jednom kazao da manipuliraš s tom temom. Je li tvoje djelovanje u toj udruzi politička manipulacija?

• Postavit ću to pitanje u grupu udruge, pa neka 20 ili 30 članova odgovori.

Pitam tebe, ne udrugu.

• Oni trebaju reći manipuliram li njima. Koordiniram i pomažem im da im ne izgrade zid i da im ne unište selo.

Koristiš li tu udrugu i taj problem u Brodarcima u političke svrhe?

• Ne. Primarni cilj mi je da tamo ne bude zida i da Brodarci opet postanu karlovačka rivijera.

Generalni direktor Hrvatskih voda Zoran Đurković je nekidan u Karlovcu rekao da se niti njemu ne sviđaju zidovi, ali da će klimatske promjene promijeniti okolnosti i u tom mjestu, pa se treba tome prilagoditi.

• Svašta pričaju, vrlo zanimljivo o Karlovcu, Karlovčanima i našem mentalnom sklopu, a tu nisu dvaput bili. Jedan od njih nas je pitao zašto radimo dramu i glumatamo, da već imamo zidove na koje smo se naviknuli.

Nije li struka rekla da je taj zid potreban za sustav obrane od poplava?

• Preispitujemo struku. Tražim da se u roku 15 dana održi tematska sjednica. U tome su me oporbeni vijećnici podržali. Stvoren je mali tim kojeg čine odvjetnici, arhitekti i drugi inženjeri. Možemo napraviti lijepi sastanak. Gradonačelnik nas je 27. listopada na skupu pozvao da ponudimo svoje rješenje. E, pa pripremili smo ga. Na njihovom projektu vrijednosti 1,1 milijardi kuna nije angažiran niti hidrolog. Predstavit ćemo svoje rješenje i nastojati da se stane na loptu. Želimo vidjeti što će njihova struka reći na našu.

Što je ideja?

• Koristiti brane za reguliranje vodenih valova. Može se napraviti skretnica koja bi dozvoljavala samo određenu visinu vode, skretala vodu u kanal Kupa – Kupa. Korita se moraju pročistiti.

Jesi li se pomirio s položajem spomenika žabi, kojeg si htio izmjestiti s križanja Velike promenade i Radićeve?

• Nisam.

Što te smeta taj spomenik?

• Smeta na prolazu. Na pogrešnom je mjestu. Zvijezda propada, a naša je najveća baština, pa sam mislio da bi bilo lijepo imati maketu gradske jezgre na tom mjestu, a riječ je o najfrekventnijem ulazu. Ta bi maketa mogla biti i osvijetljena. Možda bi kroz tu vizualizaciju Zvijezda više ušla u našu podsvijest, pa bismo se više angažirali na njezinom očuvanju. Sad je nasred stepenica žaba. Nemamo identitet. Trebamo ga napraviti, utvrditi tko smo i što smo. Koliko je poznato da su tu keltska arheološka nalazišta? Od toga se može stvoriti identitet. To je bila ideja iza micanja spomenika žabi i peticije s time u vezi. Skupili smo 350 potpisa. Nije to malo. Žaba se nije makla, ali se nešto promijenilo.

POGLEDAJTE VIDEO...