Crta i slika u školi na satu likovne kulture, na tečaju, ali najviše kod kuće – za svojim štafelajem, najčešće u večernjim satima.
Voli životinje, a konje posebno. Strpljiva je i ima izražen osjećaj za detalje, što se jasno vidi u pažnji koju posvećuje crtama lica portretiranih likova. Sve smo to o Luciji Katić iz 8. b razreda doznali kroz njezinih pedesetak crteža i akvarela izloženih u predvorju škole.
Pohađa Osnovnu školu Ivana Gorana Kovačića u Dugoj Resi, koja već godinama njeguje tradiciju obilježavanja Dana škole povodom rođendana pjesnika čije ime nosi. Upravo je to bio jedan od razloga zašto je Lucija dobila svoju prvu izložbu pod nazivom “Tragovi moje mašte”. Drugi je, naravno, njezin izniman talent.
Večernje opuštanje
– Lucija nam predstavlja svoj kreativni svijet kroz brojne radove nastale različitim likovnim tehnikama – od olovke, ugljena i suhog pastela do akvarela i tempere. Istražuje teme prirode i portreta, a njezine slike životinja djeluju očaravajuće realno. Svakako vrijedi zastati i diviti se. Postavljanjem ove izložbe želimo proslaviti njezin talent, ali i podsjetiti sve učenike da njeguju svoje hobije. Draga Lucija, čestitamo ti na tvojoj prvoj izložbi i jedva čekamo vidjeti kamo će te tvoj talent odvesti!” – napisali su joj u posveti njezini nastavnici.
Zvono za kraj sata i početak malog odmora označilo je početak našeg razgovora sa sada već poznatom, mladom autoricom na školskim hodnicima.
– Crtam od malih nogu, najviše životinje. Volim ih jer u njima pronalazim najviše detalja. Prve ozbiljnije radove napravila sam 2021. godine, kada sam imala deset godina. To su onaj dvorac i mjesec, pokazuje Lucija svoje prve slike na panou.
Na pitanje kada je shvatila da ima talent, kaže kako je sve počelo spontano – bojanjem i olovkom koju je stalno držala u ruci.
– Moja prijateljica iz razreda krenula je na tečaj crtanja i pozvala me da joj se pridružim. Voditelji Mladen i Sandra pokazali su mi osnove tehnike, pa sam kroz vrijeme razvila vještinu, priča Lucija.
Crta u školi na satu likovne kulture, na tečaju, ali najviše kod kuće – za svojim štafelajem, najčešće u večernjim satima.
– Tada mi je to najbolje opuštanje nakon što obavim sve dnevne obveze, kaže.
“Hvala nastavnicima”
Posebno je ponosna na svoju prvu izložbu i zahvalna nastavnicima koji su joj to omogućili. Ideja je potekla od razrednika Domagoja Šlata. Zajedno prolazimo kroz radove, od panoa do panoa, dok nas Lucija upoznaje sa svojim likovima i pričama iza njih.
– Ovo je moja prva karikatura – Eleven iz serije Stranger Things. Ovdje su likovi iz crtića – Stitch i Snoopy, zatim priroda – vrba i cvijeće koje nije nastalo po predlošku, nego iz moje mašte, objašnjava.
Slijede Joker iz karata, nekoliko portreta – skice kipova, portret izmišljene djevojke, ali i tamnopute djevojke čije fotografiju je pronašla na internetu i prenijela na papir zbog zanimljivih crta lica. Tu su i balerina, a potom – konji.
– Da, konji su na posebnom mjestu. Odrastala sam uz njih. Ovaj je sličan onome kojeg sam imala, zvala se Mary, kaže.
Najdraža – balerina
Na jednom od radova nalazi se njemački ovčar, naslikan u čast njezina pokojnog djeda Jure, koji je, otkriva nam, posebno volio tu pasminu. Tu su još ptice, leptiri, žir, tigar, ribe…
Za jednu sliku potrebno joj je oko tri sata, dok je lavicu olovkom crtala čak šest sati. Akvarel joj je najzahtjevniji, dok joj je suhi pastel najzanimljiviji.
– Balerina mi je najdraža, nju držim u svojoj sobi, kaže pokazujući uokvireni rad.
– Ovaj pas je najnoviji, nastao je prošle srijede, dodaje pokazujući akvarel.
Luciju uskoro čeka upis u srednju školu. Još nije potpuno sigurna kojim će putem krenuti, ali jedno zna – umjetnost će ostati dio njezina života.
“Ostajem uz slikanje”
– Možda za arhitektonskog tehničara, pa kasnije na arhitekturu. Ili dizajn interijera. Ne znam još, ali voljela bih ostati uz slikanje, kaže.
Zvonilo je za novi sat, a Lucija je požurila natrag u razred – slučajno baš na likovni. Ne trati ona ni sekunde. Njezini su radovi na hodniku ostali podsjećati da klinci itekako znaju sanjati i stvarati, unatoč svijetu koji ih prečesto gura pred ekrane.
