Jelić, nažalost, nije bio građanski orijentirani političar odan demokratskim uzusima, bio je mentalni komunist, samo s drugačijom ideološkom podlogom.
Razmišljanje o lokalnom moćniku Damiru Jeliću u prošlom svršenom
vremenu nakon ostavke na mjesto župana i gotovo sigurnog
oproštaja od politike, kod potpisnika ovih redova ne izaziva
osjećaj sreće, a još manje trijumfalizma. Prije svega žalost.
Žalost za izgubljenim vremenom koje je kao karlovački vladar
proćerdao na sporedne stvari, na moć radi moći, na vlast radi
vlasti. Žalost što se nije maknuo u stranu prije.
Karlovac bi 2020. drugačije disao i drugačije izgledao da se taj
nekad hvaljeni i voljeni gimnazijski profesor nije u jednom
trenutku odlučio baviti politikom koja ga je etički deformirala,
da bi poslije toga on sam moralno deformirao lokalnu politiku.
Nažalost, Damir Jelić je bio sve ono što smo mislili da smo
ostavili iza sebe 1990. godine: antidemokratski nastrojeni
autokrat koji slabo podnosi drugačije mišljenje, čvrstorukaš,
makjavelist bez sadržaja i ideje osim one osnovne, kako ostati i
učvrstiti se na vlasti. Usput je svoje privatne fiksacije, poput
novootkrivene vjere u Boga, promovirao u poluslužbeni obrazac
ponašanja civilne vlasti pod njegovom kontrolom. Sve se to svodi
na isto. Nekad Kumrovec, danas samostan u Buškom Blatu. Jelić,
nažalost, nije bio građanski orijentirani političar odan
demokratskim uzusima, bio je mentalni komunist, samo s drugačijom
ideološkom podlogom.
S tim u vezi, u potpisniku ovih redova sa žalom za uludo
izgubljenim vremenom, miješa se osjećaj prijezira prema svakome
tko se u zadnjih 13 godina njegove lokalne dominacije upleo u to
vrzino kolo jalove vlasti zbog nekakvih funkcija i osobnih
probitaka, prema svima onima koji su pod njim smišljeno i planski
saginjali glavu i savijali kičmu. Naime, u takvoj situaciji malo
je bilo mjesta i vremena za opće dobro, od Jelićeve vlasti
Karlovac i Karlovčani su slabo profitirali, profitirala je
berićetno tek uska klika.
Možda bi ovaj oproštaj od Jelića kao političkog moćnika, ili
lokalnog šerifa – kako kome draže – bio blaži s progledavanjem
kroz prste da je kao gradonačelnik i župan iza sebe ostavio
velike, vizionarske stvari u bilo kom smislu. Da je Karlovac u
njegovo vrijeme postao otvoreniji, veći, bogatiji, uređeniji,
izgrađeniji i, u hrvatskim okvirima, važniji grad. Nažalost nije.
Moglo bi se prigovoriti ovdje da stvari nikad nisu crno-bijele pa
ne mogu biti niti ovaj put. Slažemo se. Nije crno-bijelo, iza
Jelića će ostati 13 godina duga siva fleka, objektivno beznačajna
epizoda u povijesti Karlovca. Hvala mu za ništa.