"Jedan od razloga što sam došao iz Zagreba u Karlovac je upravo to što ne želim biti u gradu koji toliko vibrira, nego u mirnijem i koliko god je moguće biti izoliran od objava", kaže
Pred uspješnim 29-godišnjim poduzetnikom Darijem Marčacom su otvoreni New York, Pariz i Peckham, no on se odlučio ipak preseliti iz Zagreba u Karlovac, o čemu je obavijestio javnost na društvenoj mreži LinkedIn i to je izazvalo veliku pozornost korisnika, pa smo ga zamolili da pospikamo podrobnije o njegovoj motivaciji.
“Prvenstveni razlog preseljenja je fleksibilnost posla kojim se bavim, a to je izrada i priprema strategija brendova za društvene mreže, prije svega TikTok koji je najnovija i većina brendova ne zna kako se tamo promovirati, a ispostavilo se igrom slučaja, sreće i rada da sam u tome dosta dobar. Isprva sam morao odlaziti na lokacije radi snimanja, međutim sada poslove obavljam uglavnom elektronskom korespondencijom i video-pozivima”, objašnjava.
Dodaje da prometne gužve predstavljaju drugi razlog njegova preseljenja iz glavnog hrvatskog grada. “Odlazeći s jednog sastanka na drugi trošio sam dnevno i po deset i pol sati u automobilu. S obzirom na to da je u vožnji zabranjeno koristiti mobilne telefone, satima samo sjediš u vozilu. Dobar dio vremena tako prosjedim, a u fazi sam kada bih htio raditi sve i svašta”, nastavlja.
Treći razlog koji navodi su veliki troškovi života u Zagrebu. “Cijena parkiranja može biti dobar za najjednostavniju usporedbu. Oko tri eura ti treba za sat vremena parkiranja u Zagrebu, a potrošiš i više jer tijekom dana parkiraš na više mjesta. U prometnim gužvama se troši gorivo više no inače, a da ne pričamo o cijeni stanova, odnosno najmu stanova”, kaže.
Kao četvrti razlog navodi zagađenje, odnosno “osjećaj grada”. “Od vode do zraka se osjeti razlika iz među Zagreba i Karlovca”.
Jesi li čuo za probleme s vodom za piće u Karlovcu?
– Jesam, ali ih nisam doživio niti znam osobe koje jesu. U Zagrebu dnevno treba čistiti kuhalo za vodu od kamenca, što ovdje nije slučaj. Baš se osjeti razlika u okusu vode u korist karlovačke. U Karlovcu smo otvorili tvrtku Organic Hub koja od nas traži fizičku prisutnost jer se radi o fizičkim proizvodima – organskoj kozmetici i prirodnim sredstvima za čišćenje, što treba pripremati, slati i skladištiti. Fantastično mi je što je u Karlovcu sve blizu – što god treba obaviti udaljeno je nekoliko minuta. U Karlovcu su troškovi života osjetno niži nego u Zagrebu, bilo da govorimo o parkiranju, režijskim troškovima ili pak pukoj kavi u kafiću. Nadalje, posao kojega radim je uglavnom sjedilački i imam potrebu povremeno i prošetati, a u Zagrebu ima dijelova gdje se ne može šetati jer nema nogostupa, pored tebe proleti kamion i nije baš ugodno za hodati. Najbolje je u Zagrebu sjesti u automobil i otići na Jarun prošetati, što je čudno. U Karlovcu samo izađem iz zgrade i počnem šetati. Isto tako, Zagreb i Karlovac su blizu – upravo sam se vozio 45 minuta do lokacije na kojoj sam trebao biti u Zagrebu, obavio sve i vratio se natrag.
Gdje si se smjestio u Karlovcu?
– Na Švarči.
Objava o tvom preseljenju je imala dosta reakcija.
– Jest. U dva dana ju je vidjelo više od stotinu tisuća korisnika, a naglašavam da je to objavljeno na društvenoj mreži LinkedIn koja okuplja poslovne ljude, one koji na drugačiji način gledaju na neku objavu, i tako je došlo i do promocije Karlovca jer su to vidjeli oni koji možda s obitelji planiraju preseliti i razvijati neki biznis. Doseg te objave će s vremenom samo rasti. Želim Karlovcu vratiti jer mi je doprinio u mome odrastanju.
