Za sada nema konkretnih pisanih podatka o prisustvu epidemije kuge na ozaljskom području, no kipovi svetaca podignuti kao zavjeti, kao i kapele posvećene svetom Roku, svjedoče o prisustvu te pošasti.
Iako se današnja situacija s epidemijom koronavirusa čini iznimno
teška, povijest nam pokazuje da su epidemije raznih bolesti,
ponajviše kuge, bile puno češće te su sa sobom povlačile i znatno
veću razinu smrtnosti.
Dokumentarist Zavičajnog muzeja Ozlja dr.sc. arheol. Miroslav
Razum otkriva nam da na području Ozlja za sada nema konkretne
pisane podatke o prisustvu epidemije, no neki predmeti i
spomenici arhitekture, svjedoče o tim pošastima.
Jedan od takvih muzejskih predmeta je kip Sv. Roka, zaštitnika od
kuge, pojašnjava dr.sc.arheol. Miroslav Razum te dodaje kako je
prema priči, Sveti Rok u jednom trenutku obolio od kuge, no
ustrajnošću u vjeri uspio je ozdraviti, te se kroz povijest
štovao kao zaštitnik od kuge.
Kip Sv. Roka u Ozlju podignut je vjerojatno kao zavjet nakon
jedne od epidemija kuge koje su u 17. stoljeću još uvijek bile
česte, a najveća je bila takozvana Bečka kuga, koja je od 1668.
do 1670. harala na području skoro cijele srednje Europe i bila
odgovorna za smrt čak 70 000 ljudi.
– Kip se nalazio u kapelici Sv. Antuna smještenoj ispred
Starog grada u Ozlju, koji su dali sagraditi Petar i Katarina
Zrinska iza 1654. godine u čast rođenja svog sina Ivana Antuna.
No kapelica je već krajem 18. stoljeća zapuštena, a njezin je
inventar prenesen u današnju župnu crkvu sv. Vida, dok su od
kapelice do danas ostali sačuvani samo njeni temelji.
Drugi karakterističan predmet koji simbolizira prisustvu
epidemije kuge na ozaljskom području je kip Sv. Sebastijana.
– Prema legendi, Sveti Sebastijan je bio rimski vojnik koji
je službovao u osobnoj gardi cara Dioklecijana. Tijekom
službovanja spašavao je kršćane od progona, a osim što se štovao
kao zaštitnik od kuge, također se štovao i kao zaštitnik
streličara i vojnika, što bi također moglo objasniti zašto su
Zrinski kao veliki ratnici dali postaviti njegov kip. I ovaj je
kip poput kipa Sv. Roka također bio smješten u kapeli Sv. Antuna.
Osim kipova svetaca, kao zavjet u borbi protiv epidemije, često
su se podizale i kapele posvećene svetom Roku. Takva se kapela
nalazi i u Ozlju, točnije u Vrhovačkom Sopotu. S obzirom da se
kapelica prvi put spominje 1741. godine, moguće je da je
podignuta nakon velike epidemije kuge koja je trajala od 1738. do
1740. godine. Ta je epidemija harala na širokom području od
Austrije do Ukrajine, uključujući i sjeverni dio Hrvatske, te se
pretpostavlja da je od nje umrlo 50000 ljudi.
– Od posljednje epidemije kuge na području Hrvatske, one u
Varaždinu 1855. godine, mnogo se toga promijenilo, te se danas
kuga liječi lijekovima prilično jednostavno. Ipak, koliko god to
neobično zvučalo, kao posljedica tih strašnih epidemija ostala
nam je vrijedna kulturna baština, zaključuje dr.sc. arheol.
Miroslav Razum.