Ono što smo nekad gledali samo u SF filmovima i razmišljali kako
bi se moglo u stvarnosti dogoditi u dalekoj budućnosti, a možda
ni tada, događa nam se već danas. Roboti nam kucaju na vrata i to
doslovno u obliku kakav baš i nismo željeli. Svaka novotarija
može imati dobre i loše strane. Lijepo je kad robot zamijeni
čovjeka na proizvodnoj traci i savršeno ponavlja iste radnje koje
rezultiraju kvalitetnijim proizvodom koji se brže proizvodi, a
usput je i jeftiniji. Lijepo je kad, na primjer, upalite robota –
usisivača i pustite ga da sam obavi posao po stanu. No, što kad
nekome padne na pamet proizvesti robota-vojnika protiv kojeg
običan čovjek nema šanse? Sve je u redu dok je pod kontrolom, što
ako takav metalni stroj za ubijanje nakrcan umjetnom
inteligencijom padne u krive ruke tipova bolesnih umova,
kriminalaca i terorista? Ili, spomenimo blaži primjer s kojim se
Amerikanci upravo pokušavaju nositi. Pošast se zove “robocall”
ili robotski poziv i u toj gnjavaži robot vas zove da bi vas
upozorio da niste platili račun, a najveća mu je prednost što
nema sažaljenja i ne umara se. Zove bez prestanka. Osim što su
dosadni, roboti telefonisti se već i zloupotrebljavaju, koristi
ih se u telemarketingu i u nagovaranju da glasate za nekog od
kandidata na izborima. Neće proći dugo vremena da će roboti
utjerivači dugova i “trgovački putnici” početi doslovno kucati
ljudima na vrata. O kojim razmjerima je već sada riječ najbolje
govori podatak da je robotskih poziva u 2018. godini u SAD bilo
čak 48 milijardi.
Romantična slika o automatskim strojevima i robotima od prije
nekih pola stoljeća koji će biti tu samo da bi bili na usluzi
ljudima ruši se već na početku napredne robotske ere. Dok nam
roboti ne počnu kucati na vrata prisjetimo se malo tih
romantičnih vremena kad je napredak tehnologije donosio samo
dobre stvari. Kroz pero karlovačkog novinara Nikole Perića
saznajemo s koliko oduševljenja su dočekani prvi koraci u
automatizacije proizvodnje u karlovačkoj industriji.
“Vjesnici”, Karlovački tjednik, 14. kolovoza
1969.
Inženjeri “Jugoturbine” upravo rade na tome da serijom podataka
“nahrane” mali elektronski stroj nove bušilice. Kad taj posao
bude gotov, stroj će samostalno obavljati seriju radova bez
sudjelovanja čovjeka. Radniku će jedino preostati da promijeni
alat na stroju i to onda kada mu “mozak” stroja dade znak da to
učini, ili da s vremena na vrijeme zaviri u tabele s komandama i
vidi koliko mu je vremena još ostalo da – sjedi.
U tiskari “Ognjen Priča” krenuo je novi stroj za automatsko
lijepljenje kutija za lijekove. Više od 60.000 kutija izlazi s
linije, a dosada je grupa vrlo vještih radnica mogla lijepiti
najviše 3000 komada na sat. Elektronski uređaj odbrojava kutije,
a kad “elektronsko oko” ugleda neku oštećenu kutiju, stroj će je
izbaciti s linije.
Iskusan radnik u “Konteksu” opipom je do sada određivao kako se
suši takanina, je li vlažnost dovoljna, a tkanina dovoljno
napeta. Sada je došao stroj s elektronskim dodatkom i automatski
podešava uvjete za sušenje tkanine. Prvi vjesnici elektronike
dolaze u proizvodnju, skraćuju vrijeme, preciznije mjere i
“kroje”, smanjuju broj radne snage…
U razgovoru s radnicima nigdje nismo čuli prigovora na usluge
elektronike, svagdje uzdišu “eh, da nam je više ovakvih
strojeva!”
Obnavljanje stare karlovačke industrije teče još uvijek presporo.
Nije rijetkost da danas unuk radi za istim strojem za kojim je
još njegov djed stekao penziju. Milijarde koje bi trebale da se
podmlade tvornice teško je naći. Ipak, prvi vjesnici
modernizacije su ovdje. Kad bi više sredstava ostajalo privredi,
sigurno je da bi bilo više takvih vjesnika.
pripremio Tihomir Ivka