A kaj bi ja s ti 103 eura, dajte mi recite? Ovako prodam nešto povrća, zaradim 10 eura, pa odma za to kupim kaj mi treba, govori nam baka Barbara.
Šipak je ubrala u žbunju kraj kuće, ostalo je iz njezinoga vrta – desetak buntova zelene salate, nešto korabe i luka te malo peršina. Pored je bijela kanta s vodom u kojoj je 15 komada žutih špina, za one koji za Sisvete, pa onda nijedan od osam narednih dana nisu stigli na grob najmilijih. Iza štanda živih boja žena je u crnini, preko glave je crna marama. Nudi nam što je izloženo, no pogled nam zastaje na njezinim kvrgavim prstima i naoko vidljivim upaljenim zglobovima. Ne treba čovjek biti liječnik da joj odredi dijagnozu uznapredovaloga artritisa.
– Kako li je jadnica sve to sama ubrala? – pitamo se.
– I kuka sam šest put operirala – odgovara na naše pitanje kako je.
Baka Barbara Bradica iz Guca kraj Draganića prevalila svoju 86. godinu i najstarija je prodavačica na karlovačkoj tržnici. Učas nam je ispovjedila čitav svoj život – muža nema odavno, umrla su i oba sina. Ima mirovinu od 103 eura. Nismo je od sramote pitali za što joj taj novac dostaje i zašto u tim godinama stoji strpljivo za štandom, no počela je pričati sama.
– A kaj bi ja s ti 103 eura, dajte mi recite? Ovako prodam nešto povrća, zaradim 10 eura, pa odma za to kupim kaj mi treba, imam kolica, denem unutra, pa na autobus za Guce – govori baka.
– Moram kad nikoga nimam, sini su mi pomrli, mlađi je živil u Karlovcu, dobil je koronu, bil je dva i pol tjedni na respiratoru i umrl. Stariji je umrl 2014. godine. Muž mi je umrl 1995. godine. Imam u Karlovcu dva unuka i snahu. Oni mi dojdu, ali snaha je ove godine operirala srce, pa je i ona bolesna. Pomognu mi unuk i snaha, ne mogu reći da ne – priča svoju priču Barica.
Ona nastoji prodati što doveze iz Draganića, ako ne ide onda spusti na jedan euro za bunt zelene salate, samo da je ne nosi kući.
– Tamo držiju bunt po 8 euri. Evo, dolazil je jedan iz Grabrika švercer, on bi po dućani kupoval povrće na akciji a onda bi ovde tražil po osam euri kaj da je to njegovo. Kaj mu je to na balkonu naraslo? Tražili su ga da pokaže jel ima onaj EGP (mislila je na OPG op.a.), al ni imal. Ja imam onu zelenu knjižicu, mogu vam je i pokazat i sve kaj imam iz moga je vrta – uvjerljiva je baka Bara.
Bilo da je na njemu povrće, domaći sirevi ili šumski plodovi, iza svakoga štanda po jedna je životna priča, maskirana u šušur i žamor kakav nosi petak na gradskom placu. Kratak razgovor o zdravlju, pretvori se učas u onaj o svakodnevici, a taj preraste u životnu ispovijest. To su čari gradskih tržnica čija se romantika nikada neće preslikati na trgovačke centre koji ih nemilosrdno istiskuju s tržišta, cijenama i količinama, još uvijek ne i kvalitetom. Metar, dva od Barbarina štanda još je jedan iza kojega stoji baka s rupcem na glavi.
– Jana Rožić, iz Rašća (Svetičko Hrašće op.a.) sam kod Ozlja, tamo ja Vlado Rožić imal pumpu, on mi je od divera sin – predstavila se baka Jana. Ona je dosta mlađa od bake Barbare veli nam da je u šestom mjesecu napunila “osamdeset banki”. Pitala je kakve su KAportal novine, bojeći se hoće li ju familija špotati ako je tamo vide. Pitamo je što prodaje.
– To kaj vidite – pokazuje rukama svoje proizvode, istim onima kojima ih je i uzgojila.
– Moje domaće, nikakvo špricanje kod mene ne dolazi u obzir. Neki su mi i doma dolazili kupovati, pa onda stvarno vide da baba ima domaće – uvjerljiva je baka Jana. Ona prodaje čitav svoj život, kao djevojčicu na plac ju je doveo pokojni otac, još na staru tržnicu. Koliko je godina od tada prošlo ni sama ne zna.
– Drugačije su tada bile klupe, drugačiji su bili i ljudi, bolje se divanilo nego sada – prisjeća se baka. Tada je, osim “zelenjave”, prodavala vrganje i kestene, što bi ih ubrala u šumi. Danas je ponuda manja, ima hrpice zelene salate, kilogram korabe i jaja, sve po tri eura.
– A kaj si ne bute niš kupili kod mene? – prekida ćaskanje baka. U to dolazi gospodin Denis, po načinu kako pričaju jasno je da je stara mušterija.
– Ma već 20 godina – potvrđuje nam. Nakon malo pregovaranja natrpao je svoju vrećicu.
– Tko će s njom na kraj? – šali se Denis.
– Što kupujete? – pitamo ga.
– Ono što mi žena napiše – odgovara mudro.
