Tradicionalni festival psihodelične glazbe koji se i ove godine
održao u Primišlju kod Slunja ponovo je privukao više tisuća
mladih iz cijelog svijeta, a posjetio ga je slunjski župnik Mile
Pecić koji se još jednom došao uvjeriti je li među mladima koji
se polugoli zabavljaju uz psihodeličnu glazbu “sve u redu”.
Iako bi se na prvi tren pomislilo da ovakvo događanje od
predstavnika Crkve može doživjeti samo osudu, župnik sve to
demantira u svom tekstu na web stranici Župe Presvetog Trojstva u
Slunju.
– Ovih je dana kroz Slunj prošlo i još uvijek prolazi velik
broj uglavnom mladih ljudi prepoznatljivih po načinu odijevanja i
izgledu. Odmah ćete pogoditi da se radi o ljubiteljima neobične
glazbe koja diktira posebni način ponašanja i
odijevanja. Na prvi pogled to su miroljubivi ljudi. Doista
nema nikakvog ekscesa ili sukoba s lokalnim stanovništvom a još
manje međusobno, piše vlč. Pecić.
Kako je rekao, bacio je letimičan pogled na kompleks šatorskog
naselja uz Mrežnicu, parkiralište s mnoštvom automobila raznih
registracija.
– Radi se o stotinjak nacija koje ovdje imaju svoje
“predstavnike”. U kampovima je smješteno 8.000 ljudi. Neki
glazbeni kritičari smjestit će ovu glazbu u subkulturu. Ona
odudara od prepoznatljivih glazbenih žanrova. Opažamo da ovi
ljudi ovom glazbom i načinom života ne potiču sukob s
dominantnom kulturom nego jednostavno idu svojim
putem. Ovdje se radi o pojedincima iz različitih
kulturno-socijalnih sredina ali nešto im je zajedničko, navodi
župnik.
Posebno ga je dojmilo što među posjetiteljima festivala nema
sukoba ili svađa.
– Ovaj kompleks šatorskih naselja s obje strane
Mrežnice obilazi liječnička ekipa, policija nadzire i
vjerojatno prepoznaje dilere koji u ovakvim prilikama traže svoju
šansu bez obzira što će neke unesrećiti. Susreli smo zaštitare i
vatrogasce koji nemaju posla. U večernjim satima glazba –
koju zovu psihodeličnom – postaje sve jača. Centralni
punkt odkud se pušta glazba ukrašena je svjetlosnim efektima s
milijunom žaruljica. Dok prolazim između mnoštva mladih
ljudi od kojih neki izgledaju umorno, drugi opušteno i
razdragano, dođe mi pomisao da su ovo Božja djeca, da su i
oni Božji san, piše župnik Pecić.
Kako je još napisao, “dobri Bog ih sanja kao svoju djecu
vječnosti”.
– A ovi mladi ljudi traže Boga pa i onda kad bježe od njega
ili kad ne znaju da ga traže i onda kad posegnu za
stimulansima koji će ih samo načas zavarati. Veliki
Augustin, koji je prošao dramu života, izrekao je to
riječima tako jednostavnim ali u koje je sažeo svu svoju životnu
dramu: “Nemirno je naše srce dok ne otpočine u Tebi, Bože”,
zaključio je župnik.
KAportal.hr