"Kao Predsjednica nove generacije starim temama pristupam na nov način i vrijeme je za nove perspektive i teme koje političari koje dugo gledamo u političkom prostoru ne mogu na taj način otvarati", kaže saborska zastupnica i kandidatkinja Možemo na predsjedničkim izborima

"Hrvatski sabor je bio na godišnjem odmoru, a inače nije bilo odmora i nema potrebe da saborski bude toliko dugačak. Prvi aktualni sat nakon ljetne stanke koji se održao u srijedu je bio tipičan za premijera Andreja Plenkovića jer vidimo da stalno poseže za uvredama kada nema argumente, a osobito je sklon vrijeđati žene. Osim što je mene nazvao stalkericom, istog dana je žene nazvao lupetalima, rekao da buncaju i tako dalje. Njegov odgovor na moje jučerašnje pitanje je bio krajnje neprimjeren, a pitala sam ga za to što dajemo desetke milijuna eura godišnje privatnim poliklinikama za tretmane aparatima koji stoje nekoliko puta manje – privatnicima dajemo taj novac jer takvih uređaja nema u sustavu javnog zdravstva. Otkako je ovaj premijer nije se niti milimetra popravilo preživljenje hrvatskih pacijenata, a ono je vrlo loše, drugo najgore u Europi. Na službenim mrežnim stranicama Vlade Republike Hrvatske predstavlja svoje posjete privatnim poliklinikama uspjesima zdravstvenog sektora. Na moje pitanje zašto je tamo bio odgovorio je da je to stoga što su ga zvali", komentira zbivanja na 3. sjednici 11. saziva Hrvatskog sabora zastupnica Možemo i kandidatkinja za predsjednicu Republike Ivana Kekin.

Pokazala si tu fotografiju i upitala ga kako ga nije sram, što to promovira.

Sadržaj se nastavlja...

- Tako je.

Zatim te nazvao stalkericom u smislu da ga pratiš.

- Razumije li što znači stalkati ili se bumerski zaletio? Ta je fotografija objavljena na stranicama Vlade. Nisam ga stalkala, nego sam uzela materijale koje je htio da se vide.

Kako bismo preveli stalkanje?

- Kao uhođenje. Dakle, ako stalkaš nekoga znači da ga uhodiš, ali sam uzela fotografiju koju je htio da građani vide i to nije fotografija iz novina, nego sa službenih stranica Vlade. Vlasnik te poliklinike je Dragan Schwartz koji je bio državni tajnik u Ministarstvu znanosti, obrazovanja i sporta Republike Hrvatske dok ga je kao ministar vodio Dragan Primorac u Vladi premijera Ive Sanadera, dakle dok su svi skupa još bili Sanaderovi dečki. Gospodin Schwartz je sada cijenjeni vlasnik privatne poliklinike koja se ozbiljno namiruje od države.

A gospodin Primorac je kandidat Hrvatske demokratske zajednice za Predsjednika.

- Tako je, a i on je vlasnik privatne poliklinike koja također prima novac iz Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje. Gospodin Primorac je istodobno kandidat za predsjednika države i njezin klijent. U svakom slučaju nitko od njih trojice očigledno nema na umu javni interes zdravstvenog sektora i to je bila poanta pitanja, pa se skrenulo s toga njegovim spinovima o stalkanju i tako dalje. Javno zdravstvo je zajednički resurs u kojega su ulagale generacije. Kako je moguće da se time upravlja u interesu pojedinih privatnih igrača, a ne u javnom interesu? Nitko tko je završio prva četiri razreda osnovne škole ne može reći da je logično to da višestruko više plaćamo privatnim poliklinikama za pretrage, ako se ti isti aparati mogu nabaviti za javni sustav.

Koja bi bila logika takvog funkcioniranja?

- Nema javnointeresne logike u tome, nego logike privatnog interesa jer te poliklinike dobro zarađuju. Javni i privatni zdravstveni sustavi imaju sasvim različite koncepte. Javnom zdravstvenom sustavu je glavni interes osigurati ono što treba građanima. Onaj tko vodi javni zdravstveni sustav u javnom interesu će reći da postoji velik manjak liječnika u sustavu obiteljske medicine i sukladno tome ćemo ulagati ili će zaključiti da treba ulagati u mentalno zdravlje djece i mladih jer vidimo da treba. Vlasnik privatne poliklinike radi za to da ostvari profit i nakon što zaradi, recimo, od onkoloških pacijenata sigurno neće uložiti u dječju psihijatriju jer od toga nema koristi.

