Možda bi u nekoj verziji feudalne vladavine dvorska kamarila povlaštenih mogla provoditi svoju silu, ali u demokraciji je sve podložno propitivanju, pa i postupci vladajućih
Prateći nedavne političke okršaje, ponekad se čini kao da živimo
scenu iz filma “Groundhog Day” (Beskrajan dan) u kojem se iz dana
u dan ponavlja jedno te isto dokle god glavni lik ne učini
ispravnu stvar i nauči nešto iz svojih grešaka kako bi mogao
krenuti naprijed. Akteri političke scene, kako na nacionalnoj,
tako i na lokalnoj političkoj pozornici svojim neprimjerenim
istupima i drskim postupcima stvaraju osjećaj da smo ostali
zarobljeni u jednom glibu iz kojeg nikako da izađemo van. U
nedostatku svijesti da su svi dužnosnici u službi građana,
stavljaju nas u poziciju da trpimo infantilne ispade kako vodećih
ljudi države, tako i niže rangiranih lokalnih čelnika i njihovih
pijuna.
Ovih dana razina gliba u kojem se nalazimo dosegla je vrhunac u
zaoštravanju sukoba na razini predsjednika države, ministra
obrane Banožića i premijera u pozadini koji koristi situaciju
kako bi u tom sukobu odmjerio snage s njemu mrskim rivalom s
Pantovčaka. Započelo je umirovljenjem brigadira Počasne zaštitne
bojne Elvisa Burčula i time se otvorila ´Pandorina kutija´ jer je
odmah stigao oštar prosvjed s Pantovčaka. Svađa se nastavila
“ratovanjem” priopćenjima s jednog na drugo brdo i trenutno je u
fazi – ne dam ti svoje “igračke” (helikoptere i ostala vojna
prijevozna sredstva). Poletjele su i uvrede: “opušak”,
“psihijatrijski slučaj”, “državni udav”, “gauleiter”,
“višenamjenska ulizica”, a mahalo se i opozivima, ostavkama,
zabranom govora u krugu vojarne i ostalim repertoarom nedostojnim
odraslih i zrelih osoba.
Da cijeli taj nadrealni “spektakl” ne bi ostao nezamijećen,
preselio se i na lokalnu razinu gdje je nekoliko karlovačkih
udruga branitelja iznenada odlučilo stati na stranu ministra
vladajuće stranke što je zabrinjavajuće jer u demokratskom
društvu takvi potezi ne mogu proći bez da se javnost zapita: Za
što su se to točno branitelji devedesetih borili, i je li u redu
da par udruga može predstavljati čitavu braniteljsku populaciju,
a da su se pri tom stavili isključivo na stranu jedne političke
opcije, još k tome nedavno pravomoćno osuđene za izvlačenje novca
iz državnih institucija i firmi, odnosno za pljačku? Braniti
ministra koji je uvučen u aferu nije baš oportuno jer kao što je
i onih 15 ministara iz Vlade prije njega otišlo, tako ni on sam
nije nezamjenjiv.
Kako vrag nikad ne spava i u muci i muhe ždere, saznalo se i za
intrigantan postupak od strane tajnika GO HDZ-a na način da je
putem elektronske pošte poslana poruka predstavniku braniteljske
udruge (citiramo: “Miro, na ove dolje adrese bi trebalo poslati
priopćenje u prilogu.”). Na pitanje medija o toj neobičnoj
koincidenciji i tko je uistinu napisao to priopćenje (je li to
pisano u HDZ-u ili su priopćenje pisale braniteljske udruge), s
obje strane su stigli još neobičniji odgovori koji su potakli na
sumnju i došlo je do logičnog upita – je cijeli taj istup
osmišljen u političkoj režiji kako bi se pomoglo ministru
vladajuće stranke?
Na očekivanu reakciju oporbe i gradskih vijećnika, stigla je
javna prijetnja tužbom i oštra kritika medija samo zato što su se
usudili propitivati mogućnost da je riječ o političkom korištenju
braniteljskih udruga za obračun s neistomišljenicima, čime se
nadolilo “ulje na vatru” jer ako netko drugima odriče pravo
zajamčeno Ustavom RH, onda se nalazi u daleko većem problemu.
Možda bi u nekoj verziji feudalne vladavine dvorska kamarila
povlaštenih mogla provoditi svoju silu, ali u demokraciji je sve
podložno propitivanju, pa i postupci vladajuće stranke o čemu su
se nedavno osvjedočili na sudu.
Čitav splet beskonačnih svađa, političkih prepucavanja, prijetnji
tužbama i podmetanja klipova pod noge jedni drugima garniran
uvlačenjem braniteljskih udruga u sukob, a koji je prvobitno
započeo na nacionalnoj razini pokazao je da i dalje politika
koristi određene braniteljske udruge za političke obračune.
Naime, to nije prvi puta, nagledali smo se posljednjih godina
svakakvih ispada, ali uvijek postoji onaj upitnik nad glavom,
koja je svrha takvih igrokaza? Jesu li oni mladi ljudi koji su
devedesetih otišli u rat doslovce u tenisicama, ali s velikim
srcem i hrabrošću braniti svoje domove, zaslužili da ih
predstavlja skupina ljudi/udruge koji čvrsto stoje uz vladajuću
stranku osuđenu za kriminal i korupciju? Jesu li zaslužili
da u ime svih koji su položili živote za Hrvatsku, itko u njihovo
ime zabranjuje ili određuje drugima što će govoriti, kako će
živjeti, uzimati si pravo ograničavati nekome slobodu govora,
pisane riječi, ili mišljenja? Jesu li se ti mladi ljudi borili,
za neku novu verziju Španjolske inkvizicije koja će propisivati
što se smije govoriti, slušati, gledati, pjevati i misliti?
Pythonovci bi rekli: “Nobody expect the spanish inquisition”.
Društvo i demokracija ne mogu opstati tako da se ikome odriču ili
zabranjuju ljudska prava, slobode i uvjerenja, jednako kao što ne
može opstati ako se u svrhu političkih obračuna koristi
braniteljske, ili bilo koje druge udruge za obračun s političkim
neistomišljenicima u ime i za račun pravomoćno osuđene stranke
koja u nekoj pravno uređenoj državi više ne bi mogla niti
djelovati kao takva. Ne može se ni zaustaviti “Reuters” ako se
prijeti neutemeljenim tužbama, time samo dođe do još veće štete
po one koji pokušavaju eliminirati slobode zajamčene Ustavom RH.
Vrijeme nam je da izađemo iz tog “Beskrajnog dana” tako da
naučimo kao društvo na svojim greškama, da učinimo pravu stvar,
krenemo naprijed u budućnost i ostavimo glib s pogreškama iza nas
kako bi stvorili jedan bolji svijet za sve. To je cilj, sve
ostalo su nijanse.
Snježana Kirinić