Vlasnik procjenjuje zapošljavanje do 350 radnika od čega bi četvrtina bili stranci.
Iako su nekretnine u središtu grada Duge Rese već 15 godina u vlasništvu varaždinskog poduzetnika Davora Patafte, odnosno njegovih poduzeća, a kao pravna osoba “Pamučna industrija Duga Resa” ne postoji od 2015. godine kada je i formalno likvidirana kroz stečajni postupak, stanovnici Duge Rese taj poslovni kompleks i dalje zovu “Pamučna”, a taj dio grada gotovo i dalje smatraju svojim.
Razlozi leže u 140 godina života uz “fabriku” koju je 1884. osnovao bečki veletrgovac Josef Jerusalem. Tvornica je izgradila čitavo naselje za svoje radnike, 1926. vrtić za njihovu djecu, a kroz desetljeća je praktički izgradila grad. Značaj ćemo opisati kroz dvije brojke iz osamdesetih godina prošlog stoljeća – u gradu od 10.000 stanovnika zapošljavala je 4.500 ljudi. Rat, gubitak tržišta, jeftini tekstil iz Kine tri su osnovna razloga njene propasti devedesetih – piše to u jučerašnjem broju Nedjeljni Jutarnji otkrivajući što će biti na prostoru nekadašnje Pamučne industrije.
Nova radna mjesta
Nakon što je prošle godine srušena jedna od zgrada te je na tom mjestu započela gradnja nove hale gradom su započele kolati informacije da investitor u tom poslovnom parku planira graditi talionicu aluminija, što je, s obzirom na to da je tvornica doslovno u središtu grada, na obali Mrežnice, s vrtićem 50 metara dalje, jednom osnovnom i srednjom školom u krugu 100 metara, izazvalo bojazan.
Navodi se da su ove informacije na sjednici Gradskog vijeća Grada Duge Rese u veljači izazvale žučnu raspravu o tome što će se doista proizvoditi u bivšoj Pamučnoj, o čemu je pisao i KAportal.
Jutarnji je, između ostalog, o čemu se točno radi pitao i vlasnika, varaždinskog poduzetnika.
– U polusatnom telefonskom razgovoru, a onda i odgovoru na naš pisani upit gospodin Patafta nas je uvjeravao da se radi “zdravoj” investiciji od 16 milijuna eura u pogone koji će Dugoj Resi donijeti i do 350 novih radnih mjesta na proizvodnji suncobrana, čime se i inače bavi, te da će kroz najam hala i prostora privući i druge investitore u svoj “tehnološko-poslovni park”. Ono što je za građane Duge Rese najvažnije, izričito je demantirao gradnju bilo kakve talionice alumnija – piše Jutarnji.
Tehnološki proces
– To nije točna informacija, to je neka greška. Mi smo vlasnici ljevaonice Lipovica u kojoj se tali aluminij i lijevaju aluminijski radijatori te drugi aluminijski odljevci. Lipovica d.o.o. samo sinergijski može s VIS Internationalom surađivati da dolazi do povoljnih izvora aluminijskih profila koji se koriste u proizvodnji suncobranskih konstrukcija, rekao je Patafta Jutarnjem listu.
No, u Ministarstvu zaštite okoliša su Jutarnjem još u veljači potvrdili da je poduzeće VIS Promotex iz Varaždina kao nositelj u rujnu prošle godine podnijelo zahtjev za provedbu postupka ocjene o potrebi procjene utjecaja na okoliš za zahvat izgradnje proizvodno-skladišne građevine za proizvodnju aluminijskih profila na prostoru bivše Pamučne industrije Duga Resa, na k.č. 2613/4 k.o. Duga Resa 2 u industrijskoj zoni Duge Rese (bivša Pamučna industrija Duga Resa), dakle ne čestici na kojoj su u tijeku radovi na gradnji hale.
Poduzeće Vis Promotex d.o.o. u većinskom je vlasništvu Pataftina Vis Internationala registriranog u austrijskom Grazu. U dokumentu na 137 stranica se detaljno opisuje tehnološki proces u budućem pogonu, te se na mišljenje dostavlja tijelima javne vlasti. Na temelju prikupljenih mišljenja u Ministarstvu odlučuju je li ili nije za investiciju potrebna studija utjecaja na okoliš, odnosno procjena utjecaja na okoliš kao dokument koji jamči najvišu razinu zaštite ljudi i okoliša.
Jutarnji je od Patafte tražio odgovor na tu “kontradikciju”.
– To vam nema veze s taljenjem, to ima veze s izvlačenjem aluminijskih profila, a hoćemo li mi to na kraju raditi ili ne, ni sami još ne znamo. Postoji mogućnost, znate kako je to, čovjek digne građevinsku dozvolu za neki objekt i ima ju, a hoće li na kraju graditi je pitanje, no ima papire da može. No, u svakom slučaju to nije ljevaonica, radi se o prešanju aluminija iz kojeg se dobivaju profili za zavjese, žaluzine ili komponente za suncobrane. I u Varaždinu imamo dvije, tri građevinske dozvole za neke hale, pitanje je hoćemo li ih graditi – rekao je Patafta.
Četvrtina radnika bit će stranci
– Već sada dio naših proizvoda se proizvodi u Dugoj Resi, ali u smanjenom obujmu zbog obnove tvornice. Nakon obnove će puno više ljudi raditi u više proizvodnih pogona kao što su tkaonica, predionica, bušenje, rezanje i spajanje aluminijskih profila s plastičnim elementima suncobrana, robotski pogoni za sklapanje aluminijskih suncobranskih konstrukcija, krojenje tkanina, šivanje i sl. Ako budemo imali kreativni mir (umjesto fama) možda uspijemo u obnovljenoj predionici dobiti pređu nove generacije. Procjene su da će u Dugoj Resi raditi od 200-350 radnika ovisno o sezonalnosti i o strukturi rasporeda proizvodnih faza na naše četiri lokacije u Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini.
Mi nikad nećemo sva jaja staviti u jednu košaru. Izvozimo 99 posto u preko 70 država i svugdje nas zovu da dođemo lokalno investirati s određenim proizvodnim fazama. Gdje će biti bolji uvjeti, tamo ćemo više proizvoditi. Naši kupci imaju isto svoje smjernice kako da se strukturiramo lokacijski s proizvodnjom zbog stabilnih dobavnih lanaca, rekao je još investitor, dodajući kako u njihovoj grupaciji četvrtinu čini strana radna snaga, pa procjenjuje da će tako biti i u Dugoj Resi, jer “ako novac dolazi 99% iz inozemstva moramo biti otvoreni i za inozemne radnike, naši kupci to očekuju i cijene”.
Opširnije o planovima vlasnika pročitajte na portalu Jutarnji.hr.
