"Želim biti glas diskriminirane većine u Hrvatskoj koja nema priliku da im se djeca školuju u inozemstvu, dobiti posao u javnim poduzećima", poručuje
Poznati i nagrađivani sportski novinar Anton Filić je bio branitelj, sindikalni povjerenik u Večernjem listu kada su novinari stupili u štrajk, predsjednik Sindikata novinara Hrvatske, član Nacionalnog vijeća za praćenje provedbe Strategije suzbijanja korupcije od 2011. do 2015. i član radne skupine za izradu medijske strategije, a sada se kandidirao za predsjednika Republike Hrvatske, pa smo pozvali ovog 61-godišnjeg politologa po struci na razgovor ne bismo li zumirali njegovu motivaciju za to i političke stavove.
U Ljubljani su održavani ovog tjedna Slovenski politološki dani na temu “svijeta nakon neoliberalne hegemonije”. Vlada li na ovome svijetu neoliberalna hegemonija i je li joj došao kraj?
– Čini mi se da jest. Svaka ideologija ima dobre i loše strane, a neoliberalizam je pokazao dosta loših koje su vidljive i u Hrvatskoj u različitim aspektima. Nazire mu se kraj, što ne znači da će biti negiran u potpunosti. Nadam se da će se uzeti najbolji dijelovi te ideologije, a neki korigirati da imamo zlatnu sredinu između tradicionalnog i liberalnog društva.
Naginjete li globalizaciji ili suverenizmu?
– U svakom slučaju suverenizmu. Nisam za to da se ljude stavlja u ladice. Suverenist sam i domoljub i ne dopuštam utoliko nikome da bude bolji od mene – Hrvatska mi je iznad svega. Ujedno sam i socijaldemokrat. Znadete da sam bio predsjednik SNH i da sam predvodio štrajk u Večernjem listu, pa niti u pogledu borbe za radnička prava ne dopuštam da je netko veći socijaldemokrat od mene. U Bavarskoj postoje kršćanski socijalisti koji imaju meni blizak koncept, a u Hrvatskoj toga nema.
Spomenuli ste bili u dosadašnjim istupima da se zalažete za to da Europska unija ostane zajednica slobodnih naroda. Što to znači?
– Ima različitih pogleda na uređenje EU, koliko bi trebalo biti kohezije, a koliko samostalnosti. Za to sam da države-članice EU ostanu suverene, međutim imaju i zajedničke poslove s drugim državama i utoliko bi bili nužni neki prijelazi. Osim što je važno da se sačuva sloboda država-članica u odlučivanju, važno je i da EU ojača vlastito samopouzdanje jer je ipak to zajednica 450 milijuna stanovnika i ne bi smjela dopuštati da je šamaraju Rusi, Amerikanci ili Kinezi. EU ima puno problema, prednosti i kvaliteta. Život u EU je i dalje najbolji na svijetu. Očekujem od nove birokracije u Bruxsellesu da pokaže više samopouzdanja prema Rusiji i prema Sjedinjenim Američkim Državama koja čeka dolazak Donalda Trumpa na mjesto predsjednika. Znamo da je njegov stav da je Amerika prije svih, što i nije tako loše – možemo i mi reći da je Hrvatska prije svih. Treba paziti ujedno na osjećaje partnera, ne ponižavati ih i dovoditi u neugodne situacije, nego se dogovarati. U tom pogledu očekujem sintezu svega toga i boljitak.
Hrvatska je dio Sjevernoatlantskog saveza (NATO) kojemu je Trump za prvog mandata bio nesklon. Kako će se Trumpova pobjeda odraziti na NATO?
– Trump je prije svega velik trgovac i njemu je bio cilj uvećati izdvajanja za vojsku kod svake saveznice na dva posto brutodruštvenog proizvoda. U međuvremenu smo dobili nesmiljenu i sve goru rusku agresiju na Ukrajinu, a imamo probleme i na Bliskom istoku, pa naslućujem da bi mogao zatražiti da se izdvajanja za obranu povećaju na tri posto BDP-a. Bolje je izdvajati za vrtiće i škole te za zdravstvo, no politička situacija u svijetu je takva kakva jest, pa niti u našoj regiji nije baš bajna jer su nesređeni odnosi u Srbiji i između Srbije i Kosova, pa se čuju ideje i da se Srbiji “vrate” dijelovi koje je držala pod okupacijom u Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini. Utoliko se ne mogu suprotstaviti zahtjevima za većim izdvajanjem za vojsku.