Ta konkretna privatna poliklinika nudi neke usluge koje ne nudi zdravstveni sektor.

- Naravno, ali to je strateški tako. Zašto javni zdravstveni sektor ne nudi usluge koje pruža privatni? Ako možemo nabaviti aparat za deset milijuna eura, zašto smo samo za ovu godinu obećali gospodinu Schwartzu 22 milijuna eura? To je isto kao i ona priča od 2007. godine s Poliklinikom Medikol – samo oni imaju PET/CT uređaj izrazito važan za dijagnostiku onkoloških bolesti i u Kliničkom bolničkom centru Zagreb imamo samo jedan koji je nabavljen za Vlade koju je predvodila Socijaldemokratska partija Hrvatske. Medikol je samo od 2007. godine za to primio više od milijardu kuna, a nabavka četiri uređaja bi stajala 60 milijuna kuna i bila bi savršeno dovoljna za sve građane. Zarađuje se na štetu građana.

Pretpostavlja li se da su te poliklinike efikasnije u korištenju takvih uređaja?

- U velikoj mjeri u privatnom i javnom zdravstvenom sustavu rade iste osobe. Prvo, tih aparata nema. Drugo, aparati koji se koriste u javnom zdravstvenom sustavu se stalno kvare i te frustracije koje prolaze liječnici kojima dolaze onkološki pacijenti koji se ne mogu prozračiti tjednima jer se nešto pokvarilo neću niti komentirati. Treće, čak i da jest tako, da nabavimo aparate i da se pokaže da liječnici kopaju nos, moramo se zapitati je li i to odgovornost sustava, te bolnice, pa i Ministarstva zdravstva da uredi rad u bolnici. Da postoji politička volja da se liječnicima osiguraju prikladni uvjeti, da im se osigura neka nagrada za prekovremeni rad, većina liječnika bi htjela radije ostati raditi u svojoj kući, nego odlaziti privatniku na dodatna tri sata. Liječnik koji honorarno radi po privatnim poliklinikama ne zarađuje velik novac. Ako ne uspijemo rješavati zdravstvene probleme u javnom sektoru, a radimo sve da bude tako, moramo plaćati privatnicima – to je model.

Koliko sam star slušam o reformi zdravstva. Imaš li rješenje u dva ili tri poteza?

- Imam rješenja koja su jednostavna u svojoj logici, ali zahtjevna u provedbi, prvenstveno vremenski. Preduvjet za to je politička volja koja HDZ-u manjka. Reforma zdravstvenog sustava se prije svega treba temeljiti na radikalnom jačanju primarne zdravstvene zaštite i preventive, što je u Hrvatskoj strateški zapostavljeno i obezvrijeđeno. Liječnici u primarnoj zdravstvenoj zaštiti su značajno slabije plaćeni od bolničkih liječnika, rade administrativne poslove i ta je razina struke učinjena neprivlačnom. Nitko tko završi studij medicine ne želi raditi negdje gdje će dobiti puno manje novca nego na drugim poslovima i gdje će pisati putne naloge. Zbog toga već sada polovica liječnika u primarnoj zdravstvenoj zaštiti nema specijalizaciju, što je suludo. Pacijenti bi kod njih trebali riješiti glavninu zdravstvenih potreba, ali ih šalju dalje u sekundarni zdravstveni sustav jer se ne usude, što je normalno. Nisam se usuđivala davati fine diferentne dijagnoze nakon što sam tek završila studij medicine. Oslabljenom primarnom zdravstvenom zaštitom utoliko opterećujemo sekundarnu, pa se povećavaju liste čekanja i usluga poskupljuje jer se rade beskonačne pretrage i pregledi koji su u nizu slučajeva nepotrebni i cijeli sustav se tako pregrijava. Svaki održivi zdravstveni sustav ima izrazito jaku primarnu zdravstvenu zaštitu. Da sutra započnemo jačati te segmente zdravstvene zaštite, trebalo bi nam barem pet godina da se vide značajne razlike. Izrazito je potrebna i depolitizacija upravljačkih funkcija. Po nedavnom znanstvenom istraživanju, za Plenkovićeve Vlade je više od tisuću liječnika otišlo u inozemstvo, a kao razlozi se navode loše upravljanje i korupcija. To je iskustvo kolega po bolnicama – izrazito je demotivirajuće što se ne napreduje po sposobnostima, nego po podobnosti, ali je najgore što će ta negativna selekcija imati loš učinak na kvalitetu zdravstvene zaštite. Ako napreduju najgori đaci, imat ćete i lošeg kirurga.

