Osim o Karlovčanima, s Moranom smo pričali o fafu, prodaji magle, aglomeraciji, uređenoj Radićevoj i koječemu još, tako možete i vi: "Prođite u Katzler po magnetić za frižider, vratit ćete se bogatiji za priču o svojemu gradu i svojim ljudima".
Mjesec nakon Uskrsa u travnju, čekaju nas lokalni izbori u svibnju, pa nam tako nakon najvećeg kršćanskog blagdana slijedi najveći praznik demokracije. Trgovci šunkicama, jajima i mladim lukom u ovo pred uskrsno vrijeme još nisu počeli puniti police, međutim političari već maglu prodaju na veliko i na malo. Iz Ministarstva praznog hoda su zato priopćenjem upozorili građane Karlovca da se na tržištu pojavila veća količina patvorenog sadržaja, a sve je prisutnija i uvozna zagrebačka koja se prodaje pod autentičnu karlovačku. Zato se najbolje držati certificiranih proizvoda u teglama i bočicama jer se tako “jednostavnom metodom vizualnog opažanja može utvrditi prisutnost iste”.
Bogaćenje prodajom magle
Umirujuće vijesti dolaze iz Paviljona Katzler, najpoznatija karlovačka prodavačica magle Morana Rožman nam kaže kako su zalihe najkvalitetnije magle vrlo dobre, pa neće doći do značajnih poremećaja na tržištu. Osim toga, dobavljači njezine magle nisu političari, već je prikupljaju kupske i koranske sirene.
Možda vam sve ovo zvuči kao zezancija? OK, ali u svakoj šali ima pola istine. Ta istinita polovica kaže da je Morana sa svojom maglom odradila najuspješniju gerila marketing kampanju u povijesti Karlovca. Uz pomoć grofa Nevena Cetinjanina Neveniusa, koji je dao značajan obol u razradi ideje, Moranina prodaja magle je Karlovac lansirala u sve nacionalne i regionalne medije, a u Karlovac je stigla ekipa BBC-a. Sve je koštalo nula kuna.
“Sve studije koje smo radili su ukazivale da ćemo se obogatiti na prodaji magle, te da se od toga dobro živi, ali još čekamo taj trenutak” – govori Morana. Spomenuta magla, dakako, jedan je od najtraženijih Katzlerovih predmeta. Morana ne broji prodane tegle, litre ni kilograme, već osmijehe koje namami svaki pogled – a njih je bilo dosta.
Morana Rožman je važan turistički djelatnik u Karlovca, Grad joj se zato na neki način odužio ili je možda bolja riječ “priznao” joj to Plaketom dodijeljenoj za svoj rođendan prošloga srpnja. No, Morana i njezina suvenirnica 3,5 puta 3,5 metra na križanju Promenade i Radićeve možda su važniji za Karlovčane nego za njihove goste jer teško gdje u gradu možete pronaći toliko materijala za čuvanje nostalgije kod starijih i toliko znanja za učenje mladih Karlovčana o urbanoj i ne tako davnoj povijesti grada, nego tamo.
Katzler ove godine obilježava 20. godišnjicu rada, u tako malom prostoru rodila se hrpa velikih ideja, nastalo je puno prepoznatljivih karlovačkih suvenira, na dva minimalna izloga održano 200 izložbi, osvanuo je Rječnik karlovačkog urbanog plemena s oko 4.000 riječi specifičnih za Karlovac. Onako usput, Morana je zaslužna i za ponovno uspostavljanje diplomatskih veza sa susjednom dugoreškom kneževinom preko tamošnjeg Ureda otpravnika poslova “Duga Resa Trađedi 2”.
Mali izlog velike povijesti
“Uf, 20. godina bivanja, tako da će uskoro biti okrugla obljetnica, baš na Dan Grada 13. srpnja, jer smo tada formalno počeli raditi. Inače, moja baka koja je tu radila dok je Paviljon bio cvjećarna ubijena je nakon Drugog svjetskog rata baš na 13. srpnja, tako da je taj dan važan za Katzler, i tužna obljetnica i homage baki koja je tu provele svoje najljepše godine, a onda i sretna obljetnica jer je Katzler opet oživio” – govori Morana.
Paviljon je originalno bio dijelom Moranine obitelji Katzler, nakon obnove vraćen je na originalnu lokaciju s prostora kod Karlovačke banke, na temelju starih dokumenata koji su Moranini svih godina čuvali na tavanu. Ministarstvo kulture ga je prepoznalo kao važan objekt u gradskoj povijesti, te su im odobrena i određena sredstva da on zaživi.
