Klub za podvodne aktivnosti Karlovac i dugoreški Vodomar proveli su subotu u čišćenju Korane. Nekada su te akcije bile i puno veće, no i na ronioce je, kao i na sve nas, utjecala pandemija. Kako je prošlo i kakvi su daljnji planovi, priča nam tajnik KPA Karlovac Bojan Dimitrievski…
– Zbog cijele situacije ove je godine akcija održana ipak u manjem obimu, obično su sudjelovali prijateljski klubovi iz cijele Hrvatske, baš kao što i mi uvijek idemo na njihove akcije, ali zbog svih mjera i neizvjesnosti ove godine nismo baš mogli znati što možemo očekivati. Evo, na kraju je došlo do popuštanja, ali ovakva akcija se ne planira preko noći pa smo silom prilika ovog puta tu bili samo mi i, naravno, naši dragi prijatelji iz dugoreškog Vodomara.
Kakav je “ulov”?
– Ulov uvijek bude zanimljiv, no ovog puta prvenstveni je cilj bio čišćenje trave kako bi kupanje bilo ugodnije, tako da je glavni ulov zapravo velika količina trave i drugog riječnog bilja koje je poprilično nabujalo.
Spomenuo si da i sami idete po drugim akcijama diljem Hrvatske, je li bilo nekih posebno zanimljivih stvari koje ste pronašli u akcijama?
– Naravno, često se nađu i neke nevjerojatne stvari, bude ti smiješno, a s druge strane je žalosno što sve pojedinci bacaju u vodu. Recimo par puta se dogodilo da pronađemo nečiji gebis, umjetne zube, tko zna kako je uopće došlo do toga da ga netko baci u more ili rijeku. Prometni znakovi su česte “žrtve”, a ima i onih potencijalno opasnih situacija, nalazili smo municiju, oružje…
Od kad si u ronjenju? I tko te navukao, sam ili preko frendova?
– Desetak godina. Zapravo sam, imao sam jako dugo tu želju, ali znaš kako ide, sad imaš previše posla, onda nemaš baš novaca i financijskih mogućnosti, pa iskrsne nešto treće i konačno se pred tih desetak godina poklopilo da imam i vremena i neka osnovna sredstva koja su ti potrebna i tako sam se napokono pojavio na vratima Kluba za podvodne aktivnosti Karlovac i, evo, od tada nema natrag!
Koji je zapravo put nekog tko se želi početi baviti ronjenjem? Gdje i kako da vam se obrati?
– Potpuno smo otvoreni za sve zainteresirane, svatko može doći do nas i rado ćemo mu pomoći i, prije svega, ustanoviti da li je to zaista za nju ili njega i jesu li zaista na pravi i istinski način zainteresirani. Sve to je, moram naglasiti, besplatno, nećemo na nekom zarađivati, mi smo zapravo centar za ronjenje i edukacija je i dio našeg posla. Ako se odlučite baviti ronjenjem onda postoje određene kategorije, od ronjenja na dah do 10 metara dubine pa do ronjenja do 40 metara što je otprilike krajnja granica za sve osim za instruktore najvišeg ranga.
Postoje li dobna ograničenja?
– Za ronjenje na dah je to 10 godina, a za ronjenje s opremom 14 godina. Naravno, uz dozvolu roditelja ili skrbnika, a jednako tako je potrebno i zdravstveno uvjerenje i potvrda. To je onda odgovor i za onu drugu granicu, što se tiče starijih osoba, dakle nema klasične gornje granice, već možete roniti do kad vam to zdravstveno stanje dopušta.
Koliko je ronjenje opasno?
– Ronjenje je savršeno sigurno ako se pridržavate pravila. U suštini, moglo bi se reći da postoje dva najosnovnija pravila od kojih se nikada ne smije odstupati, odnosno da uvijek imaš dovoljno zraka i da ne izranjaš prebrzo. Oprema je također sigurna, ali tu postoji i element dodatne sigurnosti u tome da u pravilu nikada ne idemo roniti sami, već u paru, za svaki slučaj ako ipak dođe do nekog problema. No, oni ne da su rijetki nego su zaista gotovo nemogući ako se poštuju pravila. Ja od kada sam u klubu, a koliko znam i od samog osnivanja kluba, a to je bilo još 1978. godine, nismo imali niti jedan jedini ozbiljniji incident.
