Za sada nema konkretnih pisanih podatka o prisustvu epidemije kuge na ozaljskom području, no kipovi svetaca podignuti kao zavjeti, kao i kapele posvećene svetom Roku, svjedoče o prisustvu te pošasti.

Iako se današnja situacija s epidemijom koronavirusa čini iznimno teška, povijest nam pokazuje da su epidemije raznih bolesti, ponajviše kuge, bile puno češće te su sa sobom povlačile i znatno veću razinu smrtnosti.

Dokumentarist Zavičajnog muzeja Ozlja dr.sc. arheol. Miroslav Razum otkriva nam da na području Ozlja za sada nema konkretne pisane podatke o prisustvu epidemije, no neki predmeti i spomenici arhitekture, svjedoče o tim pošastima.

Sadržaj se nastavlja...

Jedan od takvih muzejskih predmeta je kip Sv. Roka, zaštitnika od kuge, pojašnjava dr.sc.arheol. Miroslav Razum te dodaje kako je prema priči, Sveti Rok u jednom trenutku obolio od kuge, no ustrajnošću u vjeri uspio je ozdraviti, te se kroz povijest štovao kao zaštitnik od kuge.

Kip Sv. Roka u Ozlju podignut je vjerojatno kao zavjet nakon jedne od epidemija kuge koje su u 17. stoljeću još uvijek bile česte, a najveća je bila takozvana Bečka kuga, koja je od 1668. do 1670. harala na području skoro cijele srednje Europe i bila odgovorna za smrt čak 70 000 ljudi.

 - Kip se nalazio u kapelici Sv. Antuna smještenoj ispred Starog grada u Ozlju, koji su dali sagraditi Petar i Katarina Zrinska iza 1654. godine u čast rođenja svog sina Ivana Antuna. No kapelica je već krajem 18. stoljeća zapuštena, a njezin je inventar prenesen u današnju župnu crkvu sv. Vida, dok su od kapelice do danas ostali sačuvani samo njeni temelji.

Drugi karakterističan predmet koji simbolizira prisustvu epidemije kuge na ozaljskom području je kip Sv. Sebastijana.

 - Prema legendi, Sveti Sebastijan je bio rimski vojnik koji je službovao u osobnoj gardi cara Dioklecijana. Tijekom službovanja spašavao je kršćane od progona, a osim što se štovao kao zaštitnik od kuge, također se štovao i kao zaštitnik streličara i vojnika, što bi također moglo objasniti zašto su Zrinski kao veliki ratnici dali postaviti njegov kip. I ovaj je kip poput kipa Sv. Roka također bio smješten u kapeli Sv. Antuna.

Osim kipova svetaca, kao zavjet u borbi protiv epidemije, često su se podizale i kapele posvećene svetom Roku. Takva se kapela nalazi i u Ozlju, točnije u Vrhovačkom Sopotu. S obzirom da se kapelica prvi put spominje 1741. godine, moguće je da je podignuta nakon velike epidemije kuge koja je trajala od 1738. do 1740. godine. Ta je epidemija harala na širokom području od Austrije do Ukrajine, uključujući i sjeverni dio Hrvatske, te se pretpostavlja da je od nje umrlo 50000 ljudi.

 - Od posljednje epidemije kuge na području Hrvatske, one u Varaždinu 1855. godine, mnogo se toga promijenilo, te se danas kuga liječi lijekovima prilično jednostavno. Ipak, koliko god to neobično zvučalo, kao posljedica tih strašnih epidemija ostala nam je vrijedna kulturna baština, zaključuje dr.sc. arheol. Miroslav Razum.