S LOKALNIH NJIVA

Provjerili smo kako se među ogulinskim đacima primila nova školska prehrana i tko je proizvodi! Neki žele grah i zelje, drugi bi radije hot dog

Velik dobavljač namirnica županijskim školama je 43-godišnji Miko Poljak kojeg smo posjetili na njegovu OPG-u u ogulinskom naselju Bošt

– Kada sam ovjeravala račune dobavljača uvidjela sam da s našeg područja dolaze samo trešnje iz Tounja, a sve drugo od velikih dobavljača, što sam smatrala poražavajućim, objašnjava karlovačka županica Martina Furdek Hajdin govoreći o zelenoj javnoj nabavi.

Podsjetimo da Karlovačka županija provodi dinamičku javnu nabavu namirnica za prehranu u osnovnim školama kojima je osnivač i koja traje dvije godine, a od ovog polugodišta se školarcima servira hrana spravljena od namirnica domaćih proizvođača.

Predlošci nutricionista

– Htjeli smo aktivirati poljoprivredu tako da proizvođačima osiguramo plasman, a ujedno smo htjeli osigurati to da djeca jedu hranu s naših polja koja je uzgojena nerijetko po strogim ekološkim standardima, pojasnila je županica.

Izrazila je nadu da će se ovaj program provoditi trajno i pozvala dobavljače s kojima još nisu potpisani ugovori da se jave.

Kako se taj program provodi provjerili smo u ponedjeljak u Prvoj osnovnoj školi Ogulin koja i dalje radi u dvije smjene i gdje upravo traju radovi na dogradnji još šest učionica i dva specijalizirana kabineta ne bi li se to ispravilo, što je projekt ukupne novčane vrijednosti veće od dva milijuna eura za koji je Karlovačka županija osigurala bespovratna financijska sredstva u stopostotnom iznosu.

Ogulinsko zelje

Ravnateljica Ivona Rendulić je navela da kuhaju osam obroka tjedno za 473 učenika u nastavi i 53 u produženom boravku, a tog dana su na jelovniku imali grah i zelje, naravno ogulinsko.

– Dobili smo od osnivača popis dobavljača s kojima možemo surađivati i predložak jelovnika kojega je složila nutricionistica – rekla je I. Rendulić.

Nastavila je da su najveći dobavljači s ogulinskog područja – jabuke stižu iz Tounja, primjerice, a jelovnik se mijenja svakoga mjeseca, dočim se ranije mijenjao tjedno.

Ovoga mjeseca raspored je sljedeći za nastavu – ponedjeljkom se poslužuju grah s kiselim zeljem i dimljenom slaninom, utorkom zapečena jaja s povrćem, srijedom piletina s pireom od batata i zelena salata, četvrtkom kruh sa sirnim namazom, mlijeko i voće, petkom juneći gulaš, kukuruzni žganci i cikla.

Produženi boravak ponedjeljkom jede pečenu piletinu, mlince i zelenu salatu, utorkom kašato s piletinom, ćušpajz od kelja, četvrtkom umak bolonjez, integralnu tjesteninu i zelenu salatu, a petkom zapečene štrukle.

– Produženi boravak ima svakoga dana užinu, a to su smoothie, savijača od jabuka, kompot od višnje, knedle sa šljivama, probiotik i voćni kolač – navela je I. Rendulić.

Novi režim

Taj novi režim je na snazi od početka godine, a ravnateljica je istaknula da je napredak u tome što je u odnosu na ranije izbačena najviše ugljikohidrata.

– Imali smo ranije u prehrani i pizze, hot dog, krafne za fašnik i bijeli kruh – kazala je I. Rendulić.

To nije najbolje “sjelo” svoj djeci, naravno, pa je tako Stjepan Barko iz 8. d razreda poručio da je bolja bila “stara marenda”, a njegov kolega iz razreda Leon Rupčić da bi radije jeo hot dog.

– Ne volim jesti varivo svakog dana – priznao je Leon. Upitan kako mu se sviđa taj novi jelovnik, Rico Ivčević iz 8. b razreda je odgovorio da to ovisi o danu.

– Najviše mi odgovaraju grah i zelje, rekao je Rico, a njegova kolegica Helena Dreven je poput Leona priznala da ponekad nedostaje hot dog.