– Jeste zadovoljni s proizvodima bake Jane? – pitamo ga.
– Reci da jesi, da takve nema nitko – prišapnula mu je dosta glasno.
– Ma, niš ne valja – još glasnije odgovara Denis.
Krenuli smo dalje, ali ubrzo na odjelu s mliječnim prerađevinama zaustavila nas je baka Ivana Kosić iz Koritinje s glasnim “izvolite, izvolite”.
– Imate samo pet sireva? – krenuli smo s provokacijom.
– Ma taman posla, a gle punu kutiju ovdje – shvatila je šalu.
– Ma išli smo ovdje 35 godina, nećemo još dugo, gasimo – govori gospođa Ivana
– Znači, penzija – pitamo.
– Pa u penziji smo već deset godina, pa samo radimo čitavo vrijeme, vidiš da smo ostarjeli – smije se i pokazuje prema suprugu.
– Muž je šećeraš, a mene boli koljeno, trebala bih na operaciju a ne smijem, pucaju mi vene – jada nam se prodavačica. Nekada su imali 18 krava i proizvodili na veliko, onda su postupno smanjivali, a trenutno su na dvije.
– Sinovi su otišli svaki na svoju stranu, jedan je na Švarči, drugi u Jaski, dolaze oni k nama, ovaj iz Karlovca putuje u Varaždin na posao, a dobio sada trojke, pa ne može više, obaveze su to – puna je razumijevanja gospođa Ivana.
– I nije više kao prije, nema ljudi, slabo se kupuje – jada se Ivana.
Nudi ličke kuhane sireve, ima s paprikom, dimljeni i čisti bez dima, cijena je 10 eura, oni iz manjeg kalupa su po 8 eura. Tjedno ih napravi 20, nekada ih je toliko prodavala dnevno.
Želimo joj sreću, pa idemo dalje do mesnica, zastajemo kod Eko-mesa, znamo dečke otprije, a i kod njih je uvijek vesela i opuštena atmosfera, pa da vidimo što se tamo nudi. Krademo kupcima na minutu prodavača Gorana Valentića, ali vrijedni mu kolega Andrija Mateša sam stiže namiriti potražnju s druge strane pulta.
– Sad smo nekako u sezoni zimnica, kupuje se meso za sušenje ili naše suho meso, dolazi vrijeme punjenih paprika i sarmi, tako da Karlovčani kupuju onako kako to diktira sezona, sad smo dobrano u sezoni dimljenog mesa i bunceka. Meso za roštilj se kupuje u manjoj mjeri, uglavnom su za vikend – priča nam Goran. Tražimo ga da nam da nekoliko savjeta, što izabrati za peku a što za roštilj.
– Za peku definitivno teletina, ljudi su zadovoljni kad im iskombiniramo svega po malo, tu bi se trebala naći koljenica, prsa, pa komad lopatice bez kostiju s nekim normativom između 30 i 40 deka po čovjeku. Za roštilj također preporučam miks, znači komadno meso – svinjski vrat s kostima, carsko meso, pa ražnjići, a onda i prerađevine, ćevapi, pljeskavice i pečenica – govori Goran.
Govoreći o cijenama, poput svakog prekaljenog trgovca navodi kako su one taman, ni previsoke ni preniske i za svačiji džep, a sve domaće iz okolice Karlovca. Svinjetina je, govori, između 7 i 9 eura po kilogramu, dok je teletina oko 13 do 14 eura u prosjeku po kilogramu. Njihov vjerni kupac Dominik Pavičić kaže da ovdje kupuje sve meso, od roštilja, mesa za gulaš do mljevenog mesa.
– Stalna sam mušterija, zadovoljan sam kvalitetom i cijenom, a uvijek se malo i popriča – kaže Dominik.
Srećemo Roberta Poturicu, javnosti je najpoznatiji kao pionir u uzgoju lavande na karlovačkom području. Od tada je prošlo 20 godina. I sam je u počecima malo prodavao na štandu na tržnici, a sada se tu vraća kao kupac, stalna je mušterija kod gospođe Nade.
– Jednom tjedno sam sigurno ovdje, uglavnom kupujem povrće, tu sam na ovom štandu, meso kupujem kod Šikića, gore zadnji štand s ekološkim proizvodima, piletina kod Ružića. Kad se čovjek navikne na robu i trgovce, onda je jednostavnije, ne moramo se ni dogovarati, to je onda to. Cijene? Takve su kakve su, možemo kukati i plakati, ali to neće ništa promijeniti. Strašno je skupo ali sve je skupo, velika je i cijena proizvodnje – zaključio je Robert Poturica.
Cijene proizvoda po našem izboru:
Svježi krastavac – 2,95 –
Salatni krastavac – 3,95 –
Paradajz – 2,95 –
Domaći paradajz – 4 –
Paprika – 3,95 –
Domaća zelena salata – 5 –
Karfiol – 5 –
Poriluk – 3,95 –
Mrkva – 2,50 –
Batat – 2,95 –
Srebrna ljutika- 3,95 –
Kiseli kupus – 3 –
Svježi kupus – 3 –
Cikla – 2,50 –
Kelj – 3 –
Krumpir – 1,5 –
Blitva – 2 –
Jabuke – 1,50 –
Pogledajte fotogaleriju
