Nakon grubog političkog oktroiranja novog direktora gradske tvrtke u najnezavidnijem položaju Hrvatskog radio Karlovca d.o.o., željno se iščekuje da se (samo) otkrije što se iza tog imenovanja zapravo krije. Ako se krije ideja da je nekad istaknuti član mladeži HDZ-a – odavna na ledu zbog otvorene podrške pokojnom Branku Vukeliću u vrijeme kad u karlovačkom HDZ-u to više nije bilo oportuno – tu samo da dovrši posao već započete eutanazije karlovačkih gradskih medija i bude njihov grobar, onda je to imenovanje čak i prilično racionalno.
Ako je pak instaliran s idejom da promijeni “krvnu sliku” Tjednika i Radija, da ih programski i financijski osvježi, to će svakako biti najveći izazov u životu za nekoga tko ima manje veze s uređivanjem novina i radijskog programa nego što je svojevremeno karlovački HDZ-ovac Marko Marić imao veze s državnim Vijećem za elektroničke medije. On je bar kao inženjer i vlasnik RTV servisa popravljao uređaje kroz koji su se elektronički mediji čuli odnosno vidjeli. Šalu na stranu, jer situacija je ozbiljna, nadamo se ipak ovom drugom scenariju koji garantira kakav takav opstanak gradskih medija.
Uz minimalnu pomoć gradskog proračuna Karlovački tjednik i Radio preživjet će i Matiju Perkovića kao direktora/urednika, kao što je u zadnjih 25 godina preživio nisku zaista osebujnih voluntarista instaliranih po principu političke (samo)volje. Za nadati se da se iza imenovanja neiskusnog stranačkog kadra ne krije namjera konačnog gašenja gradskih medija.
Bio bi paradoks da se to dogodi u demokraciji gdje bi mediji po vokaciji i ustavno zajamčenoj slobodi izražavanja mišljenja trebali bujati, a ne nestajati. S tim u vezi poražavajući je podatak za “zdravlje” karlovačke demokracije podatak iz vremena zrelog socijalizma koji kaže da je za tako zvanog jednoumlja na području karlovačke regije izlazilo 19 raznih novina, 26 biltena i 8 službenih glasila! Usput, u tekstu u nastavku se možda krije i dobra ideja za HDZ-ovog novog direktora Matiju Perkovića o mogućnostima (jeftinog) štampanja Karlovačkog tjednika. Valjda ne bi trebalo biti problema u nalaženju zajedničkog jezika s vlasnikom nekadašnje Tiskare “Ognjen Prica”. Ipak je on bio najizdašniji donator HDZ-a na posljednjim predsjedničkim i parlamentarnim izborima.
“Bolja poslovna povezanost”, Karlovački tjednik, 3. srpnja 1980.
Aktivnost na realiziranju čvršće i opravdanije suradnje radnih organizacija iz grupacije grafičke industrije potrebno je intenzivirati. To je dogovoreno prošlog tjedna u Privrednoj komori Karlovca na sastanku predstavnika organizacija udruženog rada grafičke industrije na kojem se raspravljalo o postojećim odnosima u poslovno tehničkoj suradnji između štamparskog zavoda “Ognjen Prica”, radne organizacije informativne djetatnosta “Karlovački tjednik” , Radio–Karlovac i Tehnološkog centra. Posebna pažnja posvećena je razmatranju mogućnosti poslovnog povezivanja štamparskog zavoda “Ognjen Prica” i “Karlovačkog tjednika”, u okviru kojeg bi štamparski zavod preuzeo štampanje “Tjednika”, ali i ostalih informativnih listova s područja karlovačke regije.
Koliko je to značajno, ilustrira podatak da se na području karlovačke regije izdaje 19 raznih novina, 26 biltena i 8 službenih glasila, a štampaju se izvan regije za što se godišnje utroši 50 milijuna dinara. Realizacija ove zamisli ima puno opravdanje. To potvrđuje i činjenica da sada dok se koriste usluge zagrebačkih i drugih štamparija, cijena jednog slova iznosi 0,13 dinara, dok bi štampanje u Karlovcu stajalo 0,08 dinara po slovu.
Što se tiče postojeće organiziranosti unutar “Ognjen Price”, kao i poslovno tehnološke suradnje između štamparskog zavoda i organizacije udruženog rada “Usluge” iz Tehnološkog školskog centra, ocijenjeno je da je stanje zadovoljavajuće i naglašeno da će se i dalje raditi na iznalaženju novih mogućnosti poslovnog povezivanja.
Pripremio Tihomir Ivka
