Politike privatizacije i javno - privatnog partnerstva predstavljaju se kao tehničke, racionalne i tobože neizbježne, navodi Glasnović
Prodor privatnog kapitala u hrvatski javni zdravstveni sustav posljednjih je tjedana ponovno postao važna politička tema, o kojoj se raspravljalo i u Hrvatskom saboru. Ipak, najviše zakonodavno tijelo u državi još uvijek ne nudi jasne odgovore na ključne negativne posljedice tog procesa, piše Deutsche Welle, a prenosi Net.hr.
Širenje tržišnih principa na sve veći dio zdravstvenog sustava, pokazalo se, nije prošlo bez ozbiljnih posljedica za njegovo funkcioniranje. Problemi su najvidljiviji u primarnoj zdravstvenoj zaštiti, no u novije vrijeme sve se češće upozorava i na narušavanje sekundarne i tercijarne razine zdravstvene skrbi, posebno u području onkologije.
Privatne kompanije
U središtu pozornosti našlo se nekoliko privatnih kompanija, poput Radiochirurgije, UPMC-a, Rochea i Medikola, kojima država svake godine isplaćuje višemilijunske iznose za dijagnostičke i terapijske usluge. Riječ je o postupcima koji spadaju među najskuplje u zdravstvenom sustavu, a u javnosti je već zabilježeno i da troškovi pojedinih dijagnostičkih zahvata za državu premašuju cijenu novih uređaja na kojima se oni obavljaju. Unatoč tome, ostaje nejasno zašto država ne ulaže u vlastitu opremu, nego nastavlja kupovati usluge od privatnog sektora.
Primjer imamo u i u karlovačkoj Općoj bolnici, u kojoj privatna poliklinika ima uređaj za magnetsku rezonanciju, a nema ga sama bolnica! Više o tome možete pročitati ovdje…
Istodobno, već dulje vrijeme primjetan je pozitivan odnos najviših političkih struktura, osobito Vlade RH, prema privatnim zdravstvenim projektima, koji se redovito predstavljaju kao razvojni iskorak. Neurolog i psihoanalitičar Anton Glasnović, docent na Medicinskom fakultetu u Zagrebu, smatra da je prodor privatnih aktera očekivana faza kapitalističkog razvoja.
– Njemu je svojstveno da se širi u sve životne sfere, svakako i one koje su prethodno bile izvan izravne tržišne logike. Zdravstvo, osobito visokoprofitabilna područja poput onkologije, idealno su polje za akumulaciju kapitala, rekao je.
Zarada na najranjivijima
Prema njegovim riječima, onkologija objedinjuje tehnološku ovisnost sustava, ranjivost pacijenata i stalnu potrebu za liječenjem, što je čini posebno privlačnom za ulaganja. Skupi lijekovi, složena dijagnostika i dugotrajni terapijski procesi stvaraju stabilan i visok profitni potencijal.
– Sa strane djeluje dosta psihopatski da se zarađuje na najranjivijima, ali to ne čudi jer je cijeli sustav psihopatski uređen. Država je tu odbor za upravljanje zajedničkim poslovima bogatih i utjecajnih. Politike privatizacije i javno – privatnog partnerstva predstavljaju se kao tehničke, racionalne i tobože neizbježne, navodi Glasnović.
Tko kritizira…
Govoreći o položaju zdravstvenih radnika u javnom sustavu, ističe kako se oni nalaze u svojevrsnoj dvostrukoj ulozi: financijski ovise o institucijama koje ih zapošljavaju, dok su istodobno ideološki uronjeni u narativ o „efikasnosti“, „konkurentnosti“ i „održivosti“. Otvorena kritika privatizacije za njih može značiti profesionalnu izolaciju, gubitak rukovodećih funkcija ili usporavanje karijernog napredovanja.
– Ali, prosječni ambiciozni liječnik ne može si to dopustiti. Rekli bismo da je u pitanju kombinacija ekonomske i institucionalne prisile, uz kulturnu normalizaciju tržišne logike, rekao je Anton Glasnović za DW.
