Munjevit razvoj tehnologije u posljednjih dvadesetak godine
stubokom je izmijenio naše svakodnevne živote. Usvakom slučaju
nabolje, iako bi danas mnogi najradije pobjegli od mobitela
kompjutera i stvari koje nam uz njihovu pomoć ispunjavaju ili
oduzimaju vrijeme, ovisno s koje strane se gleda. Danas
videopozivima komuniciramo ljudima s drugog kraja svijeta, imamo
na raspolaganju beskonačnost informacija s interneta, možemo
gledati nebrojene televizijske kanale i najnovije filmove na
ogromnim tankim televizjskim ekranima. U neka druga vremena ako
smo se s nekim htjeli čuti, morali smo doma sjediti uz fiksni
telefon (ako smo ga uopće imali), čestitali smo si praznike putem
poštanskih dopisnica, glazbu slušali na radiju ili s ploča koje
bi kupili u “Slaviji” ili Tekstilki, imali smo dva televizijska
programa koja su emitirala smrtno dosadni ozbiljni program do 22
ili 23 sata. Što je bolje, opet je stvar kuta gledanja; većina će
reći da sad zahvaljujući naprednim tehnologijama možemo obaviti
mnogo više stvari u jedinici vremena, dio će tvrditi da od te
brzine više nemamo vremena za sebe same kao nekad i kako nam se
komunikacija pretvorila u šum, u dodiru smo s previše ljudi
previše vremena pa su nam odnosi zapravo površni. Više nas ništa
ni ne može iznenaditi, nova tehnološka čuda više nikog ne čude.
Nekad jesu. Novotarije u svakodnevnom životu nisu bile česte kao
danas, pa je svaka dočekivana s priličnim uzbuđenjem i kod
običnih ljudi izazivala čežnju. Jer u zemlji u kojoj je samo
stanje krize konstanta, uvijek je nedostajalo novaca da se kupi
sve što bi jedno kućanstvo željelo imati.
U ovom slučaju se prisjećamo dolaska prvih televizora u boji u
Karlovac. Kao što se vidi godina je bila 1971. kad su prvi kolor
televizori stigli u gradske trgovine. Točnijejedan, jer zbog
političke odluke zamrzavanja cijena nije za trgovine bilo
isplativo nabavljati drugi.
P.S. U tekstu piše kako je jedini TV u boji domaće proizvodnje
koštao 912 tisuća dinara. Da približimo koliko je to bila paprena
cijena preračunali smo po tečaju iz 1971. dinare u dolare i
dobili 577 dolara, što ne izgleda previše. No kad se na tih 577
dolara uračuna inflacija dolara u tih 47 godina, isapada da bi
taj TV koštao današnjih 3500 dolara. Nije ni čudo da su si ga u
poečtku mogli priuštiti tek rijetki.
“Jedini ofarbani televizor”, Karlovački tjednik, 13.
siječnja 1972.
Trgovačka kuća na Trgu braće Benić bb jedina je u Karlovcu koja
je posjedovala televizor u boji. Stajao je 912 tisuća starih
dinara i bio je prodan.
Na pitanje zbog čega nije krajem prošle godine bilo više
televizora u koloru, poslovođa elektroodjela “Trgovačke kuće”
Ljubo Nahod je odgovorio: “Zbog zamrzavanja cijena nismo mogli
nabaviti još koji televizor. Jedini kojeg smo imali bio je
proizvod Elektronske industrije iz Niša. Iako kod nas televizore
u boji proizvode još dvije tvornice, RIZ-Zagreb i Gorenje iz
Velenja), ali ih zbog promjena u cijenama ne možemo za sada
nabaviti.”
To to ne znači daje to jedini televizor u boji u našem gradu.
Računa se da ih ima desetak i da su ostali kupljeni ili u Zagrebu
ili u inozemstvu.
Pripremio Tihomir Ivka