Napisao si u objavi da Karlovac više nije dosadan grad.
– Nije.
Dakle, bio je?
– Meni jest. Stavimo se u kožu 18-godišnjaka ili 19-godišnjaka koji se želi provoditi, a u Karlovcu se stalno pojavljuju iste osobe i nema puno mjesta za izlazak, dok u Zagrebu utoliko sve cvjeta. U tim godinama želiš vidjeti svijeta, kako bi se reklo, upoznati nove stvari i ljude, običaje i pristupe. Iz Karlovca sam prvo otišao u Rijeku na fakultetski studij i životom u Rijeci sam naučio da se rublje ne pere samo i da se ručak neće sam skuhati. Počeo sam se brinuti o sebi i razmišljati na drugačiji način. Tko god ima priliku tako se na neko vrijeme maknuti, neka je iskoristi, pa vraćanjem u zavičaj može donijeti nova iskustva i znanja.
Primjećuješ li društvenu promjenu u Karlovcu?
– Primjećujem. Grad je puno otvoreniji i u međuvremenu su se razvijala poslovanja. Vidimo da u Karlovcu i okolici niču tvrtke koje omogućuju zapošljavanja. Oni iz Zagreba i okolice su shvatili da je Karlovac blizu, a omogućava miran život.
Kako su komentirali na mreži LinkedIn tvoju objavu?
– Nisam znao koliko će biti gledana, a kada se pokazalo da je prilično, pojavili su se i komentari podrške. Javili su se i oni koji žive u različitim dijelovima Hrvatske i koji imaju osjećaj da nešto gube jer ne žive u Zagrebu, a objavom su osnaženi u stavu da ne moraju živjeti u metropoli da bi ostvarili ciljeve. Komentirali su i sami Zagrepčani koji razmišljaju o preseljenju. Više je od stotinu komentara, a u njima se najčešće spominju prometne gužve – jedan dio dana ti je put na posao, a drugi put s posla, dok noću spavaš.
Možeš slušati podkaste u vožnji.
– Koliki broj vozača to radi?
Kakvu ste tvrtku otvorili u Karlovcu?
– Postali smo ekskluzivni distributeri tri francuska brenda za Hrvatsku. Javio nam se bio čovjek iz Srbije da za njegovu tvrtku vodimo profil na mreži TikTok, a kada su vidjeli rezultate u prodaji shodno tome pitali su nas želimo li biti distributeri za Hrvatsku. Odgovorio sam prvo da nemam vremena za to jer razvijam Crew, zajednicu kreatora sadržaja na društvenim mrežama, no kako je vrijeme prolazilo i kako su se ostvarivali sve bolji rezultati, odlučili smo ipak probati okušati se i u tom poslu. Prodajemo te proizvode manje od godinu dana. Prvi biznis se razvija fantastično jer je TikTok sve snažniji marketinški alat, za nas se dobro pročulo i kontaktiraju nas manje-više svi veći brendovi, a posao s kozmetikom je ipak nešto što stvaramo ispočetka, što nam je zanimljivo.
Koje brendove zastupa karlovačka tvrtka?
– Gravier sredstva za čišćenje s 0 posto alergena, kozmetičke proizvode Centifolia te uvodimo i estetsku kozmetiku marke Zao.
Zapošljavate li u Karlovcu?
– U tvrtki Organic Hub smo trenutačno angažirani samo partnerica Dijana Domonkoš i ja i to je sve u početnoj fazi. U prvoj firmi imamo 25 zaposlenih.
Kako staroj baki objasniti što je Crew?
– Rekao bih joj: “Vidiš li reklame na televiziji? Radimo to isto, samo na društvenim mrežama”. Klijenti su nam različiti, primjerice Podravka, Lesnina, Konzum… Crew je engleski izraz za ekipu.
Sve se jako brzo razvija i navodno su već i Facebook i Instagram zastarjele društvene mreže. Koja je utoliko budućnost mreže TikTok i jesu li neke druge društvene mreže na obzorju?
