Iako bi se morali duboko zabrinuti zbog činjenice da je studeni
2019. drugi najtopliji otkad se mjere temperature i da
proživljavamo nenormalno toplu zimu, nitko u Karlovcu zbog toga
neće liti suze. Barem ne oni koji se griju na gradsku toplanu.
Došla je i 2020. godina, a 6 i nešto tisuća korisnika usluga ove
gradske firme i dalje plaćaju najskuplje grijanje na svijetu koje
je tamo prije pola stoljeća zamišljeno da bude neka vrsta
socijalne mjere, usluga koja će građanima podignuti komfor život
u stanovima, a da im ne ugrozi kućni budžet.
Iz nedavnog simpatičnog razgovora aktualnog direktora Toplane
Hrvoja Klobučara za gradski tjednik iz nepolemičkih pitanja i
odgovora moglo bi se zaključiti da kroz trule vrelovode Toplane
teče med i mlijeko, a ne energija čija je proizvodnja
neracionalna, a onda i nenormalno skupa za krajnjeg korisnika.
Otprilike dvostruko skuplja od centralnog grijanja u Zagrebu, s
tim da Zagrepčani spojeni na HEP-ovu toplanu/elektranu u svojoj
cijeni imaju uračunatu i toplu vodu.
Kroz svoje ružičaste naočale direktor Klobučar vidi stvari sasvim
drugačije, njemu je činjenica da se “samo” 220 korisnika od 2012.
odvojilo iz sustava grijanja dovoljan temelj za hrabri zaključak
da su građani “u velikoj mjeri zadovoljni uslugom”. Zaboravio je
na malu prepreku u tom procesu odvajanja koje podrazumijeva
dugotrajni sudski proces s neizvjesnim epilogom i visokim
troškovima procesa, pa se na taj put odlučuju samo oni
najhrabriji. Mnogi bi radije zakoračili u neki od krugova
Danetovog pakla nego u hodnike ovakvog hrvatskog pravosuđa. Da je
stvar jednostavnija, da je sudstvo efikasnije ili da se, po
zdravom razumu i Ustavu, može reći kako vam nitko ne može uvaliti
komercijalnu uslugu koju ne želite i jednostavno se isključiti iz
sustava Toplane, bojimo se da bi Klobučar brzo tražio novi posao.
Građani možda jesu zadovoljni uslugom Toplane, ali cijenom ne
mogu biti. Kako će biti umirovljenik samac sa (nažalost, solidnom
za naše uvjete) penzijom od tri tisuće kuna u jednosobnom stanu
zadovoljan kad dobije račun za grijanje od skoro tisuću kuna, a
zna da plaća i paušal u vrijeme kad se ne grije, a zna da ne može
u ovako ustrojenom sustavu uopće kontrolirati trošak zavrtanjem
radijatora, ili može minimalno ako ima razdjelnike? Ima direktor
Klobučar i na to odgovor i kaže kako oni ne mogu slobodno
regulirati cijene, već je tu regulator koji garantira korektnu
cijenu i štiti “od nerealnih, odnosno previsokih cijena”. Cijena
od tisuću kuna za 50 kvadrata stana u zimi, plus paušalna naknada
izvan sezone je realna i korektna cijena? O tome koliko je cijena
usluge Toplane realna govori i jedna gotovo anegdotalna priča o
slučaju karlovačkog aktivista protiv ovako skupe Toplane koji je
istjerao mak na konac i sudski se isključio iz sustava. Uveo je u
stan učinkovit napredni sustav grijanja na električnu energiju i
kaže da mu je na godišnjoj razini razlika u računu za struju
manja od visine paušalne naknade koju i dalje po zakonu mora
plaćati Toplani! Toliko o realnim i korektnim cijenama.
Dakako, nije Klobučar kriv, on je samo direktor u nizu koji brani
svoju poziciju i pliva u naslijeđenom neracionalnom i zapuštenom
sustavu. Uvođenje plina kao energenta prije 14 godina jedini je
bitni iskorak u gospodarenju Toplanom u posljednjih trideset
godina, sve ostalo je samo produžavanje agonije i guranje pod
tepih nagomilanih problema u nedostatku racionalnih, odlučnih i
hrabrih poteza gradskih čelnika.
Strategijom razvoja grada Karlovca 2013.-2020. godine u vrijeme
gradonačelnika Jelića od velikih riječi i malih koraka, zacrtano
je da će Karlovac graditi toplanu – elektranu i tako dobiti
učinkovitiji i za krajnjeg korisnika jeftiniji sustav grijanja.
Grad si je sam odredio rok od tri godine za izvršenje projekta.
Zacrtana je čak i lokacija na Drežniku, napravljene i stručne
prezentacije, pokrenuta javna rasprava da bi sve izgledalo
ozbiljno u godini lokalnih izbora. Kako su izbori minuli, projekt
se u sedam godina nije pomaknuo ni milimetra niti tu priču više
itko spominje. Ne razmatra se ozbiljno ni rješenje da Toplana
postane kogeneracijsko postrojenje, odnosno da uz toplinu
istovremeno proizvodi i struju. Direktor Toplane Klobučar kao
pravi političar radije prebacuje lopticu na potrošače koji već
plaćaju bezobrazno skupo grijanje i preporučuje im da ulože još
svog novca u energetsku učinkovitost zgrada, dok mu je sasvim
normalno da Toplana i dalje bude neučinkovita i da kao prije 50
godina baca milijune kroz svoj dimnjak i rasipa energiju koja bi
se mogla iskoristiti za proizvodnju električne energije. Ili još
bolje, priča bajke o geotermalnim izvorima kao rješenju
karlovačkih problema s grijanjem uz uvjerenje kako ćemo se za
deset godina grijati s vodom iz Rečice. Geotermalni izvori
postoje, to je nesumnjivo, njihov potencijal je znanstveno
dokazan, stvar je tehnički izvediva, ali…Ono u što je uvjeren
Klobučar, uvjereni su bili i njegovi prethodnici godinama prije
njega, o političarima na vlasti da i ne govorimo. A topla voda je
i dalje negdje na dva i pol kilometra u dubini zemlje ispod
Rečice. I bojimo se da će tako ostati i narednih deset godina, a
Karlovčani će i dalje plaćati centralno grijanje koje je skuplje
od bilo koje opcije grijanja u privatnom aranžmanu.
Pitanje Toplane i centralnog grijanja nije samo tehničko, već
prije svega važno karlovačko političko pitanje kojim vlast
manipulira od izbora do izbora. Ostaje nejasno kako to politička
oporba ne vidi i ne koristi. Jer, gotovo smo sigurni, onaj tko
nađe načina da prepolovi Karlovčanima račune za grijanje,
uvjerljivo pobjeđuje na izborima.
