

Godina je 1976., nakon politike čvrste ruke poslije gušenja Hrvatskog proljeća, Savez komunista ponovno malo popušta uzde društva, dovoljno da se ponovno razmašu snage koje izravno idu kontra partijske linije. I onda se desi da periodička Ocjena društveno-ekonomskih odnosa i političkog stanja Općinskog komiteta Saveza komunista Karlovca mora jednako prostora pokloniti samohvali dosega u otvaranju tvornica, uređenju komunalne infrastrukture, stanogradnji… i devijacijama u svim porama države i društva. S asfaltom i betonom SK nije imao previše problema, ali ljudi, ljudi su bili žilavi. Nešto ih je vuklo da skreću s partijske linije i potvrđuju tezu da neprijatelj nikad ne spava. Po tadašnjoj procjeni partije, neprijateljskih elemenata bilo je svugdje, od ostataka IB-ovaca i liberala što kuju zavjere po vikendicama i lovištima, pa sve do gradskih ćoškova oko kojih “malograđanska apolitična gradska gunđala” kritiziraju sve i svašta.
U zanimljivom tekstu preskačemo asfaltirane kilometre i izgrađene kvadrate, jačanje partijskih organizacija i uloge SK u izgradnji samoupravljanja, i prenosimo dio koji je “žuljao” partiju. Sudeći po niski neželjenih pojava, u loncu diktature vrilo je prilično nestašno društvo.
Možda je tu bilo i ponešto namjerne partijske paranoje kako bi se sustav održavao budnim i napetim, ali ima nešto zloguko proročanski u tada prepoznatim negativnostima. U njima se, naime, mogu razaznati zameci onog što danas proživljavamo kao eksploziju društveno-moralne erozije, divljeg kapitalizma i izrazite socijalne nejednakosti.

“SK je snažniji, mobilniji, jedinstveniji…”, Karlovački tjednik, 6. rujna 1976.
…. Uz ovu sveukupnu pozitivnu ocjenu, preciziraju se i pojave koje su negativne. U posljednje 2,5 godine pokrenuto je desetak postupaka protiv osoba koje su počinile politički kriminal, kao što je neprijateljska propaganda, izazivanje nacionalne netrpeljivosti, povreda ugleda države, njezinih organa i predstavnika. Nešto više je podneseno prijava zbog prekršaja političke naravi. Ovakve slučajeve, ističe se Ocjenom, ne treba uveličavati, ali ih ne treba ni zanemariti, iako je većina zabilježena u gostionicama kod alkoholiziranih ljudi. Međutim, treba zamjeriti ponašanju komunista koji se ovakvim provokacijama i ispadima ne suprotstavljaju javno na skupovima, vjerojatno zbog nekakvog lažnog sentimentalizma, nezamjeranja i oportunizma. Treba se podsjetiti, naglašava se dalje u Ocjeni, da je SK Karlovca poslije 21. sjednice Predsjedništva SKJ i Pisma odlučnom idejno-političkom akcijom zbacio s javne pozornice sve kontrarevolucionarne neprijateljske snage i da je njihovo područje za djelovanje veoma suženo. Obično njihovo djelovanje nije više javno zbog snage i akcija SK i društva u cjelini. Zato one djeluju samo među istomišljenicima, podzemno i kuloarski. Poprišta njihovih opstrukcija i kritizerstva često su stanovi, vikendice i lovišta. Ima i slučajeva pojave nacionalizma. On se često izražava putem anonimnih pisama kojima se šire teze o progonu “pravih” kadrova, slave i veličaju iz poznatih razloga smijenjeni rukovodioci, preuveličavaju slabosti, napada SK i njegove visoke ličnosti. Pojavljuje se i “solidarnost” kojom se na rukovodeća mjesta žele dovesti nedovoljno idejno-politički izgrađene ličnosti, kako bi ove i druge negativne snage mogle ostvariti neke svoje, kako se ističe, za sada neke sitne interese i ciljeve. Neprijateljsko djelovanje birokratsko-dogmatskih i centralističkih pozicija uglavnom se pojavljuje u krugovima “klasičnih” informbiroovaca koji šire teze o nemoći SK i liberalizmu u njegovim redovima. Takvi