Hrvatska je prvak svijeta! Hrvatska teniska reprezentacija biti će upisana kao posljednji pobjednik finala Davis Cupa kakvo se više nikada neće igrati. Nakon 118 godina gasi se ovaj format Davis Cupa, a od iduće godine bit će zamijenjen jednotjednim finalnim turnirom 18 reprezentacija. Stoga će ovaj uspjeh ostati vječno zapisan jer smo posljednji osvajači Davis Cupa.
Zlatko Dalić više nije jedini Varaždinac koji je napravio velike stvari u sportu, napravio ih je i teniski izbornik Željko Krajan te Alen Runac (hrvanje) i Esad Garibović (karate).
Osvojivši po drugi put naslov pobjednika Davis Cupa, hrvatska teniska reprezentacija se uvrstila na diobu devetog mjesta ljestvice pobjednika natjecanja koje se u ovom formatu održavalo od 1900. godine. Hrvatska je prvi put slavila 2005. pobijedivši u finalu Slovačku sa 3-2. Na vrhu ljestvice nalaze se Amerikanci koji su upisali 32 pobjede, Australija je druga sa 28 naslova, a na diobi treće pozicije su Francuzi i Britanci sa po 10 pobjeda. Zatim slijede Švedska (7), Španjolska (5), Čehoslovačka/Češka (3), Njemačka (3), Rusija (2) i Hrvatska (2). Po jednom su slavili Italija, Argentina, Srbija, Švicarska i Južna Afrika.
Geni su čudesni na ovom našem podneblju! Pogled samo ovu godinu može biti primjer. Genijalno ljeto kada su nas oduševljavali Vatreni a onda smo, u samo par tjedana, dobili zlatnu medalju braće Sinković, potom su braća Fantela postali prvaci svijeta u jedrenju, pa je Sandrin disk poletio do novog europskog zlata, a slavili smo i srebrni konj Roberta Seligmana. Sve je započelo briljantnom serijom Marina Čilića na Australian Openu, sjajnim finalom, porazom od Federera u pet setova koji ne boli više toliko …
Svjetski prvaci u tenisu a ima nas ukupno u državi koliko stanovnika u nekom od gradova sudionica. Na primjer, usporedba s Engleskom. Pedeset milijuna funti ili oko 400 milijuna kuna godišnje izdvaja se za Engleski teniski savez. A opet je Hrvatska ispred njih. Osvojila je dva puta Davis Cup u zadnjih 20 godina, a tu su i Grand Slam naslovi Gorana Ivaniševića, Marina Čilića, Ive Majoli, te Ivana Dodiga i Mate Pavića u parovima. Možemo i o nogometu. Od kad je Hrvatska međunarodno priznata, Engleska je samo jednom bila u polufinalu Svjetskog prvenstva. Hrvati dva puta, uz jedno finale.
Da, geni su baš čudesni na ovom podneblju. Zašto bi se uopće ozbiljnije ulagalo u granu koja promovira državu? Stručnjaci su izračunali da je Hrvatska samo ove godine dobila besplatnu reklamu od preko 200 milijuna eura! Nadalje, roditelji, Ivaniševićevi, Kostelići, Petrovići, Balići i brojni drugi, prvi su prepoznali talent kod svoje djece, a ne političari. Ulagali su vlastiti novac u njihov napredak, a kad su im djeca počela osvajati trofeje, političari su bili prvi koji su čekali na stisak ruke. Nevjerojatno je kako se vole pobjednici!
Da, Hrvatska je svjetski prvak u sportu! Generalno gledajući 2018. godinu, posebice u kontekstu broja stanovnika, a i sustava u kojem se radi. Improvizacije, e to nam očito je, sjajno ide. Kad ćemo dočekati bolju infrastrukturu? Nećemo …
Nacionalni stadion nemamo – ni rukometni, ni nogometni ni teniski … Što imaju buduća pokoljenja? Rukometaši Zagreba, bivši europski prvaci, tu i tamo igraju utakmice Lige prvaka u Osijeku. A o izgradnji Doma rukometa u Zagrebu pričalo se prije desetak godina. Kad su nogometaši bili viceprvaci svijeta najavljivana je izgradnja se Nacionalnog nogometnog stadiona. Sad je aktualna priča o Nacionalnom teniskom centru.
GDJE JE KARLOVAC?
Prema kvadratnom prostoru korištenja sportskih dvorana te u usporedbi s brojem stanovnika, Karlovac je prvi u Hrvatskoj. Po izdvajanju za sport iz proračuna nismo ni među prvih Top 10 gradova u državi. Nakon Kapi i Kabe, pravog sponzora sport u gradu na četiri rijeke nije imao. Osim sponzora po političkoj direktivi, a znano je vrlo dobro koliko dugo su odabrane sportske udruge tako funkcionirale – plesalo se samo jedno ljeto.
Svaki komentar tome je suvišan.
U bliskoj karlovačkoj sportskoj prošlosti veća ulaganja bila su samo uoči izbora kad se nekom političaru prohtjelo slikati uz prvoligaše – nogometaše, košarkaše, rukometaše … Bejzbol ih nije toliko zanimao, iako su višestruki prvaci države. Nije to masovnost. Takvim svojim pristupom sportu nogomet su doveli na rub propasti, a rukomet koji je istinski brand karlovačkog sporta otkako imamo samostalnu Hrvatsku, a i ranije, prepustili su da se sam snalazi kako zna i umije, umjesto da pomognu da najgledaniji karlovački sport igra u Premijer ligi, nekom od europskih kupova … To KA-sport i građani Karlovca zaslužuju! Posljedica takvog maćehinskog odnosa spram rukometa je da rukometaši odlaze igrati u druge sredine gdje uspijevaju, a stožerni rukometni klub u gradu, nakon 25 godina neprekidnog igranja u Premijer ligi, danas igra u drugom rangu natjecanja s klubovima iz gradova koje ne možeš naći niti na zemljopisnoj karti.
I što još više reći a da već nije rečeno!