– Ne treba držati sva jaja u istoj košari. Nisam vlasnik mreže TikTok i ne znam što će se s njome dogoditi. Mogu iz dosadašnjeg iskustva drugih društvenih mreža vidjeti kamo idu i kako napreduju. Mreže se mijenjaju i sazrijevaju. TikTok je do prije tri ili četiri godine bio mreža za klince i izazivao je asocijacije na djecu, plesove i slično. Kada sam se počeo baviti oglašavanjima na toj mreži računao sam da će se razviti u nešto ozbiljnije jer sam pratio trend razvoja mreža Facebook i Instagram. Danas su te dvije mreže ozbiljne i ne bih rekao da izumiru. Facebook konstantno ima sve više korisnika, a tako će biti i s mrežom TikTok, posebice stoga što su na nju stigle i reklame. Uvećavat će se broj korisnika i u jednom će trenutku mladi reći da to više nije ista mreža kao onda kada su joj pristupili.
Na koju se prebacuju?
– I dalje su primarno na mreži TikTok na kojoj se informiraju, a sredstvo komunikacije im je Snapchat.
Zašto im je Snapchat zanimljiv?
– Jer mogu odmah poručiti što rade, čime se bave. Mi na aplikaciji WhatsApp tipkamo poruke, a mladi samo fotografiraju. Da čekamo na stanici, napisali bismo to, a oni samo “lupe fotku”.
Jesu li internetski portali mladima relevantan izvor informiranja?
– Jesu, ali trebaju način kako doći do mlađih čitatelja. Svi veći portali u Hrvatskoj koriste društvene mreže koje koriste i mladi ne bi li ih privukli da pročitaju neki članak. Jutarnji ili Večernji list će nešto zanimljivo objaviti na mreži TikTok ne bi li privukli pažnju korisnika.
Moraju li se onda novinari više baviti marketingom nego svojim poslom?
– Postoji poseban tim koji se bavi time, dok novinari i dalje rade svoje poslove.
Ako se mladi međusobno dopisuju fotografijama, čak niti ne pišu poruke, jesu li pismeni?
– Jesu, ali vjerujem da će tako biti sve manje. Već u dobi s par mjeseci roditelji djetetu daju tablet da tipka.
Navodno je to pedagoški pogrešno.
– Jest. Svako dijete do neke godine života ne bi trebalo ni na koji način gledati u ekran, ali je činjenica da se do toga sve manje drži i ta će praksa biti sve češća. Kao student sam bilješke pisao rukom, a današnji studenti, oni koji su došli deset godina nakon mene, nose laptope i tablete za zapisivanje.
Bolje da su na tabletima nego na tabletama.
– To je istina.
Postoji fama da treba školama osigurati tablete da učenici rade s njima. Što misliš o tome?
– Riječ je o digitalizaciji koja zasigurno olakšava rad i manje se gubi vremena.
Postoji li još nešto analogno danas?
– Naravno da postoji.
Koristiš li nešto analogno?
– Pišem pisma, potpisujem ugovore, dokumente…
Pišeš pisma?
– Da.
Čuo sam da to još samo pritvorenici to rade jer im je onemogućen pristup uređajima.
– Pišem pisma, posebice za blagdana.
Radiš li to zato što moraš ili zbog svoje romantične strane?
– Ne moram pisati pisma. Analogno će zasigurno opstati. Crtalo se i slikalo i prije i nakon izuma fotoaparata.
Živcira li te što te se stalno ispituje za mlade, o tome kako funkcioniraju i promišljaju?
– Ne živcira, ali mi daje do znanja da me smatraju mladim i da zreliji nastoje razumjeti mlade. Svi su bili mladi, samo na drugačiji način. Uvijek si čudan kad si mlad. Pohađao sam osnovnu školu kada se pojavio Facebook. Moji su mi tada izričito zabranili da ga koristim, posebice s vlastitim imenom i prezimenom jer su se plašili da će mi netko ukrasti osobne podatke.
TikTok je kineski i navodno kineska vlast može koristiti osobne podatke korisnika.
– U našem slučaju je super da surađujemo izravno s tom mrežom i dobivamo različite informacije glede zaštite osobnih podataka. Otvorili su nekoliko centara u Sjedinjenim Državama i podijelili podatke s tom državom ne bi li dali do znanja da su regulirani. U Europi ulažu oko dvije milijarde eura u zaštitu osobnih podataka ne bi li sve bilo u skladu s propisima Europske unije.
