"Za Dan državnosti Republike Hrvatske smo se sjetili mnogih žrtava i strahota koje smo svi prošli, što izravno što neizravno. Mnogo ih je ostavilo živote i zdravlje, imali smo mnogo problema s raznim oblicima trauma, zbog kojih su si neki i oduzeli život... Želim reći da smo platiti veliku cijenu za demokraciju", kaže županijski vijećnik iz redova Možemo!

"Tužba i dalje nije stigla na adresu gradske vijećnice i moje stranačke kolegice Ane Matan. No, bespredmetno je tužiti za rečeno na sjednici Gradskog vijeća Karlovca jer po Statutu Grada Karlovca vijećnici na to imaju pravo, oni mogu reći bilo što na bilo koju temu i izreći bilo kakvu tezu. Čini nam se u Možemo! da je to oblik SLAPP (Strategic Lawsuit Against Public Participation) tužbe, dakle strateške tužbe protiv -javnog sudjelovanja. Ova priča nije dobra za demokraciju. Za Dan državnosti Republike Hrvatske smo se sjetili mnogih žrtava i strahota koje smo svi prošli, što izravno što neizravno. Mnogo ih je ostavilo živote i zdravlje, imali smo mnogo problema s raznim oblicima trauma, zbog kojih su si neki i oduzeli živote... Želim reći da smo platiti veliku cijenu za demokraciju i ovakve tužbe su u potpunosti protudemokratske", komentira u još jedom intervjuu iz ciklusa "ZOOM POLITIKON" na "KAportalu" županijski vijećnik iz redova Možemo! Goran Ilić informaciju od srijede da je prokurist tvrtke Lana commerce Nikola Hanžel tužio A. Matan zbog njezinih komentara i pitanja na prošlotjednoj sjednici Gradskog vijeća Karlovca vezano za rupu koja je nastala uz zid na lijevoj obali Korane, čijoj se izgradnji protivio i tu potpisani, i atletsku stazu na Rakovcu.

Bi li Grad Karlovac mogao osigurati A. Matan odvjetnika, ako je motivacija za tužbu protudemokratska?

Sadržaj se nastavlja...

- To treba pitati Grad Karlovac. Ova priča nam je višak. Živimo u ludo vrijeme na koje smo nepripremljeni. Svjedoci smo klimatskih promjena i potrebno je voditi brigu jednih o drugima, o životu i prirodi. Iz dana u dan ćemo biti zatečeni raznim društvenim i klimatskim devijacijama.

Što bi bila SLAPP tužba?

- Oblik tužbe koji služi zastrašivanju i onemogućavanju izražavanja. A. Matan je gradska vijećnica i kao takva ima pravo raspravljati o bilo kojoj temi.

Županijska vijećnica iz redova Socijaldemokratske partije Hrvatske Ivana Salopek Šumonja je na fejsbuku "KAportala" komentirala ispod objave te informacije da po članku 30. Zakona o lokalnoj i područnoj (regionalnoj) samoupravi član predstavničkog tijela ne može biti kazneno gonjen niti odgovoran na bilo koji drugi način zbog glasovanja, izjava ili iznesenih mišljenja i stavova na sjednicama predstavničkog tijela.

- Eto, ona je pravnica. U svakom slučaju, svaki bi građanin trebao imati pravo da se izražava o svim pojavama u društvu.

Na stranu sad ovaj konkretan spor, je li dobro za jednu zajednicu da postoji bojazan komentiranja na legitiman način bilo kakve pojavnosti u javnom prostoru? Bi li se time vlast trebala pozabaviti?

- Bi, trebala bi se izboriti za kvalitetnije okruženje u kojemu će postojati sloboda rasprave o bilo čemu i na bilo koji način, izuzev iznošenjem osobnih uvreda. Da nije tragično, ovo o čemu raspravljamo bi bilo smiješno. Demokracija je skupo plaćena i ova tužba je totalni promašaj. Podržavamo svakoga u tome da raspravlja o čemu god hoće. Ne postoje svete krave. Svi smo podložni raspravi i kritici, da bi nam bilo bolje u lokalnoj zajednici.

Zanimljivo je kako se u javnosti nerijetko sudske odluke predstavljaju kao konačne i apsolutne istine. Nije li sudska istina tek jedna od istina? Pravosuđe ima svoju logiku djelovanja i ne daje konačnu i apsolutnu istinu svijeta, a u javnosti nerijetko rasprava prestaje nakon pozivanja na neku sudsku odluku.

