U Hrvatskoj se trenutno ne vode ni evidencije jedinki, niti ne provode aktivnosti na kontroliranom razmnožavanju kao i ograničenju njihova broja.
Od 1996. godine životinjski svijet u Hrvatskoj bogatiji je za još jednu vrstu. Bez prevelike pompe, tiho i samozatajno nastanjen je najuspješniji i najbolji “arhitekt” među životinjama – dabar. Tako se, naime, u devedesetima “slavilo” useljavanje dabrova u naše podneblje.
I nije da ih prije nije bilo, ali njegovom nestanku očito je kumovalo više uzroka, poput prekomjernog lova (zbog veoma kvalitetna dabrova krzna), pojave bolesti i prirodnih nepogoda koje su ih uništile (naročito mlade) i slično.
Eto, na njihovu sreću, takvu sudbinu ne dijele danas. No, tu sreću ne dijele oni koji “uživaju” suživot s njima. Među njima zasigurno nisu i mnogi poljoprivrednici koji muku muče s propalim urodima zbog dabrovih nedaća.
Sličan slučaj se ovih dana, i to opetovano, dogodio i na području općine Žakanje. Naime, u dijelu propusta državne ceste DC228 nedaleko od graničnog prijelaza Jurovski Brod dabrovi su napravili branu, pa je tako došlo do začepljenja potoka. To je uzrokovalo stvaranje ogromnog jezera na jednoj strani pritoka, koji je poplavio gotovo sve obližnje oranice, ali i samo cestu, pa su stručne službe Cesta Karlovac bile primorane postaviti prometne znakove i upozorenja o izvanrednoj situaciji na kolniku.
Takav scenariji, ali u manje opsegu, dogodio se i krajem prošlog mjeseca. Kako su tada na upit KAportala potvrdili iz Hrvatskih voda, njihove službe izvršile su izvide na terenu, te su prijavu proslijedili nadležnim za održavanje cesta i cestovnih objekata.
Par dana nakon toga, akcijom Cesta Karlovac propust je i pročišćen, a jezero nakupljene vode se povuklo. No, eto ne zadugo, što se moglo i očekivati. Naime, praksa na terenu upućuje da u ne mali broj slučajeva kada se dabrovi jednom “ugnjezde” u vodotoku i naprave branu, nakon njezina uklanjanja napravit će novu. I tako u krug.
S druge strane, situacija je pomalo izmakla kontroli i zbog nekontroliranog razmnožavanja, pa im je teško stati na kraju. Točnije, sustav to niti ne radi. Čak što više, u Hrvatskoj uopće ne postoji plan kontrole ovig glodavaca, pa se shodno tome ne vode ni evidencije jedinki, niti aktivnosti na ograničenju njihova broja. Sve se u konačnici svodi tek na uklanjanju napravljanih brana. I tako u nedogled.
Trenutno smo tako svjedoci da niti jedna služba u našoj državi ne može izaći na kraj s dabrovima. A Sizifov posao u ovom konkretnom slučaju pao je na cestarsku službu.