U Karlovačkoj županiji skoro svaka druga osoba posjeduje vozačku dozvolu i na skoro svaku drugu osobu ide po jedno motorno vozilo. Iako smo i dalje prilično ispod prosjeka po broju automobila na to tisuća stanovnika što više govori o našem standardu i mogućnostima negoli o našim željama, grad Karlovac je već zasićen vozilima. I amerikanizirali smo se po tom pitanju toliko da i za dolazak do obližnje trgovine ili kave sjedamo za volan. A Karlovac se prijeđe pješice s jednog kraja na drugi za dvadesetak minuta, a biciklom za manje od deset. Grad nam je, izuzev Švarče, s obzirom da je položen na ravnom, idealan biciklistički grad, no za puni smisao te riječi ipak treba malo strateškog razmišljanja s razina političkog odlučivanja.
Pozitivni koraci su, doduše, učinjeni s ucrtanim biciklističkim stazama, otvaranjem puste Zvijezde za vožnju na dva kotača, ali ima tu još mnogo nedorečenosti i neshvatljivog ignoriranja postojanja biciklista, spomenimo samo ne tako davno cestovno preuređenje glavne ulice kroz Baniju u kojoj biciklisti ne postoje. Simbolički o propagiranju i poticanju manjih gužvi, manjeg zagađivanja ispušnim plinovima i bukom, i na kraju konca promicanja zdravog načina života dosta govori i činjenica da pred gradskim magistratom postoji parking za četiri bicikla, a u isto vrijeme parkiranje za automobile radnika Grada na Strossmayerovom trgu je besplatno.
Odgovor na pitanje zašto se vozimo skupo i nezdravo automobilima je jednostavno kao i za mnoge druge stvari u životu: prije svega zato jer možemo. Kad ne možemo, onda se ponašamo u nuždi. Baš kao što su se počeli ponašati susjedi Talijani kod kojih je 2011. prvi put od 2. svjetskog rata u jednoj godini prodano više bicikala nego automobila. Baš kao što su se u krizama naši sugrađani ponašali u prošlosti. A kolika je nužda znala biti (i istovremeno falična sasvim dirigirana netržišno orijentirana ekonomija), pokazuje zgodan slučaj iz recesijske 1980. godine kad je iz karlovačkih trgovina nestalo bicikala, kao direktna posljedica nestašice i skupoće benzina.
“Nestalo bicikala”, Karlovački tjednik, 24. srpnja 1980.
Nakon nedavnog poskupljenja goriva, u Karlovcu vlada veliko zanimanje za bicikle i malolitražne motocikle. No, ponuda nije zadovoljavajuća, jer se veći dio proizvodnje izvozi. U robnoj kući “Karlovčanka” posljednji bicikl prodan je prije tjedan dana, a nova pošiljka još nije stigla. Ista situacija je i sa motociklima i mopedima. U prodavaonicu “Tehnomerkura” u Marinkovićevoj ulici prošle je srijede stiglo 15 Tomosovih mopeda Automatic 3. U četvrtak su prodani svi do jednoga.
U prodavaonici “Metalia commerce” na kupce čeka samo desetak muških i ženskih bicikala, a Pony bicikala ljubljanskog “Roga” nema već duže vrijeme na tržištu . Motocikala zasad nema ni u jednoj karlovačkoj trgovini, pa ni u prodavaonici Auto-Hrvatske na tržnici u kojoj kažu da se nove količine u karlovačkim trgovinama očekuju početkom kolovoza.
Pripremio Tihomir Ivka
