"Ja se pravim prepametan, a takvi su i drugi – sve znamo i razumijemo", kaže domaćin Dušan
Tražili smo Sparednjak, mjesto između Vojnića i Slunja za koje Hrvatska elektroprivreda gotovo svakoga dana najavljuje da zbog radova neće imati struje, a pronašli smo Dušana Sikiricu u Zagorju kod Krnjaka koji se požalio da mu pet mjeseci ne odvoze komunalni otpad.
– Srećom, pa nije ljeto jer bi se osjetilo da jest – rekao nam je dok je pokazivao pune kontejnere i vreće odložene pored.
No, priznao je da komunalnom poduzeću nije plaćao račune otkako mu se sestra razboljela, a ona mu je financijski pomagala iz Opatije gdje živi – on ima 17 godina staža i nekih dvjesto eura mirovine.
– Nemam odakle platiti – rekao nam je.
Divlje odlagalište
Susreli smo ga u njegovom domu na povratku s lokacije koju nam je platforma Google označila kao Sparednjak, a da smo u tom mjestu kojega HEP uporno pogrešno naziva Sparenjak i bili potvrdio je i Sikirica.
To što nismo bili sigurni uopće gdje smo bili dovoljno govori o zabačenosti i stanju tog kordunskog mjesta kojega smo htjeli posjetiti ne bismo li uvidjeli tko tamo živi i u kakvim uvjetima.
S državne ceste D1 smo skrenuli u Gornjem Budačkom za Zagorje gdje je dobra nerazvrstana cesta sa svježim asfaltom.
No, u jednom trenutku on prestaje i dolazi se na zarastao makadamski put uz šumu i šikaru te uz jedno divlje odlagalište otpada, naravno, jer kakva bi to bila divljina bez divljeg odlagališta?
Vozi se tim poluputem kroz blato nekih kilometar u biti u neizvjesno jer putnik ne može biti siguran čeka li ga iza ugla neka divljač ili zaostali pripadnik neke od paravojnih formacija.
Nakon paćenja u prvoj brzini odjednom se počinje nazirati krov i približavanjem uočavamo da je riječ o staroj drvenoj napuštenoj kući u raspadu.
Ipak, odmah pored nje je ograda s njegovanom okućnicom i manjom kućom bez pročelja kod koje postoje znakovi boravka, no nikoga za našeg posjeta tamo nije bilo.
Dalje nema
Dalje nema – Google je rekao da smo u Sparednjaku, cesta je nestala i kod te kuće se može samo okrenuti i vratiti s tog savršenog mjesta za sklanjanje od društva i civilizacije.
Prošavši ponovno taj zapušteni makadamski put zastajemo kod prve kuće iz koje se javlja život, a to je konkretno bio Dušanov pas.
Domaćin nas je pozvao u kuću u kojoj je svirao radio, a gorjela je i svjetiljka, što znači da struje ima, a za Sparednjak je najavljeno da je neće biti u to doba.
Dušan nam je objasnio da smo stigli iz Sparednjaka u Zagorje – kuća kod koje smo bili je granica između Općine Krnjak, u kojoj i on živi, te Veljuna kojemu pripada mjesto koje smo tražili, a Veljun sa Sparednjakom pripada području Grada Slunja.
Rekao je i da ta kuća do koje smo stigli pripada čovjeku koji živi u Novom Sadu i koji se nedavno tamo i vratio, pa ga nismo zatekli u tom idiličnom kutku, dok u Sparednjaku žive „dvije ženske“ od 80 godina.
“Stara struja”
– Ideš pravo do velike table na kojoj piše Zagorje, skreneš lijevo, prođeš vodovod, ispeljaš se na brdo, opet lijevo, prođeš šumu, opet lijevo, ne ideš u brdo, ideš donjim putom do zadnje kuće – tu žive dvije ženske i nema više osim njih nikoga. Povremeno dolaze vikendaši – objasnio je kako doći do tog dijela Sparednjaka, no zbog spomena šume smo se zahvalili na uputama i odlučili taj put odgoditi.