Stariji pamte obiteljske liječnike kao što je bio u Karlovcu Gajo Petrović koji je slovio kao narodni liječnik i koji je bio pobornik štamparovskog modela, a takvima novac nije bio primarni motiv, nego im je motiv bio to da služe ljudima. Postoji li i dalje motivacija za to kod onih koji upisuju studij medicine, odnosno u kojem broju?

- To je glavna motivacija kod većine liječnika. Ima i onih koji slijede vlastite ambicije, pa se učlanjuju gdje treba i slično. Ne možemo reći da je onima koji ne žele u primarnu zdravstvenu zaštitu samo novac bitan. Liječnici kao i ostali žive od svoga rada. Ako je liječnicima u primarnoj zdravstvenoj zaštiti plaća dvostruko niža no drugdje, a istovremeno se može specijalizirati na područjima na kojima se također može biti od koristi ljudima, nije teško zamisliti motivaciju za to, posebice ako imaš osjećaj da u obiteljskoj medicini nećeš pomagati ljudima kako treba, nego ćeš se baviti papirologijom. Liječnici u primarnoj zdravstvenoj zaštiti se žale upravo na to da nemaju vremena baviti se pacijentima.

U Karlovcu si ovoga tjedna govorila o mentalnom zdravlju, a posebice o kockanju. Sljedeće kolo igre Loto 7 donosi zajamčeni glavni dobitak od milijun eura. Zašto da ne uplatim listić?

- Ako želiš, uplatiš, naravno. Postoje razlike između pojedinih igara na sreću, odnosno između njihovog ovisničkog potencijala. Loto kakav pamtimo iz djetinjstva je igra s jako niskim ovisničkim potencijalom, dakle u osnovi rjeđe stvara ovisničko ponašanje. Brze igre koje su se u međuvremenu razvile i postale široko dostupne, uključujući kladionice i rulete, imaju visok ovisnički potencijal i u kratkom vremenu mogu stvoriti ozbiljan problem. Dostupnost tih kockarskih sadržaja ima utjecaja na to koliko će se u nekoj sredini razviti ovisnost o kockanju, bilo da se radi o poslovnicima u kojima se kocka, bilo da se radi o reklamiranju kockanja kao nečega dobrog i normalnog. Svojedobno sam napravila video-snimak tako što sam hodala od svog stana do srednje škole moga maloljetnog sina, što je dvadesetak minuta hoda razdaljine, i nabrojala sam više od 30 mjesta na kojima se reklamiralo kockanje ili na kojima se moglo kockati. To znači da je maloljetnik koji odlazi u školu i vraća se iz škole u jednome danu 60 puta izložen kockarskim sadržajima. Nije čudo da već sada 12 posto srednjoškolaca pokazuje znakove ovisnosti, a kockalo ih je više od 70 posto. Kako to ne zvoni na uzbunu? To su zapanjujući brojevi. Treba utoliko mijenjati zakone.

Rekla si da će i ljevičar i desničar biti protiv ovisnosti o kockanju.

- Tako je. To je tema od javnog interesa.

Je li uopće politička?