Spomenuli ste i da treba ojačati domaću vojnu industriju.
– Kad je već tako da se mora izdvajati više za obranu, neka koristi od toga ima i naša industrija. Treba vidjeti točno što možemo proizvoditi. Uvijek se može nešto više napraviti. Ne znam možemo li sada proizvoditi dronove, ali uvijek možemo pokušati, makar proizvoditi dijelove za njih i ući u partnerstvo sa zemljama koje produciraju to naoružanje. Industrija nam inače loše stoji. Osim što smo doživjeli demografski slom za koji nemamo rješenje – Vlada Republike Hrvatske na tom području donosi mlake mjere – imamo problem s propašću industrije, poljoprivreda grca također u problemima. Ne daj, Bože, da izbije rat ili pandemija s obzirom na to da ovisimo o turizmu koji nas u tom slučaju ne bi mogao hraniti i našli bismo se u velikim problemima. Treba jačati industriju, pa i vojnu, posvetiti se poljoprivredi i proizvoditi hranu za domaće potrebe, a ne uvoziti. Niz je problema koje treba rješavati. Neka se manje krade pa će biti novca i za umirovljenike i za demografsku politiku.
Umirovljenici će dobiti po 80 eura božićnice.
– Premijer i predsjednik Hrvatske demokratske zajednice Andrej Plenković je to sjajno odradio – ta ga politika neće puno stajati, a dobit će i on i predsjednički kandidat HDZ-a Dragan Primorac malo reklame. Sve ovisi o ljudima. Oni imaju onakvu vlast kakvu zaslužuju i to je stara i ispravna politološka teza. Mnogo je nezadovoljstva, što zbog listi čekanja u zdravstvenom sustavu, što zbog raširenosti kriminala, vladavine korupcije. Ako biraču sve to ne smeta, neka glasa za opstanak ove nomenklature i utoliko ne bih previše odvajao HDZ i Socijaldemokratsku partiju Hrvatske jer su dio iste strukture i sjajno se nadopunjuju. Rješenje je u izlasku iz tog duopola i u novim ljudima. Ponudio sam svoje usluge u ovim predsjedničkim izborima u najboljoj namjeri. Želim biti glas diskriminirane većine u Hrvatskoj koja nema priliku da im se djeca školuju u inozemstvu, dobiti posao u javnim poduzećima. To sve imaju oni iz vladajuće nomenklature. Ta su mjesta rezervirana za one iz vladajuće kaste, iz HDZ-a, SDP-a i njihovih satelita. O tome se treba javno govoriti.
Jeste li populist?
– Ne bih se nazvao populistom jer populist iznosi ono u što ne vjeruje samo radi toga da ostvari neke rezultate. Kao sindikalist sam svjedočio odmazdi na svima koji su sudjelovali u zakonitom štrajku i tome kako nas se diskriminira, pa sam vrlo osjetljiv na diskriminaciju. Uviđam da se hrvatsko društvo podijelilo na ove koji su na vlasti i njima bliske te na one koji su van te mreže i kojima je sve puno teže – oni moraju stajati u redovima, obilaziti blagajne i urede, raditi dokumente, dok ovi prvi sve to riješe jednim potezom bez problema.
Jeste li u prikupljanje potpisa za kandidaturu krenuli stoga s Hrelića jer se na tamošnjem sajmu okupljaju oni koji nisu privilegirani?
– Nisam krenuo s prikupljanjem potpisa s Hrelića, samo sam se u jednom trenutku tamo našao, dijelom i zbog toga što spominjete. Sajam na Hreliću je bio u nedjelju, a potpisi su se počeli prikupljati u petak. Prije toga sam pozvao medije na konferenciju za novinare ispred zgrade Vjesnika jer sam htio pokazati stanje te zgrade kao plod duopola HDZ-a i SDP-a. Taj se objekt polako urušava, a na balkonima i prozorima se gnijezde ptice. No, nije bilo odjeka te moje tiskovne konferencije, pa je djelovalo da je početak kampanje bio na Hreliću. Vjerujem da bi se i drugi kandidati složili da najveći hrvatski mediji sramotno prate ovu predsjedničku kampanju, a prije svega pritom mislim na Hrvatsku radioteleviziju koja je iz dana u dan davala prostor onim kandidatima koji su već odavno poznati javnosti, a to su Primorac, predsjednik Zoran Milanović, Marija Selak Raspudić, Ivana Kekin i Miro Bulj. O njima javnost zna manje-više sve, a novinarski izazov bi bio da se predstave i ostali, što rade i žele, kakvi su im stavovi, što bi uradili na dužnosti Predsjednika. Radim razliku između vodstava medijskih kuća i novinara. Urednicima i direktorima koji odlučuju o svemu je u interesu da se korumpirana vlast očuva – postali su njezini čuvari i ne žele promjene, a najbolji put ka tome je da onemoguće ostalima da skupe deset tisuća potpisa za kandidaturu. Nemam iza sebe nikakvu stranačku infrastrukturu ili mašineriju. Ako nisam u prilici da iznesem neke svoje poruke većem broju građana, teško je skupiti potreban broj potpisa. Neki se favoriziraju i želi se održati postojeće stanje.