Jedna mlada osoba s kojom sam nedavno komunicirao nikad nije čula za Slobodana Miloševića, krivca za ove naše zadnje ratove, druga čak za Ivu Sanadera, hrvatskog premijera koji i dalje služi zatvorsku kaznu zbog korupcije, treća za Azru i frontmena te grupe Branimira Štulića – Džonija, dok je nama udarna vijest kad se ovaj nešto oglasi iz Nizozemske… Je li to paralelni svemir ili se ukršta sa svemirom starijih?
– Možda ih to jednostavno trenutačno ne zanima, no sazrijevanjem i školovanjem se nađu u okruženju kada saznaju nešto i o tome. Mladi su sada na mreži TikTok, no i oni sazrijevaju i dobivaju svoju djecu. Pripadnici generacije Gen-Z će uskoro navršiti 30 godina života. Oni potencijalno imaju već i djecu i kredite. Kako osoba sazrijeva i sukladno tome mijenja interese, vraća se na Facebook. Koliko god mladi ne koriste tu društvenu mrežu, toliko ipak ona dobiva nove korisnike jer svi starimo.
Po cijele dane dobivamo notifikacije s raznih aplikacija. Što misliš o tom dobu obavještenja sa svih strana i non-stop?
– Vjerojatno nisi obraćao pažnju, ali moj mobitel za ovog razgovora nije nijednom zasvijetlio, a prije no što smo sjeli na intervju sam objavio neki video i sigurno se nešto s time događa. Ne želim da me bilo što ometa. Ne nosim pametan sat koji me obavještava kada me netko zove ili šalje poruke.
Ne moraš li biti odmah informiran?
– Ne želim biti odmah informiran, nego biti u miru. Jedan od razloga što sam došao u Karlovac je upravo to što ne želim biti u gradu koji toliko vibrira, nego u mirnijem i koliko god je moguće biti izoliran od notifikacija i objava. Za sve danas može doći notifikacija, za nešto čak što nema veze s tobom, za aktivnosti drugih korisnika, primjerice ako je netko promijenio sliku profila.
Kako si došao do toga da ne osjećaš unutrašnju potrebu za takvim informacijama?
– Nije mi cilj imati lajkove, pratitelje i komentare. Želim doprinijeti, potaknuti druge. Po ničemu nisam poseban. Nisam imao bogate roditelje i nisam iz okoline koja je naročito prosvijetljena. Dakle, po nikakvim standardima nisam imao kompetencija ili prilika za napraviti nešto, a uspio sam ipak nešto ostvariti samo zato što sam se usudio. Svojim objavama to poručujem. Čini mi se da drugi to osjete i da reagiraju na to. Imam onemogućene sve notifikacije. Uopće me ne zanima koliko će video kojega sam upravo objavio dobiti lajkova. Razmišljat ću kako novom idejom doprinijeti zajednici.
Zar ne ovisi tvoj posao o broju pregleda i reakcija na objave na društvenim mrežama?
– Ovisi do neke razine. Ako si ovisan o brojkama, u žrvnju si. Jedna objava na mreži LinkedIn je bila viralna, a druga će proći pet puta slabije, a kamo bih stigao, ako bih se opterećivao time kako svaka od objava prolazi? U tom bih se slučaju samo “ubijao u pojam”. Na meni je samo da stalno osmišljavam nov sadržaj koji drugima može ponuditi vrijednosti.
Jesi li se kada bavio političkim marketingom?
– Više sam usredotočen na tvrtke i na gradnju brendova.
Političari su sve više aktivni na mreži TikTok.
– U tome vide priliku da dopru do novih generacija koje ne čitaju novine i ne koriste televizor. Političari znaju da gube čitav naraštaj glasača, ako nisu tamo, odnosno političar koji je tamo će “pokupiti dio kolača”.
Dio uspjeha izabranog američkog predsjednika Donalda Trumpa se pripisuje njegovom djelovanju na društvenim mrežama.
– One su igrale ogromnu ulogu, kao i podkasti. Ne možemo reći da je to razlog njegove pobjede jer je i prije toga uživao jako veliku pažnju, ali se vidjelo da postoji strategija djelovanja na društvenim mrežama. Već dva mjeseca nije objavio ništa na mreži TikTok.
