Osobita je i u ribičkom svijetu, svjedoči nam to Željko Jareb, strastveni ribič i predsjednik Športskog ribolovnog društva Slunjčica – Slunj
Ako kažemo da smo otkrili još jedan skriveni raj svima nama nadohvat ruke, izgledat će kao da otkrivamo toplu vodu – u ovom slučaju, doduše, hladnu.
Znate tu rijeku na njezinu ušću, ondje gdje se, nakon što se preko Rastoka njezine kapi otkotrljaju u Koranu, spajaju vode i slapovi. Ali ako odete do njezina izvora, doživjet ćete možda još veću čaroliju, a sasvim sigurno – snažniji mir.
Slunjčica, okružena zelenilom, otkriva paletu zeleno-plavih nijansi s koje je teško skrenuti pogled. Najbolje što možete učiniti jest prepustiti joj se – poslušati pjev ptica i isprazniti glavu od svakodnevnih briga. Ako birate godišnje doba kada ta čarolija dobiva svoj pravi smisao, onda je to sada, u listopadu, kada se zeleno-plavim bojama pridružuje žuto-crvena jesen.
Tirkizna rijeka i žuta jesen
Slunj, grad u Karlovačkoj županiji, poznat je po slikovitim Rastokama – ali i po mnogočemu još. Nagradila su ga nebesa s toliko ljepota u tako malo prostora. Nije čudo što njegove Rastoke nose titulu jednoga od najljepših sela Europe. Legenda da na njegovim slapovima plešu vile – možda na kraju i nije samo legenda.
Najljepši način da istražite Slunjčicu je šetnica koja vodi od centra Slunja sve do izvora.
Polazak iz središta grada, putem koji vas vodi niz obalu do uređene staze duge oko sedam kilometara, najbolji je početak. Šetnica nije kružna, pa se možete okrenuti kad god poželite – no, bila bi to prava šteta.
Pogled na rijeku sa Starog grada je prekrasan, ali nije ništa manje dojmljiv ni onaj s rijeke prema gradini. Prelaskom Moćanovog mosta ulazite u najzanimljiviji dio – nižu se staze, poučne table i klupice za predah.
Ako se odlučite doći do samog izvora, čeka vas 15-ak kilometara povratne šetnje i nekoliko sati čistog mira. Ponesite vodu, čvrstu obuću i lagani zalogaj – trgovine nema sve do povratka u Slunj.
Ne brinite, neće vam ništa s polica marketa nedostajati.
Izvor koji oduzima dah
Izvor Slunjčice smješten je u kamenitom amfiteatru prekrivenom mahovinom i zelenilom. Voda je kristalno bistra, gotovo prozirna, a nijanse plave i zelene stapaju se u prizor koji oduzima dah.
Jutra nad Slunjem često započinju maglom – mekom, koja se lijepi uz obronke i nadvija nad rijekom poput vela. Kroz nju jedva probija blijedo jesensko sunce, dok šum rijeke poziva bliže. Kad stignete do izvora, osjetite hladnoću zraka i miris vlažnog kamena – trenutak u kojem priroda pokazuje svoju tišinu i moć.
Dvostruki život rijeke
Slunjčica je posebna i po svojoj priči. Poput mnogih krških rijeka, vodi dvostruki život – jedan nadzemni i jedan podzemni. U podzemlju teče kao Lička Jesenica, putuje više od 16 kilometara kroz šupljine i podzemne tokove, da bi se ponovno pojavila – svježa i bistra – stvarajući slapove Rastoka.
Izvire kod naselja Slušnica, na 240 metara nadmorske visine. Hladna je i ljeti – tek oko 10 °C – jer dolazi iz krškog podzemlja. Ulijeva se u Koranu, koja zatim nastavlja put prema Karlovcu, stvarajući čuveni prizor spajanja voda i slapova.
Područje Slunjčice i Rastoka ima status zaštićenog krajolika. Rijeka je toliko čista da se koristi za vodoopskrbu Slunja, a njezina svježina omogućuje život potočnoj pastrvi, vidrama, vodenkosima i jednoj osobitoj ribi – lipljanu.
Jesen ovdje donosi posebnu čaroliju. Boje su dublje, voda hladnija, a zrak svjež. Ribolovci znaju – ovo je vrijeme lokalne potočne pastrve, kraljice bistre vode, ali i spomenutog lipljana, koji je ovdje veći nego igdje.
Ribolov na Slunjčici nije samo sport, nego i meditacija – trenutak tišine, zabačaj i poštovanje prema prirodi koja uvijek vraća više nego što uzima.
Divovski lipljan
Osobita je i u ribičkom svijetu, svjedoči nam to Željko Jareb, strastveni ribič i predsjednik Športskog ribolovnog društva Slunjčica – Slunj.
– Osim prekrasne prirode, posebnom je čini lipljan. Ribu je u Slunjčicu i Gacku sedamdesetih godina iz Slovenije donio jedan profesor. Bilo je to tada jedino poribljavanje, ali dovoljno da ta vrsta ribe ovdje pronađe trajno stanište i razvije kapitalne primjerke svoje vrste. Lovi se kao i pastrva – tehnikom mušičarenja – kaže Jareb.
„U vrlo malo prostora imamo veliki broj kapitalnih primjeraka lipljana, rekao bih – u nekih 200 metara toka. Dolaze nam ribiči iz cijelog svijeta, uglavnom iz Italije i Francuske, ali ima i Amerikanaca, zahvaljujući blizini Plitvičkih jezera. Mušičar jednom u životu ulovi lipljana od pola metra – a ovdje je jedan naš kolega ulovio dva takva u razmaku od pola sata“, priča Željko.
Mušičara nema mnogo – od dvjestotinjak članova društva, tek ih tridesetak lovi tom tehnikom. Osim na Slunjčici, mušičarenje je popularno još na Gackoj i u gornjem toku Kupe.
– Ako govorimo o razlici između tipova ribolova, rekao bih da mušičare više privlači ljepota prirode nego sam ulov. Oni najčešće pecaju po principu „ulovi i pusti“, dodaje Jareb.
Očarani prirodom
Godišnje ugoste oko 200 ribiča iz drugih krajeva i zemalja. Većina se, očarana prirodom, rado vraća. Oni koji prvi put dođu – ostaju zatečeni lokalitetom.
Ako tražite mjesto gdje priroda govori tišinom, a vrijeme gubi važnost – Slunjčica vas čeka.
Pogledajte FOTO GALERIJU…
