"Najveće oružje su nam bili vjera i ljubav prema domovini i svome gradu", rekla je
„Najveće oružje su nam bili vjera i ljubav prema domovini i gradu – znala sam da me Gospod čuva i vjerovala da mi se ne može ništa dogoditi“, rekla je danas u Slunju za obilježavanja 34. godišnjice okupacije Marina Matsuina, braniteljica koja se obrani priključila sa 17 godina.
Umjesto da uživaju u mladosti, u 104 dana okruženja su ona i njena generacija odrasli u teškim okolnostima, bez znanja što sutradan donosi.
Otišla u rat
– Odlučila sam otići u rat, što je rasplakalo moje roditelje, no htjela sam dati doprinos smatrajući da je to obveza nas sposobnih. Dobila sam torbicu s prvom pomoći i to je bilo sve – kazala je M. Matusina.
Naglasila je da vjera u Boga u takvim situacijama daje čovjeku veliku snagu i da im nije bilo lako kada su morali napustiti Slunj.
– Bio je to tmuran kišni dan s rosuljom koja nas je spasila jer je spriječila djelovanje aviona. Nisam se mogla pomiriti s time da moram otići, da me netko tjera. Zori iz saniteta sam rekla da idemo u Cetingrad odakle ćemo se vratiti osloboditi Slunj. Otišle smo u to mjesto gdje su nam rekli da bježimo, da nije dobro. Bile smo dva dana u Cetingradu, da bismo potom prešli u Bosnu. U Mrkonjić Gradu su nas četnici zaustavili i smijali nam se. Sagnuli smo glavu. Imali su nas sve na popisu. Mog bratića su izveli. Uspjela sam se vratiti u Zagreb 15. siječnja 1992. godine. Tada sam zagrlila roditelje – ispričala je M. Matusina.
Nestali
Hrvatski branitelj Vlado Špelić je vijest o padu Slunja i Vukovara čuo u bihaćkoj bolnici kamo je dospio jer je bio ranjen u nogu za obrane Rakovice.
– Tamo sam bio do siječnja 1992., a obitelj je bila u Zagrebu – rekao je Špelić.
Branitelj i prognanik Tomislav Katić i danas traži posmrtne ostatke svoga oca, branitelja, Ivana i njegove sestre Marije, civilne stradalnice rata, koji su ostali na okupiranom području.
– Prošlo je puno godina, bilo je puno saznanja, informacija, tri ekshumacije, no nismo ih pronašli. Godine idu, živi se, no ovo je prisutno i meni i mnogim obiteljima. Prisjećamo ih se, a za blagdana posebno primjećujemo da ih nema – rekao je T. Katić.
Prijetnja s poligona
Zapovjednik obrane Slunja Vladimir Katić je objasnio da je otpor Slunjana započeo nakon održavanja prvih višestranačkih izbora uspostavom policije, a da je najveća prijetnja bila s vojnog poligona Jugoslavenske narodne armije.
– Hrvatsku vojsku smo stvarali u okruženju jer su ceste prema Karlovcu, Plitvicama i Ogulinu bile zatvorene i uspjela se održati oko tri mjeseca u vrlo teškim uvjetima, bez vode i struje. Bila je to nenormalna situacija, ali to je ratno vrijeme i imali smo vjeru u uspjeh. Nijednom nismo sumnjali u to da ćemo moći pružiti prikladan otpor – rekao je V. Katić.
Ipak, presudila je nemogućnost logistike i kada je odbijen zahtjev JNA da se Zbor narodne garde razoruža, odlučeno je grad napasti i okupirati.
– Nismo imali drugu mogućnost nego spasiti što je više moguće naših ljudi, prvo ženu, djece i starce. Veliki napad je išao s južne, zapadne i sjeverne strane. Nismo više mogli pružati otpor jer nismo imali s čime. Odlučili smo spasiti ljude. To se pokazalo kao dobra odluka jer smo formirali 14. domobransku pukovniju i tri ili četiri godine smo proveli na položajima prema Ogulinu, a za vojno-redarstvene akcije „Oluja“ smo uspjeli osloboditi naš grad. Odluka da spasimo najugroženije se pokazala izuzetno odgovornom i pametnom – napomenuo je V. Katić.
Slunjsko područje
Naveo je da je slunjsko područje ukupno branilo oko sedam stotina pripadnika vojske i policije.
Među onima koji su polaganjem vijenaca i paljenjem svijeća odali počast poginulima bio je i potpredsjednik Vlade Republike Hrvatske i ministar hrvatskih branitelja Tomo Medved.
On je istaknuo da je petnaestak tisuća Hrvata napustilo svoje domove i da su izgubljena 352 života, da „gotovo niti jedan krov nije ostao čitav, a i crkva je bila spaljena“, a oni koji su ostali bili su mučeni i ubijani.
– Evo nas 34 godine nakon toga u predivnom Slunju koji je svakoga dana sve ljepši – poručio je Medved.
Razvoj
Naglasio je važnost gospodarskog razvoja tog područja i ostanka mladih te kazao da Vlada na tome radi.
– Gotovo na tjednoj razini se potpisuju ugovori i nema resora koji je participira u razvoju, i to je naš dugo prema ovome kraju. Ova područja su bila spaljena i zaostajala su za drugim, ali lagano stižemo taj stupanj razvijenosti. Ponosni smo na sve što smo stvorili, na slobodan Slunj i na mlade koji su tu s nama i na kojima je obveza graditi Slunj i čuvati ovaj najljepši kutak Lijepe naše – dodao je Medved.
Slunjska gradonačelnica Mirjana Puškarić je rekla da Slunj gradi budućnost na razvijanju ruralnog turizma i na mnogobrojnim projektima koji su u planu, primjerice izgradnje višestambene zgrade za mlade, sportske dvorane i pročistača otpadnih voda.
– Ponosni smo što je prije dva dana potpisan sporazum Ministarstva hrvatskih branitelja i izvođača o rekonstrukciji područne škole u Donjem Lađevcu u braniteljski centar, ustanova za trajnu skrb braniteljima – kazala je M. Puškarić.