Nema potrebe više za time.
– Da, nije mu to više ključno, a vidjet ćemo kako će biti u budućnosti.
Na društvenim mrežama se uglavnom dobivaju nefiltrirani podaci koji nisu prošli provjeru. Vidiš li utoliko prednost ili opasnost?
– Oboje. Prema svemu treba nastupiti kritički i promisliti. Na ulici i u kafiću, primjerice, dobivaš također puno podataka, a ne tebi je hoćeš li ih odmah prihvatiti kao istinite. Svatko ima pravo na objavu, reakciju i komentar na društvenim mrežama. Na mreži TikTok se odmah filtrira sadržaj sukladno pravilima zajednice te se stavljaju upozorenja na objave. Po komentarima se može jako puno toga saznati, posebice na toj mreži – čim vidiš nešto novo, pročitaš što drugi o tome kažu i brzo doneseš neki zaključak.
Nakon lignji petkom prijatelj ponekad upali TikTok i prolazi objave i uglavnom nailazimo tada na budalaštine – ortodoksni židovi plešu na disko-glazbu i slično. Internet uopće je nepresušna riznica znanja. Koristimo li to ispravno?
– Globalno gledajući, ne koristimo ga niti približno korisno koliko bismo mogli. Društvene mreže prikazuju sadržaj kojeg smatraju da ćemo rado pogledati. Tvom prijatelju se nudi video koji prikazuje ortodoksne židove kako plešu na disko-glazbu jer je ranije gledao slične sadržaje, pa se zaključilo da će na to reagirati.
No, vrti li se onda u krug?
– Može se video označiti kao nezanimljiv ili se pak u tražilicu upisati pojam koji te zanima kao korisnika, pa se promijeni algoritam.
Kada je internet postao popularan, znalo se zaigrati s tražilicom pa upisati jedan pojam, a završiti na nečemu stotom. Je li korištenje interneta na neki strukturalni način ograničeno u međuvremenu?
– Sigurno je više strukturirano. Na počecima interneta to je bio Divlji zapad – ne znaš kako posložiti algoritme. Ono što tražiš ti je odmah servirano i nemaš potrebe dalje istraživati. Sve je puno brže i jednostavnije, posebice početkom primjene umjetne inteligencije. To je sad novi svijet.
Zašto?
– Umjetna inteligencija kao da razmišlja za tebe i daje ti podršku. Upišeš u mrežnu tražilicu što te zanima, primjerice, a umjetna inteligencija ti pomaže da to prilagodiš i promijeniš – prikuplja podatke na različitim mjestima i donosi ti servirano.
Navodno novinarima prijeti da ih zamijeni umjetna inteligencija. Postoji li slična opasnost i u tvom poslu?
– Ne prijeti ni vama ni meni, jedino će umjetna inteligencija omogućiti da se ubrza rad. Tvoje novinarsko iskustvo će i dalje biti potrebno jer mogu ja sad nešto pomoću umjetne inteligencije napisati, ali se neće osjetiti ta neka težina u članku. Drugačije se cijeni kad nešto ispiše ChatGPT, nego kad ti nešto ispišeš rukom. Osjeti se to.
Inače si s područja općine Barilović, zar ne?
– Jesam.
Iz kojeg mjesta?
– Iz Mejaškog Sela.
Je li točno da si uslijed poslovnog uspjeha takorekuć preko noći preselio iz Mejaškog Sela u centar Zagreba kupivši stan kod žičare?
– Nije. Iz Mejaškog Sela sam se prvo kao student preselio u Rijeku, a potom sam otišao u Zagreb u najam. To je sve trajalo više od pet godina.
Kako si postao poduzetnik?
