Zapisi Zavičajnog muzeja Ozalj otkrivaju kako se razvoj komunalne infrastrukture u vidu izgradnje mostova, koji ujedno uz određeno ulaganje u održavanje postoje i danas, veže za razdoblje bivše države u drugoj polovici 20 stoljeća.
Grad Ozalj geografski je smješten uz rijeke, većim dijelom uz rijeku Kupu, a na jugozapadnom dijelu rijekom Dobrom. Stoga, osim klasične prometne infrastrukture, na ozaljskom području postoji nekoliko važnih mostova, prema kategorizaciji danas uglavnom smješteni na županijskim prometnica.
Iako se počeci podizanje komunalne infrastrukture na ozaljskom području vežu za ranija razdoblja, o kojima ujedno postoje pisani zapisi pohranjeni u Zavičajnom muzeju Ozalj, ipak pravi zamah u infrastrukturnom razvoju zabilježeno je u drugoj polovici prošlog stoljeća.
Najstariji most na ozaljskom prostoru je onaj u Gornjem Pokupju građen krajem 19. stoljeća. No, za vrijeme II. svjetskog rata partizanske jedinice srušile su dio središnjeg dijela mosta. Sadašnji oblik dobiva 1969. godine, kada je središnja željezna konstrukcija s mosta u Jurovskom Brodu ugrađena u most u Gornjem Pokupju čime je on i proširen te su s vanjske strane dograđene pješačke staze.
Prema vivodinskom području, godine 1952. sagrađen je drveni most, no dotrajalost i kamionskim promet uzrokovali su već 1971. godine njegovo propadanje pa se preko njega moglo samo pješice ili autom. Taj događaj ubrzao je gradnju današnjeg mosta te je za sav promet most pušten 29. studenog 1974. godine. Izgradnju novog mosta financirali su Regionalni fond za ceste Zagreb, skupština općine Ozalj i Republički fond za nerazvijene krajeve.
Most kod hidrocentrale u centru Ozlja sagrađen je još 1908. godine, no zbog dotrajalosti i zbog neprilagođenosti jer je bio iznimno uzak i opasan za pješake te je rekonstruiran 1986. godine. Rekonstrukcijom je skinut sav kamen i asfaltni materijal, a s obje strane je proširen pješački nogostup.
Uz one na Kupi, na ozaljskom području sagrađeno je do 1990. godine i nekoliko mostova na Dobri. Prva drvena verzija mosta Jaškovo – Zadobarje, kod restorana Papalina, građena je već po završetku II. svjetskog rata. Istog su radili zarobljeni pripadnici Wermachta. Kasnije je građen drugi pojačani most s betonskim upornicima, a treća verziju, koja postoji i danas, gradila je hrvatska vojska nakon vojno- redarstvene operacije Oluja.
Godine 1980. građen je most Tomašnica – Zadobarje, a radove na izgradnji izveli su inženjerci JNA iz Karlovca.
Izvor – Željko Juriša, Zavičajni muzej Ozalj
