Mile Pecić, poznati slunjski župnik, pa i novinar, danas
slavi veliki, zlatomisnički jubilej, zajedno sa svojim
župaljanima svetom misom u 17 sati u slunjskoj crkvi u svojoj
župi Presvetog Trojstva.
U istoimenoj župi od 50 godina svećenstva proveo je 30. Svestrani
svećenik od tih 30 godina 28 godina je dekan Slunjskog dekanata,
30 godina urednik godišnjaka Mostovi, 11 godina urednik
web-stranica slunjskog kraja. Bio je član Prezbiterskog vijeća u
Riječko-senjskoj i Gospićko-senjskoj biskupiji, voditelj je
Odbora za medije. Osim uređivanja godišnjaka, “Mostovi” izdao je
knjige “Zakopani dnevnik” (2003), “Godine otpora i hrabrosti”
(2004), zbirka poezije “Srušeni tornjevi” (1996).
– Mons. Mile Pecić rođen je 21. listopada 1941. u Vagancu, od oca
Vinka i majke Ruže r. Markezić. Otac Vinko otišao je u hrvatsku
vojsku iz koje se nije vratio te ga djeca nisu ni upamtila. Majka
Ruža preuzela je brigu oko djece u spaljenom Vagancu.
Osmogodišnju školu završio je u rodnom Vagancu i u Ličkome
Petrovu Selu. Gimnaziju je završio u Pazinu. Teologiju je pohađao
u Pazinu i Zadru, a nakon služenja vojnog roka teologiju završava
u Rijeci 1967. Zaređen je za svećenika u Senju 17.07.1966. Kao
župnik počeo je službu u župi Cernik – Čavle i Kukuljanovo kraj
Rijeke od 1967. do 1977. gdje je bio i dekan Bakarskog dekanat
– zabilježio je biografsku crticu Ivan Tolj.
– Svoju službu nastavlja u župama Sinac i Prozor u Gackoj dolini
i to od 1977. do 1986. Župe Slunj i Blagaj preuzima 1986. godine
te je imenovan i dekanom Slunjskog dekanata. Tijekom tih 30
godina djelovanja ostavio je neizbrisivi trag u ovom kraju o čemu
smo svjedoci. U tom razdoblju njegova služba može se podijeliti
na tri dijela: do Domovinskog rata, tijekom Domovinskog rata i
poslije Domovinskog rata – piše dalje Tolj.
Naglašava kako je svećenik godine 1991. godine u okruženju s
narodom i braniteljima do 16. 11.1991. Izvlačio je majke s djecom
iz okruženja preko barikada u Primorje. Bio je zarobljen s grupom
vjernika i prošao torture.
Nakon povratka u Slunj u kolovozu 1995. trebalo je organizirati
obnovu vjerskih objekata, karitativno djelovati kako bi se
ljudima pomoglo u normalizaciji života. Nakon obnove crkava i
kuća u vladinom programu stekli su se osnovni uvjeti za
normalniji život i rad.
KAportal.hr