“I onda – nismo znali što bismo s njim. Nije bilo smisla da opet bude cvjećarna, pa smo ga odlučili pustiti da sam nađe svoj put” – govori Morana.
Krenuli su od uređenja izloga, i oni su se uhvatili, “postavi” su postali najgledanije karlovačke izložbe u gradu, i tako već puna dva desetljeća svakog se mjeseca izmjenjuju izložbe, sve vezane za Karlovac – kultura, povijest, manifestacije, stari dokumenti, fotografije, što god.
“Zovemo ga malim izlogom velike povijesti, najdemokratičniji je to izlog u gradu, otvoren je svaki dan, 24 sata, ne plaća se ulaznica. Upravo pripremamo obljetničku izložbu svih izložbi, bit će retrospektiva svih izložbi koje smo ikada tu imali” – govori Morana ne otkrivajući kako će ih tamo sve uspjeti ugurati.
Ne samo zbog nje, ali dobrim dijelom baš zbog magle, kaže Morana, većina ljudi svrati do Paviljona, a onda usput otkriju i druge stvari. U promociji Karlovca, primjećujemo, napravila je skoro kao čitava Turistička zajednica.
Kako je nastao faf?
“Turistička zajednica je napravila čudo posljednjih godina u promociji Karlovca i mi se nadopunjujemo, kao što se nadopunjujemo s ostalim “institucionalnim” suvenirnicama kao što su Aquatika, Centar Nikola Tesla, Muzej i drugi” – kaže Morana.
“Što ide najbolje? Sve ono što cijenom ne prelazi 5 eura – magnetići i suveniri vezani za Karlovac, karlovačka licitarska srca, majice s karlovačkim motivima i riječima”.
Koje majice su najtraženije?
“Petak faf, zatim “Gasica”, mala ulica u Zvijezdi, pa pojmovi koji označavaju mikrolokacije “Foginovo”, “Cener”, “Aleja”. Čak smo napravili majice i magnetiće s frazama koje se ovdje upotrebljavaju, koje smo preveli na engleski, njemački i dalmatinski.
Kako ste preveli faf?
“Friendly and booz party, na dalmatinskom je to jednostavno – pit, teško je pronaći sinonim koji objašnjava doživljaj fafa” – kaže Morana.
“Kako uopće definirati faf, mnogi nisu upoznati da se ne radi o klasičnom birtijaškom opijanju, kako bi ti taj pojam knjiški objasnila?” – pitamo Moranu.
“Faf ima više značenje. Primjerice, kada kažeš da je netko u fafu, onda on je pijan ili ako idemo kupiti faf, idemo kupiti nešto za pit, ali faf je prvenstveno doživljaj. Kada idemo u faf znači da idemo s prijateljima negdje pit, kada si poslije toga pijan jesi u fafu, ali proces do tog trenutka je doživljaj koji se ne može nazvati klasičnim opijanjem, jer je tu naglasak na druženju, atmosferi i energiji. Idealni faf bio bi na Korani ili preko na jablanovima, na klupici u parku, to sad već uključuje i nostalgiju, jer mladima to više nije dozvoljeno. Faf je tada bio iskreno i prijateljsko druženje”, objašnjava Morana.
I tipično samo za Karlovac, što se naziva tiče, znali se gdje i kako je faf nastao?
“Zna se da je to bilo sedamdesetih godina na Dubovcu, postoji spor tko je prvi provalio riječ, još nije došlo do tužbi za autorska prava. Fenomen je kada se tako neka blesava riječ tako dobro zapelca i preživi sva ta desetljeća. Mi smo malo pomogli s Rječnikom karlovačkog urbanog plemena. Onda je i ova nova generacija shvatila da se toga nemaju što sramiti, već je to važan dio kulturne baštine Karlovca” – objašnjava Morana, uz napomenu da to nikako nije propagiranje alkoholizma.
Stranci misle da smo dragi ljudi
Kako stranci doživljavaju Karlovac?
“Totalno drukčije od njorgavih Karlovčana. Ja Karlovac gledam očima domaćih i stranaca, pa ga možda drukčije i vidim. A ovim našim njorgavima ništa ne valja. Evo jednog (pogleda prema slučajnom, ali poznatom prolazniku Morana). Njima baš ništa ne valja, ništa se ne događa u gradu, sve je zmazano, sve je užas. I onda dođu stranci koje Karlovac oduševi – čistoća grada, zelenilo. Stranci misle da smo dragi ljudi. I ne samo stranci, pa i Zagrepčani koji ovdje dođu popiti kavu uz hrpu ptica pjevica”, objašnjava.