Prije našeg razgovora je objavljen prilog o tome kako nekolicina tih kandidata koje ste spomenuli kuha, kako se “snalaze u pregači”. Jesu li Vas pozvali da nešto skuhate?
– Nisu. Pozivao sam medije pred Vjesnik i na Hrelić, slao izjave i prijedloge, no ništa od toga – nisu me uopće zvali, osim što su manji mediji, neki portali nešto objavljivali. Ne vidim problem u tome da se provede anketa među svim kandidatima s pet ili šest pitanja da se vidi kakve su njihove poruke, što zastupaju, što bi promijenili, ako bi bili na dužnosti Predsjednika.
Uočio sam izvještaje s Vaše tiskovne konferencije ispred Vjesnika.
– To ste vidjeli na portalima, no u novinama nema ničega, a na HRT samo na teletekstu. Čovjek sam iz medija i znam kako funkcioniraju. Ništa se ne događa slučajno. Jako sam razočaran i izražavam veliko nezadovoljstvo načinom na koji vodeći hrvatski mediji prate ovu predsjedničku kampanju – taj način je sramotan. Da se da riječ nekom sociologu, utvrdio bi da mediji štite korumpiranu vlast i imamo na djelu puzajući despotizam – kontroliraju sve. Osim što imamo spregu medija i politike, treba vidjeti ima li tu i mafije. O tome bi se trebalo raspravljati, no ljudi se boje spominjati mafiju, naše vrle poduzetnike i njihove prošlosti, međutim da bi se razumjela situacija ipak bi je trebalo sagledati i iz te perspektive. Teško nam je reći je li ministar zdravstva Vili Beroš bio potrčko Hrvoja Petrača ili je pak ovaj radio za Beroša, ali je činjenica da su sjajno surađivali.
Pitao sam jednu urbanisticu zašto je Ljubljana uspjela urbanistički, a odgovoreno mi je da je klasa nastala 1990-ih imala višu svijest da dobrim upravljanjem i planiranjem očuva i oplodi ono što je stekla. Je li kod naših tajkuna postojala utoliko neka viša svijest?
– Očigledno je da nije. Najveći je problem što je takva svijest izostala kod naših političara – imamo i bivšeg premijera u zatvoru. Bili su spremni žrtvovati Hrvatsku kao kravu radi toga da sebi osiguraju odrezak. Puno smo izgubili u privatizacijama – rasprodali smo banke, operatere, nažalost i medije. Sada gledamo kako banke i operateri izvlače ogroman novac iz zemlje te kako nam mediji rikavaju. Večernji list je bio bogat i imao je puno imovine, a prodan je budzašto Styriji koja je potom napravila velebnu poslovnu zgradu u Grazu, dok je Večernji list ostao podstanar u Buzinu, da ne spominjem i druge tvrtke. Nismo imali mjeru i osjećaj za nacionalno bogatstvo. Povodilo se sebičnim interesima, pa sada imamo to što imamo. Unatoč svemu tome, brojnim aferama kojima svakodnevno svjedočimo, ništa se ne događa. Promatračima sa strane se to čini nemogućim. Vrtimo se u krug. Stalno imamo ministre u zatvorima i dvije iste stranke na vlasti. Čak mi se čini da popularnost HDZ-u i SDP-u raste sa svakim zatvorenim ministrom i to je hrvatski paradoks.
Možda se ne shvaća korupcija kao glavni problem u društvu.