– Završio sam Tehničku školu Karlovac, smjer strojarstvo, i Glazbenu školu Karlovac, smjer klavir, a fakultet sam uglavnom upisao zato što sam htio promijeniti okolinu i nisam znao za drugi model koji bi bio jednostavan. Studirao sam i samostalno se uzdržavao. Nakon studija strojarstva sam se počeo baviti prodajom – prodavao sam alat za poduzetnike, takozvani CRM po kojemu se može pratiti poslovanje. To je bila preteča mog poduzetništva jer sam morao raditi s poduzetnicima, da bih prodao taj softver. Prikupljao sam tako različita njihova razmišljanja. U rujnu 2019. sam prvi puta pogledao TikTok i to mi je isprva bila totalna glupost sa sadržajima uglavnom koji se odnose na klince. No, od poduzetnika sam naučio da treba promišljati šire, pa sam počeo razmišljati što bih mogao raditi na toj društvenoj mreži. Uvidio sam da na njoj nema puno kreatora i brendova. Počeo sam razmišljati kako iskoristiti to što se svi ismijavaju s mrežom TikTok i što tamo nema kreatora.
Jesi li si objasnio odakle poduzetnički duh u tebi?
– Teško mi je odgovoriti na to pitanje. Osjećam stalnu potrebu za napretkom. Nemam unutarnji mir dok ne osjetim da na nekoj razini dajem zajednici. Mogu raditi bilo što pa doprinositi zajednici, no ovo je nešto što mi otvora mogućnosti na većem nivou. TikTok je u ovome trenutku glavno mjesto pažnje, a da bi uživao najveću pažnju, moraš raditi zanimljiv sadržaj. Facebook i TikTok su dva različita svijeta – na prvoj društvenoj mreži moraš platiti da bi ostvario veći doseg, a drugoj nedostaje sadržaja, pa ima prilika. TikTok mi je jednak pažnju, a ona je glavna vrijednost u svijetu – ako je imaš, možeš raditi čudesa, posebice ako je pozitivna.
Predavao si nedavno u Studentskom centru Karlovac. Možeš li dati mladima recept kako biti uspješan poduzetnik?
– Ne mogu, ali im mogu dati podršku. Ne mora to biti vezano s društvenim mrežama i poduzetništvom. Netko je možda loše crtao na satu likovnog odgoja, pa su ga zbog toga ostali zezali i zbog toga više ne želi crtati, a ja mu dajem do znanja i da su mene zafrkavali, ali da nije bitno mišljenje drugih, nego da se pokuša ponovno, odnosno isproba nešto drugo. Bitno je omogućiti mladima da se poistovjete utoliko i da im se da do znanja da se nije pogriješilo, da ne trebaju slušati negativne komentare i vrijeđanja. Ako im se poduzetništvo objašnjava kao bilo što drugo u školi, to im je dosadna tema. Ako pak opišem svoj put i predstavim da su i mene zafrkavali jer sam se u isto vrijeme bavio i strojarstvom i glazbom i prodajom, a odjednom društvenim mrežama. Objasnim potom da mi strojarstvo predstavlja strukturiranost, glazba kreativnost, a prodaja komunikaciju. Kada se sve to sažme, lakše se shvati. Ne mora mlada osoba s 14 ili 15 godina znati što treba raditi u životu, nego da budu otvoreni i da testiraju više toga.
Jedan si od uspješnih poduzetnika koji je napustio formalno obrazovanje ne bi li se posvetio poduzetništvu.
– Da.
Primjeri toga su i Bill Gates i Steve Jobs.
– Baš me stavljaš u lijepo društvo.
Jesu li doma bili zadovoljni odlukom da napustiš studij?
– Nisu, naravno. Kao što sam rekao, fakultet sam upisao radi toga da promijenim okolinu i pronađem nešto što mi je interesantno.
Bi li preporučio mladima, primjerice onima kojima si predavao u SC Karlovac, da napuste fakultet i bave se poduzetništvom, da slijede svoje strasti?
– Nikada to ne preporučujem. Kažem im da se posvete svojim strastima, ali nije recept za uspjeh ispisivanje s fakulteta. Ispisao sam se u trećoj godini, pred diplomu, jer sam shvatio što želim raditi i gorjela je želja u meni da se time bavim.
Je li ti se javila želja da se vratiš i završiš studij?
– Nije. Ne odbacujem nikad tu mogućnost, ali za njome ne osjećam potrebu. Moje je vrijeme mnogo drugačije vrednovano no ranije. Mnogo treba da povratim mentalni sklop studenta, a u međuvremenu razvijaš projekt i imaš tvrtku kakvu nema cijela regija. Četiri ili pet godina smo ispred svih i bilo bi ludo sada odlučiti studirati.
Koliko ti dana odlazi na posao?