izražavaju sumnju u samoupravljanje, jer u njemu, kažu, nema čvrste ruke. Oni šire nevjericu u ekonomsku politiku i strahuju od nacionalističkih snaga. Nadalje se ističe da karlovačka sredina nije imuna niti od liberalističkih tendencija koje se manifestiraju u nedovoljnoj energičnosti, nezainteresiranosti i prepuštanju rješavanja vitalnih pitanja radničke klase uskim grupama i pojedincima. Aktivnost vjerskih zajednica često prelazi okvire nekih vjerskih obreda, pa je u njima prisutna i neprijateljsko-propagandna sadržina. Crkva poduzima mnogobrojne akcije počam od okupljanja djece, omladine, do putovanja u inozemstvo i povezivanja s emigracijom. Crkva se prikazuje kao jedini branitelj i zaštitnik nacionalnih interesa. U nekim organizacijama udruženog rada narušeni su samoupravni i međuljudski odnosi. U nekim radnim kolektivima ima tehnokratizma, pristalica čvrste ruke, onih koji još uvijek tuguju za takozvanim masovnim pokretom, informbiroovaca i raznih drugih protivnika samoupravnog društva. Međutim, oni se najčešće deklariraju kao pobornici samoupravljanja iako se u praksi ponašaju kao poslodavci, vlasnici društvenih sredstava. Oni hiperboliziraju ulogu stručnog tima, a ne rade timski i samoupravljanje stavljaju u drugi plan, te ignoriraju ili omalovažavaju društveno-političke organizacije i samoupravne organe. U takvim organizacijama udruženog rada SK ne ostvaruje ili samo djelomično ostvaruje svoju vodeću ulogu. Općinski komitet je posebno ukazao na potrebu jačanja organizacija i utjecaja SK u “Vunateksu”, “Kordunu”, “Novotehni”, gumari “Josip Kraša”, “Kupaplastici” i “Konteksu”. Nadalje se ističe da ima negativnosti u oblasti zapošljavanja jer ima pojava kršenja i nepoštivanja principa kadrovske politike utvrđene Samoupravnim sporazumom i Društvenim dogovorom o prioritetima u zapošljavanju. Također se precizira da se u sprezi privatnog i društvenog sektora još uvijek nalazi velika opasnost za socijalnu i ekonomsku sigurnost ljudi. Takve odnose često prate mito, korupcija i razne druge malverzacije. Negativan društveni utjecaj širi se i iz dijela privatnog ugostiteljstva i još nekih uslužnih djelatnosti privatnog sektora. U tim strukturama raznim načinima izbjegavaju se društvene obaveze, eksploatira se zaposleno osoblje koje često ne ostvaruje ni svoja najelementarnija prava, te se pojavljuje šikaniranje i maltretiranje. Dakako, Ocjenom se ističe da ima i pojava malograđanštine koja je usko vezana s lokalizmom. Ona se najčešće manifestira kroz tobožnju apolitičnost, kroz kritizerstvo svih pojava i kritiku novogradskog stanovništva. Još nisu iščezle podjele na “prave” Karlovčane i “došljake”. Pojavljuje se i pomodarstvo, želja za identifikacijom s ponašanjem “elite”, intrigantstvo i podrivačka djelatnost. Nije rijetkost da “čaršija” sastavlja kadrovske liste, smjenjuje i premješta ove ili one rukovodioce i to sve na osnovi informacija “iz prve ruke”. Sve ove “djelatnosti”, precizira se u Ocjeni, imaju liniju suprotnu Savezu komunista, pa s njima ne može biti ikakvog mirenja. Tu je riječ o tendencijama suprotnim samoupravljanju, slobodnoj jedinstvenoj nesvrstanoj Jugoslaviji, zajednici ravnopravnih naroda i narodnosti. Stoga se posebno naglašava da SK u svojoj sredini mora ostvarivati vodeću ulogu i da neprestano jača svoj idejno-politički i demokratski utjecaj na razvijanju samoupravnih socijalističkih odnosa. Samo radna i samoupravna ofanziva organziranih snaga i stalno, brzo i efikasno razrješavanje slabosti i propusta može najefikasnije djelovati na razobličavanju neprijateljskih snaga!
Pripremio Tihomir Ivka