Iako puno manje glamurozniji od ostalih filmskih festivala, karlovački međunarodni Festival speleološkog filma koji je prošlog vikenda doživio svoje drugo izdanje u potpunosti je opravdao svoje postojanje i postavio još bolji temelj za nastavak sljedeće godine.
150 prisutnih gledatelja, članova speleoloških udruga i zainteresiranih građana, prikazanih 16 filmova u konkurenciji i pet izvan konkurencije, te dodijeljene nagrade brojke su, s obzirom da se radi o usko specijaliziranom filmu, više nego zadovoljavajuće.
Kako javljaju organizatori festivala iz Speleološkog odsjeka Planinarskog društva Dubovac, na festivalu je prikazano 12 filmova iz Hrvatske, pet iz Italije, dva iz Slovačke, te po jedan iz Bosne i Hercegovine i Crne Gore. Nagrada stručnog žirija dodijeljena je filmu Ekspedicija Lukina jama 2010. autora Darka Bakšića i Lovre Čepelaka iz SO PDS Velebit Zagreb, dok je nagrada publike dodijeljena filmu Scenes from a Village – Finding a Cave autora Andrewa Norrisa. Organizatori se nadaju da ovogodišnji drugi po redu festival budući da je imao dobar odjek u zemljama Europe otvara put za organizaciju većeg međunarodnog festivala speleološkog filma koji je u planu za sljedeću godinu. Speleološki film po mnogočemu je specifičan i nastaje kao dio speleološkog istraživanja, budući da na svjetlo dana iznosi prirodne vrijednosti i ljepote impresivnih podzemnih prostora, koji su prije toga bili dostupni tek malom broju ljudi – speleolozima.
– Snimanje speleološkog filma je vrlo zahtjevan i složen projekt, ne samo zbog tehničkih problema vezanih uz to da se snima u mraku, već su podzemni prostori često ogromnih dimenzija, a i uvjeti snimanja su često tehnički zahtjevni i ometani raznim poteškoćama poput teško pristupačnih i za kretanje složenih kanala, prisutnosti vode, blata, specifičnih mikroklimatskih uvjeta, rekao je ispred organizatora Damir Basara. Kako dodaje, zadnjih godina hrvatski speleolozi tijekom istraživanja velikih špilja i jama posvećuju posebnu pažnju snimanju u podzemlju. Za razliku od nekada kada se snimalo “tek uz put” tijekom istraživanja, danas se tome pristupa sustavnije. U snimanje odlaze ekipe koje su tada angažirane samo oko snimanja, obraća se pažnja na izbor lokacija i kadrova i snimanjem se prati dinamika speleoloških aktivnosti. Time speleološki filmovi prestaju biti tek niz snimki podzemlja, već imaju određenu dinamiku zbivanja, prikazujući speleološku aktivnost u punom smislu, ostavljajući pritom snimatelju i režiseru mogućnost umjetničkog doprinosa samom filmu.
KAportal.hr