- Ne znam kako to dijelimo, no važno je govoriti o javnom interesu. Trenutačna regulacija kockanja u Hrvatskoj je suprotna javnom interesu. Lijevi, desni i apolitični se mogu složiti da je neprihvatljivo da je 12 posto djece ovisno o kockanju i da se mora promijeniti uzrok tome. Velika većina građana će se također složiti da je potreban zdravstveni sustav koji će liječiti bolesne neovisno o tome koliko zarađuju i kolika im je mirovina. Većina se također slaže i oko toga da ne može sada doći neki baja i napravit si vilu na obali mora jer je njemu to zgodno, nego da plaže svi možemo koristiti dok se pristojno ponašamo. O tome što je javni interes se uopće ne govori dovoljno i zato sam se i kandidirala za Predsjednicu jer je to dužnost koja ima veliku vidljivost – ona omogućuje da se glasno progovara i da se utoliko ima utjecaja na promjene.

Vidiš li ulogu Predsjednika kao dnevnopolitičkog komentatora?

- Ne. U dnevnopolitičkom pogledu se komentira i ono što ne zavređuje pozornost. Medijski ciklus je jako brz i dovodi do toga da se često izgubi sadržaj i da se svi orijentiramo samo na ono što je atraktivno i klikabilno. Mnogi su zapamtili to da je premijer rekao da sam stolkerica, a malo njih je shvatilo što ga se uopće pitalo, što je javni interes. Predsjednica se ne mora baviti dnevnopolitičkim stvarima, nego stalno nametati teme od javnog interesa, stavljati ih na najvišu moguću političku razinu razgovora. Nije bitno što je premijer rekao da sam stolkerica, nego to što se javno zdravstvo rasprodaje budzašto.

Predsjednik svakoga dana negdje gostuje, a novinari ga potežu za rukav i ispituju ga dnevnopolitičke stvari.

- Predsjednica može reći o čemu želi govoriti. Ta institucija je dovoljno snažna da ima tu mogućnost. Nešto ovisi i o tome tko se nalazi iza mikrofona. Ne razgovara se o vožnji helikopterima i gliserima samo zato što se to pita, nego i zato što predsjednici Republike i Vlade žele da se o tome razgovara. Za hrvatske građane je mnogo važnije kako se voze Jadrolinijom, vlakovima i autobusima nego kako se njih dvojica voze gliserom, odnosno helikopterom.

Kako ti se čini koncept Predsjednika koji bi bio neprimjetan?

- To mi se ne sviđa. To je skupa institucija i izrazito je važno da se koristi za javni interes građana. Ne sviđa mi se koncept da Predsjednik samo povremeno mahne s prozora kao pripadnici neke kraljevske obitelji. Nikako ne bih bila takva Predsjednica.

Kako ti se čini ideja da se Predsjednik ne bira izravno nego dvotrećinskom većinom saborskih zastupnika?

- U redu je da se predsjednica Republike bira izravno. Kampanja pruža uvid u to kojim bi se temama tko bavio na toj dužnosti, a i ti izbori imaju u pravilu dosta dobru izlaznost. Očito je ljudima bitno tko je na Pantovčaku. Zašto bismo se spuštali na nižu razinu od ove koju sad imamo.

U čemu je problem u trenutačnom funkcioniranju Predsjednika i premijera?

- U pitanju su i specifični komunikacijski stilovi. Sasvim je jasno da prije svega premijer od početka krši Ustav, mada proziva Zorana Milanovića za to. Sasvim je očito da premijer ne poštuje odredbe Ustava koje nalažu da se usklađuje s Predsjednikom. O tome treba javno govoriti. To je jedan od osnovnih razloga zašto je ta kohabitacija tvrda. Utoliko bih kao Predsjednica upozoravala na to, ako bi se Plenković nastavio ponašati na isti način. To bi isto bila tvrda kohabitacija.

Kako ti se čini uloga Predsjednika na posljednjim parlamentarnim izborima?

- Da sam bila u toj situaciji i da sam se odlučila kandidirati za premijerku, dala bih ostavku. Vidjeli smo da je Ustavni sud imao poteškoća u potpunosti se odrediti što je u takvim postupcima bilo protuustavno. Ne bih ulazila u pravne procjene, no tako nešto što je napravio sadašnji Predsjednik ne bih napravila.

Pohvalio se ovih dana potporom nekih umirovljeničkih stranaka. Okupljaš li potporu?