- To je i filozofsko i praktično pitanje. Sve bi trebalo biti podložno preispitivanju. Živimo u vrlo zahtjevnim vremenima. U Srbiji smo prije nepunih mjesec dana imali slučaj da djeca pucaju po djeci. Dobrodošlo je preispitivati, razgovarati i djelovati za opće dobro. Sve što smo zvali civilizacijom se urušava. Krajnje je vrijeme da se opametimo.

Kako komentiraš ove slučajeve iz Srbije koje si spomenuo? Imaju li društvene uzroke ili su tek hirovi pojedinaca? Treba li biti paranoičan?

- Svi smo nepripremljeni na takve događaje. To dijete iz Beograda i taj mlađi punoljetnik iz Mladenovca su imali pristup vatrenom oružju, što se ne bi smjelo događati. Dapače, obučavani su za korištenje oružja, što je još gore. Svi smo odgovorni i treba djelovati na svim razinama, od kućnog odgoja do sistema. Problem jednog čovjeka lako postane problem drugih i širi se na nepredvidive načine. Postoji osobna krivica, a postoji i kolektivna odgovornost.

Nedavno je psihologinja Melita Ladika rekla da polovica škola u Hrvatskoj uopće nema zaposlenih psihologa. Nije li to već sistemski problem?

- Jest.

Županija karlovačka je osnivač srednjih škola, pa bi se to pitanje moglo raspraviti i u Županijskoj skupštini.

- Ne znam koliko je psihologa u školama u Karlovačkoj županiji, ali je sigurno da dvadesetak godina, ako ne i više, gubimo kadar, medicinski i prosvjetni. Znamo uzroke tog trenda – iseljava se zbog nezadovoljavajućih plaća i uvjeta rada. Radim u jednoj glazbenoj školi i očito je da se nastavnici ne vrednuju kao u doba kada sam bio učenik. Profesija prosvjetara je banalizirana. Teško je pronaći motive nekome da se školuje za psihologa, a kamoli da se zaposli kao školski psiholog. Znamo da nedostaje i nastavnika fizike, matematike i drugih. Civilizacija nam se osipava i urušava. Nije lako – dosta je zahtjevno vrijeme.

S kojim problemom se suočavaš kao prosvjetni radnik?

- Nastojim odnose dobro postaviti. Bitna je dobra komunikacija s djecom i roditeljima i taj trokut mora funkcionirati. Bez te komunikacije je iluzorno očekivati dobre rezultate, a riječ je tek o zdravom temelju. Sada imamo potpuno nove generacije koje možda više odgaja tehnologija no što je nas. Mladi sasvim drugačije pamte i nastavni programi nisu prilagođeni takvoj djeci, pa ona posvećuju manje pažnje nego što je to bilo ranije. Ipak, sretni smo kad napravimo lijep rezultat. Umjetničke škole su zrele za reformu jer su programi po kojima radimo stari, a na volji učitelja je da to prearanžira i učini zanimljivim. Bilo bi jako zgodno da se barem svakih pet godina napravi u udžbenicima transkripcija aktualnih hitova, da se glazba dodatno približi djeci. Dakle, valja uravnotežiti disciplinu i kreaciju. Ne primjećujem rasprave na te teme. Dobio sam, doduše, poziv na jednu radionicu, onu o primjeni umjetne inteligencije u glazbenim školama. Moramo se približiti jedni drugima.

Organizator si Međunarodnog etno-jazz festivala Karlovac koji je u popratnim programima imao radionice s izvođačima. Jesu li bile posjećene?

- Bilo je zanimljivo da radionici koju je držao čuveni gitarist Miroslav Tadić ima najmanje gitarista ili da na radionici koju je držala pjevačica Denise Jannah ima najmanje pjevača. Na radionicu koju je držao pijanist Matija Dedić došle su dvije djevojke koje su tek malo nešto svirale klavir u Glazbenoj školi Karlovac. To je bilo razdoblje kad su ljudi bili dosta "zadovoljni" svojim znanjem ili neznanjem i kad su se teško uključivali u nešto novo, mada su radionice bile besplatne. U osnovi tog fenomena je strah od suočavanja s onime što znaš i s onime što ne znaš. Radionice su potrebne i treba se što više otvarati u tom pogledu. Uglavnom, taj fenomen pripada našem lokalnom folkloru jer vjerujem da nije svugdje tako. No, bile su davno te radionice. Trebalo bi te programe ponoviti pa vidjeti kakva je danas situacija.

Glazbena škola Karlovac će ove godine dobiti novi klavir, za što je i Županija karlovačka osigurala financijsku potporu.

- Dosta dobro je to postavljeno. Klavir je potrošna roba. Imao sam informaciju da koncertni klavir u Koncertnoj dvorani "Vatroslav Lisinski" možeš otpisati nakon pet godina od nabavke. U svakom slučaju, dobro je da škola nabavlja novi klavir, a da će stari biti premješten u slunjsku podružnicu.