Donedavno su tu bili zvukovi bagera, kako si preživjela aglomeraciju?
“A, jesam (haha). Ja sam od toga pokušala napraviti spektakl. Postoje žrtve aglomeracije i taj dio nije lijep, ali ovaj dio kod mene je bio OK, imala sam mostić, preko njega sam stavila tepih, stavljala sam pješačke smjerokaze tipa “odi lijevo”, “ovdje ne možeš”, a skompala sam se i s bageristom, sve je prošlo bez oštećenja.”
Sada imaš novu Radićevu?
“Prvi dojam je kako je to veliko, široko. Pa, ovo kod mene to sada izgleda kao trg. Fenomenalno izgleda, a sada ćemo vidjeti kako dalje. Mogu reći da ima više turista, to se osjeti, nevezano za aglomeraciju, govorim o nekoliko godina unatrag. Osjetno i iz svih krajeva svijeta.
A što još fali?
“Meni uvijek fali još malo zelenog. Fali info ploča, koja je u izradi i doći će da ja ne moram kao stjuardesa objašnjavati svakome pojedinačno na ulazu u Radićevu što je gdje. Fali mi još klupica do Katzlera, koja je bila punkt za ćaskanje. Preko ljeta vraćamo i naš dnevni boravak koji tu bude od Zvjezdanog ljeta do Dana piva. Tu ljudi često svraćaju, pa i mladi navrate u faf, mladi koje stalno optužuju da nešto uništavaju, ali ništa još ovdje nisu uništili, zato kaj su draga djeca. Znam ih zateći u večernjim satima, pa kažu “Teta, nećemo mi ovdje ništa potrgati, mi se tu osjećamo kao kod svoje bake“. Kada smo ga posložili bio je najposjećeniji punkt Zvjezdanog ljeta s najmanje uloženog novca”, govori Morana.
“Walter brani Karlovac”
A sve sa stare krame. Što ti je najbolji ulov?
“Sve što je Karlovačko, grbovi sa sirenicama. Hm, najbolji ulov mi je zapravo bio na jednom internetskom oglasu. Dinko Neskusil me upozorio na tu razglednicu gdje mojoj teti Mici netko piše u Mađarsku, tada Ugarsku, gdje je bila na službi. Netko joj je iz Karlovcu slao razglednicu na ime Mici Katzler i to je nasjkuplji komad kartona koji sam ikad platila u životu, ali smo zahvaljujući tome uspjeli rekonstruirati dio obiteljske prošlosti koji nam je nedostajao” – kaže nam Morana.
I na kraju malo o Karlovčanima, nisu svi njorgavci?
“Postoje četiri vrste: spavači, menađeri, aktivisti i njorgavci. Spavačima Karlovac služi samo kao spavaonica, oni su nezainteresirani za grad, kupuju cipele u Areni i ne znaju za Borovo u Radićevoj, nisu nikad dijete odveli na stari grad. Zatim menađeri, njima Karlovac služi kao poligon za uspinjanje u karijeri, njima je grad okvir za osobni uspjeh, tu su uključeni političari i svi velikani kojima Karlovac nije na srcu nego na džepu. Oni voze velike aute, ali nose male gaće. Aktivisti – oni su eritrociti krvožilnog sustava grada, svatko u svojoj domeni oni se bore za grad. Oni su često dvojake ličnosti. Imamo potkategoriju “Walter brani Karlovac”, to su oni koji ne daju ni riječ na Karlovac, ali se često znaju pretvoriti u četvrtu kategoriju, a to su njorgavci – tanka je to i prebacujuća linija, pa se iz njorgavaca mogu vratiti u aktiviste. No, imamo i klasične njorgavce, koji samo njorgaju, njima ništa nije dovoljno dobro. Tu također imamo i onih koji to rade jer znaju da Karlovac može bolje, ali sami na to nikako ne utječu. No, oni naživciraju aktiviste, koji onda djeluju” – objasnila je Morana.
Katzler ne preporučujemo samo strancima, već i Karlovčanima svih kategorija, jer ovaj najmanji trgovački centar na svijetu nije samo prodavaonica originalnih karlovačkih suvenira. Svi zaljubljenici u grad i nostalgičari, menađeri i njorgavci, spavači i faferi, pronaći će nešto za sebe. Prođite u Katzler po magnetić za frižider, vratit ćete se bogatiji za priču o svojemu gradu i svojim ljudima.