- Da. Stranke koje su podržale Predsjednika na izborima ne predstavljaju sve umirovljenike, a i pitanje je koliko su toga dobrog za tu populaciju uspjele napraviti. Puno mi je važnije od podrške političkih stranaka dobiti podršku građana. Vidim da mi raste potpora i to veseli.

Tko se još priključio kampanji uz Možemo i Novu ljevicu?

- Nova ljevica i Zagreb je naš se spajaju s Možemo i taj proces je pri kraju. Puno je efikasnije imati jednu stranku i jedne stranačke procese, a te su stranke sličnih ciljeva i načina rada. Logika je naložila da se spojimo.

Nekidan je netko prozvao nezavisnu kandidatkinju za Predsjednicu Mariju Selak Raspudić da je njezina uloga u kampanji oduzeti glasove Primorcu. Je li Tvoja uloga oduzeti glasove Milanoviću?

- Moja je uloga ući u drugi krug i pobijediti. Svima ću rado uzeti glasove utoliko. Imaju li drugi kandidati neke posebne agende, ne znam i u to ne bih ulazila.

Lokalna vlast u Zagrebu trpi kritike, a vjerojatno ima i uspjeha. Može li ona biti teret u kampanji?

- Može mi biti samo vjetar u leđa. Investicijski ciklus kroz kakav prolazi Zagreb se nije dogodio od 1980-ih. Od sulude situacije s vrtićima kada je tisuće djece ostalo bez mjesta se unutar jednog izbornog ciklusa došlo do viška mjesta u vrtićima. U mandatu gradonačelnika Tomislava Tomaševića je otvoren osmi vrtić. Gradi se bazen Špansko kojega je nekadašnji gradonačelnik Milan Bandić obećavao prije više od 20 godina. Gradi se Paromlin, koji je bio ruglo u centru grada. Obnavlja se Dom sportova koji je prokišnjavao još 2000. Napravili smo reformu zbrinjavanja otpada i radi se i dalje, a trebala je biti napravljena prije deset godina – ide se ka zatvaranju odlagališta Jakuševac. Ova izvršna vlast u Zagrebu je uspješna do mjere koja u Hrvatskoj još nije viđena, i to je tako unatoč nizu vrlo aktivnih prepreka. Uza sve to, vladajući u Zagrebu već i načinom komuniciranja pokazuju da političari mogu biti drukčiji, da mogu biti čestiti, pristojni, da mogu pristojno odgovoriti na novinarska pitanja... Oni su čisti dokaz da nisu svi isti.

No, postoje ogromni otpori onome što vlast u Zagrebu radi, koliko vidim prateći Z1 televiziju.

- Z1 se aktivno uključio u unutarstranačke izbore jedne stranke. Time smo sve rekli o njihovoj objektivnosti. Događaju se otpori onih koji bi htjeli da se sve vrati na staro i da se Zagreb može koristiti kao bankomat za privatne interese, kao što se javno zdravstvo koristi. Bilo je puno onih koji su bili spojeni na tu pipu i koji su izgubili niz privilegija, no puno je više onih koji vide da se u Zagreb uvodi red. Ne strahujem za rezultat lokalnih izbora sljedeće godine.

Slogan kampanje je "Predsjednica nove generacije". Što to znači?

- Svi dosadašnji obnašatelji te dužnosti nisu u dovoljnoj mjeri otvarali teme od javnog interesa i tim se pitanjima mora prići s novom perspektivnom. Također, neke se teme nisu uopće otvarale. Puno nas se kao predsjedničke kandidate pita o sigurnosti, a nitko ne spominje da imamo stvarnu sigurnosnu ugrozu u obliku klimatske krize koja je sada odnijela mnoge živote u Europi, a i kod nas imamo poplave, požare i veću smrtnost za toplinskih valova. Možemo li razgovarati o toj temi kao sigurnosnoj? Kao Predsjednica nove generacije starim temama pristupam na nov način i vrijeme je za nove perspektive i teme koje političari koje dugo gledamo u političkom prostoru ne mogu na taj način otvarati.

Je li te iznenadilo da se koriste i dalje pejdžeri?

- Nije. Znala sam da se koriste jer se ne mogu nadgledati kao što se mogu nadgledati mobiteli. Iznenadilo me ono što se dogodilo, kao i cijeli svijet.