Pod motom „ZAJEDNO“ iz Ribnika su krenuli Štef, Joža, Mića, Tomislav, a ekipi se pridružio i općinski načelnik Željko Car, s ciljem pomoći obitelji stradaloj u potresu.

Razoran potres koji je pogodio šire petrinjsko područje još jednom je ujedinio i solidarizirao cijelu Hrvatsku. Svakodnevne kolone konvoja pomoći prema najudaljenijim i najnepristupačnijim selima vratile su nadu ljudima u bolje sutra. Jedna takva pomoć krenula je prvog dana nove godine iz Ribnika, stigla je planski u selo Umetići, u općini Donji Kukuruzari, udaljenoj 26 km od Petrinje i 12 km od Hrvatske Kostajnice.

Pod motom  „ZAJEDNO“  Štef, Joža, Mića, Tomislav, a ekipi se pridružio i općinski načelnik Željko Car, obitelji Kunić donijeli su nešto namirnica, materijala i alata za saniranje svinjca i gospodarske zgrade, nešto znanja i vještina te puno dobrog duha. Obitelj Kunić živi od uzgoja svinja, a trenutno su smješteni u kućici od susjeda, jer je njihova nesigurna za stanovanje.

Sadržaj se nastavlja...

- Trebalo je popraviti dio krova, srušiti dio zabatnog i pregradnog zida na svinjcu, učvrstiti ostatke zidova te ceradama i najlonom osigurati prostor od kiše i propuha. Tog dana na imanju je bilo kako su rekli „15 mlađih građevinara, koji su rekli da se to ne može napraviti“.  Ali došli su ribničani. Štef je ocijenio stanje i primili smo se posla s raspoloživim materijalom i puno improvizacije. Na zadovoljstvo domaćina, Ivana, Janje, Ana Marije i Damira za dana smo završili posao, prisjeća se načelnik Car.

Na kraju radnog dana, bilo je i vremena za probati izvrsne Kunićeve banijske kobasice i salame, kulen i kolače, Štefovo, Jožino i Mićino vino, kako bi proslavili i osjećali se, kako kažu ribničani „ko na Novo leto“. 

- Od namirnica koje smo donijeli Ana Marija je uzela samo potrebno. Kako Kunići proizvode odlične kobasice i salame, pa konzerve nisu uzeli. Ostavili smo im grijalice, baterijske svjetiljke, radne rukavice, nešto hrane i higijenskih sredstava. Gospođi Janji donijeli smo mali osvijetljeni bor, duh Božića i Nove godine, koji joj nedostaje u domu i kojem se posebno obradovala, kaže Car.

Nakon toga, ekipu iz Ribnika primio je dočekao je i predsjednik općinskog vijeća Stipo Šapina i gospođa Marija u prostorijama Općine Donji Kukuruzari. Kako ih je ova tragedija povezala, složili su se svi da suradnja i prijateljstvo mora trajati.

- Vozeći se cestom zamijetili smo da prema pogođenim područjima idu konvoji pomoći. Tu je stvarno cijela Hrvatska sa službama za hitnost i pomoć, kao i udruge i građani, a zamijetili smo i puno vatrogasaca i vozila iz  Slovenije, Austrije i Njemačke. Stalno stižu kontejneri i kamperi koji se postavljaju u dvorišta. Banija nije sama!, poručuje Željko Car.

No, ovo nije samo pojava već stanje, obnova će potrajati, istaknuo je u nastavku Car, te dodao kako će pomoć trebati i za mjesec dana kao i za šest mjeseci.

- Treba „stat na loptu“  i iz stanja „vruće glave i vrućeg srca“ koje je sada i koje je razumljivo ali neracionalno, moramo uspostaviti koordiniran i racionalan sustav da ljudi imaju sve što trebaju, a da se resursi koriste racionalno. Na terenu smo čuli da hrane i vode ima dovoljno. Stvari se događaju velikom dinamikom, tako da što je bilo potrebno jučer možda ne treba danas. 

- Mislim da je bitno da uskladištimo hranu i pošaljemo potrebno za dva tjedna, mjesec dana. Pitajte što ljudi stvarno trebaju. Ono što smo čuli trenutno su cerade i folije, vijci, čavli i letve za učvršćivanje,  grijalice, radne rukavice, baterijske svjetiljke, produžni kablovi, čizme,  građevinski materijal naročito crijep i daske te kvalificirani i kompetentni ljudi – majstori, poručuju Željko Car.