– Moguće je da je tako. Tema je za sociologe zašto korupcija tako lako pušta korijenje kod nas. Očito je da je dobar dio ljudi ne doživljava tako strašno. Postoji u narodu stav da bi bilo tko na poziciji prvo sebe namirio. Trebaju nam doista političari kojima će opći interes biti ispred pojedinačnog. Ako se ova vlast nije dokazala, treba je maknuti, i to u korijenu, pa i Predsjednika koji ništa nije uradio ni po jednom od pitanja kojih smo se dotakli u ovom razgovoru. Tvrdi da je domoljub i socijaldemokrat, no njegovo domoljublje se iskazalo u tvrdnji da je Hrvatska slučajna država, dok su za njegova premijerskog mandata donošeni po radnike najgori zakoni. Osim toga, baš je za njegove vlasti ugašen Vjesnik i tada je u biti počelo urušavanje te kuće i hrvatskog novinarstva. Na prostoru nekadašnje Jugoslavije i dalje izlaze svi takozvani ozbiljni jutarnji listovi – Nova Makedonija, Oslobođenje, Pobjeda, Delo, čak i Politika, koja je bila pročetnička. No, Vjesnika nema. To mi je kao bivšem novinaru i sindikalnom povjereniku žao i to me frustrira.
Je li Vjesnik bio profitabilan?
– Jesu li ovi drugi listovi bili profitabilni? Što znači biti profitabilan?
Je li ispunjavao svoju svrhu?
– Onaj prorežimski Vjesnik uistinu nije bio potreban hrvatskom medijskom prostoru, a ja govorim o tradiciji. Trebalo je omogućiti Vjesniku da diše novim plućima, odnosno da ima novo vodstvo. Nešto se moglo korigirati, a ne ukidati ga. Beogradski list Politika je još više zastranio nego Vjesnik, pa svejedno nije ukinut.
Kakvu imate logistiku u kampanji? Gdje Karlovčani mogu potpisati za Vašu kandidaturu?
– U tom pogledu nemam nikakvu infrastrukturu i najbolje bi bilo da mi se Karlovčani koji se žele potpisati jave elektronskom poštom ili na broj mobitela 091/6300-513 ili pak da naprosto ispišu i ispune obrazac. Nemam infrastrukturu za to da provodim kampanju u svim gradovima. Bio sam svjestan ograničenja. Ideja je bila da pronađem 50 dobrovoljaca koji će prikupiti po dvije stotine potpisa. To funkcionira matematički, no nisam uspio prikupiti dostatan broj volontera. Naišli su ljudi na neke probleme, ide teško, ali nisu još odustali. Ako Karlovčani žele dati potpis podrške, neka mi se jave i riješit ćemo to. Svaki potpis je dobro došao. Ako se i dogodi to da se ne prikupi deset tisuća potpisa, borba ne prestaje – pronaći ćemo načina da radimo na ostvarenju ciljeva.
Do kada je rok za prikupljanje potpisa?
– Do utorka u ponoć treba potpise odnijeti u Državno izborno povjerenstvo. Velikim strankama, naravno, nije bio problem to odraditi. Dajemo sve od sebe.
Predvidjeli ste reformu ustavne pozicije Predsjednika. Što ste u tom pogledu zamislili?
– S obzirom na to da je Predsjednik izravno izabran i da uživa taj legitimitet, bez želje da se vratimo na predsjednički sustav kao za vrijeme Franje Tuđmana, morao bi imati neke veće ovlasti – mogućnost raspisivanja referenduma i stavljanja veta na zakon za kojega smatra da nije u interesu Hrvatske, što se potom rješava dvotrećinskom većinom u Hrvatskom saboru. Nisu predsjedničke ovlasti niti sada toliko male – Milanović nije koristio ni to s čime je raspolagao. Tko je njemu branio da posjeti obitelj s više djece, da ih daruje i da tako popularizira mnogobrojne obitelji? Previše se orijentirao na sukobe s premijerom. Prema Vladi sam prilično kritičan, no Predsjednik bi trebao biti staloženiji i brinuti više o funkcioniranju države te više potegnuti tamo gdje ima problema. Dakle, ako imamo demografski slom, treba se tome posvetiti. Unazad deset godina smo izgubili pola milijuna ljudi, mnogi su iselili, mijenja se dolaskom stranaca struktura stanovništva… Nemam ništa protiv stranaca, ali treba prije svega zadržati naše ljude, omogućiti im da žive dostojanstveno u Hrvatskoj.