Dušan je rekao da često nestane struje, čim puhne, ali da mora biti iskren i napomenuti da se brzo i vrati.
– Kad je bila stara struja, bila je otpornija, a sad nestane čim malo zaljulja. Nekad dođe jača struja, a nekad malo nejača. Kad je jača možeš prikupčati sve priključke – dodao je Dušan.
Živi sam, boluje od raka i odlazi u Zagreb na terapije sanitetskim prijevozom, nastavio je i istaknuo da je prijevoz bio bolji dok ga je organizirala nekadašnja općinska službenica, sada umirovljenica Nada Coha.
– Nitko nije narodu pokuvao kolače i svima podijelio – opet bi rekli što mi nisi dao kolač više – kazao je Dušan.
Dodao je i da je živio uglavnom od poljoprivrede i da je kratko radio u Rijeci kao portir „nakon vojske“.
– Trebam ići na operaciju – neću biti prvi koji ju preživi, niti prvi koji je neće – rekao je gotovo ravnodušno, mada je naglasio da će se boriti dok može.
Nitko s nikim
Zagorje se nekoć zvalo Vođević Brdo, kazao nam je, i od glavne ceste do njegove kuće je sada 21 stanovnik, dok je prije rata svaka od 56 kuća u prosjeku imala po tri stanara.
– Svako vrijeme svoje vrijeme nosi – napomenuo je i nastavio da je stanovništvo uglavnom radilo u Karlovcu i Zagrebu, tamo putovalo autobusima ili pak živjelo.
Preostalo stanovništvo nije naročito povezano, požalio nam se Dušan rekavši da ih je u krugu njegove kuće petoro ili šestoro, „ali nitko s nikim“.
– Ja se pravim prepametan, a takvi su i drugi – sve znamo i razumijemo – dodao je naš domaćin.
Tražio je „nakon povratka iz zatvora“ da mu se obnovi kuća, iako nije nastradala u ratu, ali je obnovu trebala.
– Svi su dobivali obnovu – davali su je bez obzira na vjeroispovijest. Masa ljudi je otišla u Ameriku i Australiju i oni su dobili obnovu, a ja ni prozor – požalio se.
Zanimalo nas je, naravno, zašto je bio u zatvoru, a objasnio je da je cijelo vrijeme rata bio tu, a nakon „Oluje“ je proveo tri mjeseca u Remetincu na provjeri, da se izvidi što je radio.
– Vojska me pokupila i tamo sam dokazao da nisam učestvovao u ratu – rekao je.
Nema diska
Upitan imaju li disko-klub odgovorio je: „Tko bi plesao, kakav disko“.
Na povratku smo malo skrenuli s puta da obiđemo crkvu koja se nametnula u vidokrugu, no bila je zatvorena, a pored nje je spomen-ploča Vladimiru Matijeviću.
Postavilo ju je Srpsko privredno društvo „Privrednik“ iz Zagreba u Gornjem Budačkom, rodnom mjestu ovog gospodarstvenika koji je posvetio život omogućavanju obrazovanja Srba iz Austro-Ugarske.
U blizini crkve je napuštena školska zgrada, pokraj nje dvije napuštene kuće zarasle u šikaru.
Općini upit
U kafiću u Krnjaku smo zatekli Marka Padežanina, lokalca koji nam je objasnio da se ta crkva zove po Vasiliju Ostroškom.
Nismo htjeli smetati načelnika Pericu Matijevića, pa smo Općini Krnjak poslali upit odvozi li se Sikirici otpad, odnosno zašto se ne odvozi, ako je to slučaj.
Zbog radova na elektroenergetskim postrojenjima u petak će od 8 do 15 sati bez električne energije biti “Sparenjak”, najavili su opet iz HEP-a.
