Zavičajni muzej Ozalj dobio je donaciju otpisanih predmeta s kolodvora Mahično, koju mu je uručio šef kolodvora u Ozlju Zdravko Vranić. Kako je tom prilikom prezentirao arheolog i dokumentarist muzeja dr.sc. Miroslav Razum najveći i definitivno najteži među predmetima je sef, napravljen od željeza.  

- Na njemu je napisana signatura s oznakom JDŽ (Jugoslavenske državne željeznice) što znači da je napravljen između 1929. i 1941., ili između 1945. i 1952. godine. No kada smo otvorili sef, dočekalo nas je još iznenađenja, kaže Razum.  

Naime, jedan od predmeta bila je crvena knjiga s oznakom “strogo povjerljivo”, a kako javnosti otkriva Razum riječ je o pravilniku o prometovanju specijalnog vlaka, ili kako se neformalno zvao, “plavog vlaka”.  

- Ovaj vlak služio je isključivo za prijevoz predsjednika Jugoslavije, odnosno Josipa Broza Tita. Sve u vezi ovog vlaka bilo je posebno regulirano, vrijedile su posebne procedure, poseban režim odražavanja pruge, poseban način komunikacije među osobljem ..., a sve to pod budnim okom organa reda. Naravno, svi koji su sudjelovali u prometu ovog vlaka, morali su imati položen stručni ispit i znati pravilnik napamet, te su mogli biti nenajavljeno ispitivani o pojedinim stavkama iz njega, pojašnjava Razum.  

- U sefu smo pronašli i par nekorištenih bijelih rukavica. Pravilnik je naime propisivao i da svi šefovi kolodvora kroz koje vlak prolazi, osim što moraju imati čisto i uredno odijelo, također moraju imati i bijele rukavice. Obični radnici poput skretničara ili mehaničara, smjeli su imati radna odjela, ali naravno, čista i uredna. 

Inače, dokumentacija otkriva kako su plavi vlak u početku vukle četiri parne, a kasnije tri dizel lokomotive.  

- Često su išla po tri vlaka koje je vukla po jedna lokomotiva, s time da se nije znalo u kojem se vlaku nalazi Tito. Također bi prije prolaska vlaka prošao i izvidnički vlak, zlu ne trebalo. Nakon prolaska vlaka, vozni red se komisijski spaljivao, dok su ostali dokumenti o prolasku vlaka čuvani godinu ili dvije dana, a nakon toga su isto tako komisijski spaljeni. Da ne bude ništa prepušteno slučaju, zapisnik o spaljivanju svih ovih dokumenata držan je na sigurnom mjestu dvije godine, nakon čega je također bio spaljen. Zbog ovih razloga relativno se malo zna o plavom vlaku. 

Razum otkriva kako je sigurno da plavi vlak nikada nije prošao kroz Ozalj, s obzirom da jedini put kada je Tito bio u posjetu Ozlju zajedno s egipatskim predsjednikom Naserom, došao je autom. No, očito je željezničko osoblje moralo cijelo vrijeme biti u stanju pripravnosti.  

- U sefu se također nalazilo i Uputstvo o prometu salonskih kola, koja su se koristila za prijevoz više rangiranih državnih organa. Uputstva za njihov promet nisu bila toliko detaljna kao za specijalni vlak, te su imala samo oznaku “povjerljivo”. No ne znamo jesu li u Ozalj ikada funkcioneri dolazili vlakom ili su ipak više voljeli udobnost svojih automobila. 

- I za kraj, jedna trivija. Pred kraj Titovog života nabavljene su jedne od najboljih i najmodernijih lokomotiva za vuču njegovog vlaka. One su, zanimljivo, imale oznaku 666 (broj koji se obično povezuje s vragom i okultnim općenito). No ove lokomotive vukle su njegov vlak samo jedanput - na njegov sprovod, kazao je Razum.