– Četrnaest do 16 sati dnevno, pa i vikendima. U firmi je 25 zaposlenika i još je 70 kreatora, a oni su nam vanjski partneri. Dakle, dnevno zaprimam veliku količinu informacija i obavljam mnogo toga.
Kada smo na Kaportalu najavili jedno tvoje predavanje u SC Karlovac, na mreži Facebook si prozivan, po prilici, da si neradnik, odnosno da prodaješ maglu i slično.
– U toj objavi je napisano da sam influenser, a s time se ne poistovjećujem.
Jesi li influenser iliti utjecajnik?
– Nema jednostavnog odgovora na to pitanje. Prva asocijacija na taj pojam su oni koji se naslikavaju po društvenim mrežama.
No, i to je nekakav posao.
– Jest. Više se vidim kao poduzetnik – taj me pojam opisuje. Oni koji su komentirali povodom te najave nisu prethodno istražili ono čime se bavim, nego su reagirali na tvrdnju da sam influenser.
Je li i tebi taj termin odbojan?
– Ne koristim ga i ne predstavljam se takvim. Tako me nazivaju jer imam velik broj pratitelja na društvenim mrežama.
Imaš li među klijentima influensere?
– Radimo s velikim firmama, a ne radimo osobne brendove. Kad me netko pita koliko stoje konzultacije u tu svrhu, odgovorim da ne stoje ništa jer ne želim držati jednodnevne satnice i slično, uputim na to koje korake treba poduzeti i kako početi raditi, pa da se javi kad ostvari veću popraćenost.
Čemu služe influenseri?
– Dio su marketinške platforme.
Dakle, i oni rade i zarađuju.
– Ovisi kako tko. Ima ih mnogo koji ne zarađuju ništa ili su plaćeni kompenzacijom, ali dobro glume, pa predstavljaju nešto što nije istina. Jako je malo influensera koji mogu živjeti isključivo od kreiranja sadržaja.
Radio si i fizičke poslove.
– Jesam. Radio sam studentske poslove. Radio sam u Karlovačkoj pivovari, Kauflandu, raznosio gajbe i palete, radio sam i šumarske poslove, a na kraju krajeva sam sa sela i uvijek pomažeš roditeljima, imaš životinje, njivu, voće, povrće… Nisam iz bogate obitelji i nisam netko iz grada tko nije osjetio motiku.
Jesi li svojima doma objašnjavao čime se baviš?
– Sve je to apstraktno, ali nastojim objasnit na konkretnim primjerima. Majci prepričavam što se dogodilo kroz tjedan. Teško je shvatiti nekome tko je radio u tvornici da mogu zarađivati tako da “smišljam kreativno” – može, ali kad se odradi norma.
Kreativnima i poduzetnima možda često dosadi posao koji rade, pa se prebace na nešto drugo. Jesi li u toj fazi?
– Meni je svaki dan neka novost jer su promjene brojne. Za nešto sasvim drugo imamo Organic Hub i fora je zabaviti se time, no i dalje je Crew nama izvor mogućnosti za drugo.
Kako se opuštaš?
– Nema balansa. Bitno je naglasiti to da nemam djecu i obveze koje s time idu. Nemam kave, druženja i provode. Svjesno sam se odrekao tog dijela života da mogu raditi.
Zar ne moraš imati ispušni ventil?
– Upisao sam učenje saksofona i upravo sam imao prvi sat. Šetnje su mi predivan ispušni ventil – napravim krug od sat ili sat i pol po Karlovcu i vratim se obvezama kao nov čovjek.
Koliko ti je pohađanje glazbene škole pomoglo u organizaciji života?
– Uvelike – zato i volim raditi toliko. Ustajao bih se u 6, u 7 sati bio bih na autobusu, od 8 do 14 bih pohađao regularnu školu, od 15 do 18 ili 19 sati glazbenu, a od 19 do 21 zbor kojeg smo trebali pohađati. Kako sam završio glazbenu, tako sam završio treći razred regularne srednje škole. Dakle, četvrti razred strojarstva sam pohađao bez da sam pohađao i glazbenu i ostao sam zadivljen time koliko drugi imaju vremena u danu. Od malih nogu mi je usađeno da uvijek nešto moram raditi.