Ivan i Franko Turković iz tog razreda su kazali da vole rižoto s piletinom, a ravnateljica je dodala i da je nova prehrana pomogla njenim kolegama da se lakše nose sa zdravstvenim problemima s obzirom na to da se osoblje hrani također u školskoj kuhinji. Učiteljica razredne nastave Nada Božičević je rekla da učenicima treba dati vremena da se upoznaju s jelovnikom i njemu prilagode.

– Moja smjena je poslijepodnevna, pa djeca dođu u školu nakon ručka, a u školi dobiju puno voća i mliječnih proizvoda – navela je N. Božičević.

Pozdravlja nov režim prehrane i poručuje: “Na dobrom smo putu, ideja je odlična, sviđa mi se”.

Zdravije namirnice

Kuharicu Biserku Turković u smjeni zatičemo s kolegicama Darijom Grgurić i Marinom Kovačić, a rekla nam je da su s novim načinom prehrane došle i velike promjene u radu.

– Koriste se zdravije namirnice, nema hrenovki niti gotovih pljeskavica, nego ih pravimo sami, grah ne dolazi u konzervama nego u rinfuzi, a koristi se kruh od tamnijeg brašna, odnosno ne koriste se nikakvi pekarski proizvodi – navela je B. Turković.

Nastavila je da se i čaj nabavlja s lokalnog obiteljskog poljoprivrednog gospodarstva, a da se zaslađuje medom.

– Poslovi jesu malo zahtjevniji no što su bili i treba nam malo više vremena za pripremu hrane, no sve se dobro obavlja i na vrijeme – rekla je B. Turković.

OPG na Boštu

Velik dobavljač namirnica županijskim školama je 43-godišnji Miko Poljak kojeg smo posjetili na njegovu OPG-u u ogulinskom naselju Bošt.

– Zadovoljan sam zelenom javnom nabavom, neka djeca okuse domaću hranu – poručio je Poljak. Treća je generacija poljoprivrednika u svojoj obitelji – time su se bavili i djed Dragan i otac Miko stariji te majka Mira.

Roditelji su se bavili poljoprivredom uzgajajući u manjim količinama zelje za kiseljenje i krumpir – kazao nam je Poljak.

Otac i djed su bili vrsni orači s volovima i konjima, a otac mu je kao vrsni traktorist izazvao u svoje doba senzaciju kada je traktorsku prikolicu gumenjak za okladu gurao unazad četiri stotine metara bez oštećenja.

– To je bilo općenarodno veselje, taj njegov pothvat pratilo je 450 ljudi – rekao je Miko.

17 hektara zemlje

Nastavio je razvijati posao i sada ima brojnu opremu – plugove, tanjurače, freze, malčer, stroj za otkopavanje zemlje, sadilice za luk i češnjak, sadilicu za krumpir, sadilicu za zelje, kombajn za brati krumpir, cisternu za vodu, tri traktora, top za rasprskavanje vode, pumpe za vodu, sijalicu za sve vrste žita…

– Imam 17 hektara zemlje u rasponu od 11 kilometara od prve do zadnje njive – nastavio je Poljak.

Proizvode veće količine krumpira, svježeg i kiselog zelja, kelj, korabu, mahunu, repu, grah, mrkvu, luk, češnjak, peršin, celer, ciklu, bundeve više vrsta, raštiku, krastavce, rajčice, blitvu, papriku…

– Sad smo u fazi oranja i priređivanja zemlje te bismo za mjesec dana trebali posaditi prvi krumpir – dodao je Poljak na čijem su gospodarstvu tri radnika, a i roditelji pomognu. Pokazao nam je bazene za kiseljenje kupusa, jedan je kapaciteta 22 tone i u njega se ulijeva slana otopina.

– Kad su idealni uvjeti, za kiseljenje treba 48 dana na temperaturi zraka od 18 do 22 stupnja Celzija – objasnio je Poljak.

Može se

Proizvode plasira na tržnicama u Slunju, Rijeci i Karlovcu i na pitanje može li živjeti od poljoprivrede odgovara potvrdno.

– Može se živjeti od toga, ako se taj posao voli, a poljoprivreda je izazov iz dana u dan, no godinama se stječu iskustvo i znanja što treba raditi i zaštititi, rekao je Poljak napomenuvši da se uz ovaj ne može raditi još jedan posao.

Iz naše mreže
Povezani sadržaj
Preporučeno
Imate zanimljivu priču, fotografiju ili video?
Pošaljite nam na mail redakcija@kaportal.hr ili putem forme Pošalji vijest