Jesi li bio na koncertu Ličkih drvosječa na Vunskom polju u Karlovcu za proslave Dana državnosti?

- Nisam, nažalost. Na toj proslavi sam izveo dvije pjesme, svoju o Karlovcu i još jednu Arsena Dedića, a ne znam što se događalo dalje.

Je li ti bio dobar grah?

- Nisam ga stigao okusiti.

Je li 30. svibanj pravi Dan državnosti?

- Nemam ništa protiv tog datuma. Ta obljetnica je u redu. Mi nešto stariji se tih vremena živo sjećamo, no treba biti okrenut prema sadašnjosti i budućnosti. Imamo dosta posla.

Jesi li zadovoljan kulturnom politikom Županije?

- Nisam, naravno. Strategije se manje-više donose reda radi. Ne vidim ozbiljnih pomaka. Velik je nesrazmjer između novootvorenog Nikola Tesla Experience Centra (NTEC) i područja županije bez vodovoda, kanalizacije i druge infrastrukture. Baš sam prošlog tjedna bio u okolici Slunja gdje im već desetljećima obećavaju vodovod. Dakle, s jedne strane imamo luksuzan projekt kao na Rakovcu, a s druge istu cestu iste kvalitete kao u Teslino doba, jedino što ima javne rasvjete. Nisam zadovoljan s mnogo toga. Trebalo bi biti više županijskih projekata koji bi se odvijali na više lokacija u županiji, a bilo bi dobro i da je više međužupanijske razmjene. Uvijek se spominje nedostatak financijskih sredstava, ali novca ima. Na sjednicama odbora Županijske skupštine primjećujem da Županija nije nikada financijski bolje stajala i da su prihodi od poreza na dohodak porasli 22,5 posto. Opet, objavljen je nov natječaj za stambeno zbrinjavanje u slabije razvijenim područjima, a dijeli se slabašnih milijun kuna na dvanaest obitelji. Ako se pogleda koliko je naša županija izgubila stanovnika i koliko nam nedostaje osnovne infrastrukture, sve je to premalo, posebice s obzirom na inflaciju. U nekim dijelovima Korduna nedostaje infrastrukture i nitko se ne doseljava, ali se prodaje zemlja modernim poduzetnicima koji puštaju konje da trče slobodno, a mještani se žale da su konji bez nadzora i da rade štetu. Ako se ne riješi infrastruktura, imat ćemo feudalizaciju jer će samo takvim poduzetnicima biti u interesu kupovati te silne hektare zemlje. To što nema uvjeta za kvalitetno doseljavanje pogoduje nezgodnom obliku eksploatacije zemljišta, a trebali bismo biti sve osjetljiviji za takva područja jer život na selu nije više isti kao prije 30 godina s obzirom na informacijsko doba. Živjeti na selu nije nedostižno i pruža mnogo toga dobroga. Županija bi trebala odigrati puno veću ulogu. Milijun kuna za stambeno zbrinjavanje dvanaest obitelji je jako malo.

Županijski vijećnici su nakon zadnje sjednice Županijske skupštine išli organizirano razgledati NTEC?

- Tako je.

Kakvi su ti dojmovi?

- Ne znam što bih rekao. S kime god razgovaram, nitko mi ne može definirati čemu NTEC služi, kako bi ga nazvao i koja mu je perspektiva.

Jesi li prošao postav?

- Jesam. Da sam profesor fizike, ne bih tamo vodio djecu. Sve što se tamo može naučiti o Tesli može se saznati posredstvom internetske tražilice u roku deset minuta. Mnogi dijelovi Hrvatske i Karlovačke županije su pred umiranjem. Je li nam utoliko baš trebao NTEC? Nisam oduševljen, a opet ne želim biti karlovački čangrizav. Nadam se da će drugo što se gradi biti svrsishodnije.

Što očekuješ od obnove zgrade Hrvatskog doma?

- Očekujem da bude tamo zimska koncertna dvorana. To mjesto nam je grozno nedostajalo. To što nije postojalo je uništilo dobar dio društvenog života i onemogućilo da se razvijaju supkulture. Očekujem da to mjesto bude sjecište kulture, supkulture i komercijalnih sadržaja, dakle da funkcionira, da se tamo održavaju koncerti i druga događanja koja žive nekakav život.

Je li ti čudno biti član Županijske skupštine? Bi li ti bilo "prirodnije" biti član Gradskog vijeća?

- Nije mi čudno. Zanima me županijska tematika.

Razgovarao: Marin Bakić