Rekao si da je klub otvoren za sve, koliko je danas članova i kakvi su trendovi, odnosno opada li ili raste interes za ronjenje?
– Zapravo je to tu negdje stalno, mi imamo obično od 40 do 60 članova, danas ih je šezdesetak pa se može reći da je trenutno interes i dosta velik. Prošle godine imali smo onu akciju na Foginovom u kojoj su svi mogli isprobati zaron i stvarno nas je ugodno iznenadilo koliko je bilo zainteresiranih, i to najviše djece. Planiramo i ovog ljeta, već u srpnju, sličnu akciju.
Klub se kroz godine često i selio, jesu li ove prostorije sada definitivna lokacija KPA Karlovac i kako ste zadovoljni s njima?
– Mislim i vjerujem da jesu. Tu smo od 2012. godine i dobili smo, kako i piše u rješenju, “objekt u derutnom stanju koji je duže vrijeme izvan upotrebe”. Nismo bili priključeni na vodu, struju, kanalizaciju, krov je prokišnjavao, žbuka otpadala… ali prihvatili smo se posla i sve ovo što se danas može vidjeti je praktički naših ruku djelo. Dakako, ne samo naših, već i od svih naših kolega i prijatelja, puno su nam pomogli i susjedi iz HGSS-a, simpatizeri iz grada, kolege iz drugih klubova, karlovački obrtnici… u našoj publikaciji izašloj povodom 40 godina rada stoji da su kompletni radovi koštali oko 110 tisuća kuna, dok je procjena da je njihova stvarna vrijednost oko 550 tisuća kuna, dakle, zaista smo imali veliku pomoć i susretljivost. Sada smo sasvim zadovoljni prostorijama, koje su za jedan ronilački klub itekako važne, jer se dobar dio opreme mora čuvati u posebnim uvjetima.
Gdje si sve ronio, jesi li išao izvan Hrvatske?
– Hrvatsku sam prošao uzduž i poprijeko, od Dubrovnika do Pule što se tiče obale, po rijekama i jezerima u unutrašnjosti… vani slabo, imam neke želje, jedna od većih je bio Egipat i tu me zaustavila pandemija, vjerujem da će se uskoro pojaviti mogućnost da i to izrealiziram.
Imaš li neko omiljeno mjesto za ronjenje?
– Ronjenje je uvijek i svugdje gušt, ali postoji lokacija koja je meni izuzetno draga i posebna, kod Cresa su dva otočića Veli i Mali Ćutin i tamo je podmorje stvarno fascinantno, nevjerojatne boje i raskoš, to je mjesto koje mi je posebno ostalo u sjećanju i kojem se želim što prije vratiti. Jako je upečatljivo i oko Visa, Lastova, posebno mjesta na kojima se mogu vidjeti potopljeni brodovi… Ali, kad jednom probaš ronjenje, kad jednom uđeš u to, onda više nema povratka. Teško je naći nekoga da se “odučio” od ronjenja, da ga je napustio. To te jednostavno obuzme.
Kupaš li se uopće bez da roniš?
– Haha pa da znaš da rijetko. Evo, baš pred pandemiju sam računao da sam bio 30 puta na moru te godine i da se niti jedan jedini put nisam okupao onako klasično, sve je bilo ronjenje.
Jesu li ove godine u Karlovcu u planu još neke akcije?
– Spomenuo sam već da ćemo imati opet tu malu školicu zarona na Foginovom u srpnju, u jesen je isto već tradicionalna akcija čišćenja korita Kupe, a vjerujem da ćemo ove godine nastaviti i tradiciju Božićnog urona na Foginovom, koju smo prošle godine nakratko stopirali zbog pandemije koronavirusa.
Zimi je ronjenje jednako ugodno kao i ljeti?
– Ovisi koliko je tko otporan na hladnoću (smijeh). Naravno, postoji i posebna oprema. Imao sam puno zimskih urona naravno, ali jako mi je žao što sam propustio onu veliku zimu kada se Korana zaledila, to je bilo taman prije mog dolaska, ekipa iz kluba je tada ronila pod ledom i ističu kako je to stvarno bilo posebno iskustvo. Možda nam se dogodi još koja takva zima…
Razgovarao: Darko Lisac