"Prenosi proračunske viškove i dok to ne riješi Damir Mandić je nije dobar gradonačelnik", kaže
Dario Janković je bio kandidat za gradonačelnika Karlovca, predsjednik lokalne organizacije Socijaldemokratske partije Hrvatske, koja je nedavno dobila novo vodstvo na čelu s predsjednicom Ehlimanom Planinac, gradski vijećnik i gradski pročelnik za financije od 2001. do 2005. godine, što je jedino vrijeme od uvođenja višestranačka da Hrvatska demokratska zajednica nije bila na vlasti u Karlovcu. Za Vlade Zorana Milanovića je bio predstojnik Državnog ureda za javnu nabavu, pa se može s njime razgovarati i o predsjedniku Republike Hrvatske koji je nedavno osvojio drugi mandat, ali smo ipak prvenstveno zumirali važnije teme.
Nižu se prijelomne vijesti, a zadnja je da se ošišala glumica Renée Zellweger, pa kako Vam se sviđa njezina frizura?
– Nisam je vidio – sad ću vidjeti.
Ošišana je na kratko.
– Sad sam pogledao. Dobro je to.
Glumcu Benu Afflecku je policija pokucala na vrata.
– Izgleda da je puštao dronove na kanadere.
Te su vijesti potpuno zasjenile one o primirju u Palestini i padu industrijske proizvodnje u Njemačkoj.
– Jesu. Pa ove prve vijesti svi čitaju.
Jeste li kao ekonomist zapratili ovu vijest o padu proizvodnje u Njemačkoj.
– Vidim da se u njemačkoj ekonomiji događa dosta toga lošeg. Pad industrijske proizvodnje stvara dugoročne posljedice – producirat će se manja količina, manja novostvorena vrijednost i to s političkom situacijom u Njemačkoj ne obećava. Europsko tržište je zajedničko i do prelijevanja će doći.
Otvara li se time dodatno put do vlasti Alternativi za Njemačku?
– Ne znam. U zamahu jesu. Vidim da ih podržava biznismen Elon Musk.
Nije li dolazak migranata učinio njemačku privredu produktivnijom?
– Ne mora biti tako. Njemačka industrija se zasniva na visokodiferenciranom radu. Ne izvoze oni drvo kao što radi Hrvatska. Nijemci imaju visokodiferenciranu industriju, od automobilske do vojne i ne vjerujem da su migranti doprinijeli baš takvim sektorima. Možda nemamo dovoljno informacija, pa su povukli u Njemačku najbolji kadar. Izbjeglice jesu doprinijele rastu popularnosti stranaka desnice. U svakome od nas čuči mali ksenofob koji će kad-tad iskočiti van i kojemu će smetati što je netko došao i “bere naš novac”, a ne “bere” jer te poslove koje migranti rade mi ne želimo raditi. U Hrvatskoj domaći ljudi ne žele raditi niskoplaćene poslove. Ne vjerujem da bi migranti u Njemačkoj doprinijeli produktivnosti, ali su zasigurno u velikoj mjeri doprinijeli povećanju socijalnih davanja.
U širem pogledu ste bili dio prve Vlade Republike Hrvatske kao članice Europske unije. Ako biste pogledali unazad, je li Hrvatska danas bolja zemlja no što je bila prije ulaska u Europsku uniju?
– Jest. Iz fondova Europske unije se ulagalo, ulaže se i još će se neko vrijeme ulagati znatan novac, što dovodi do rasta brutonacionalnog proizvoda. Druga su pitanja koristimo li taj novac dobro i u mjeri u kojoj bismo mogli, a smatram da ne. Koristimo li taj novac tako da osiguraju nov gospodarski zamah i povećanje BND-a? Ne.
Što krivo radimo?
– Tema mi je ponešto poznata jer sam bio pionir u povlačenju novca iz Europske unije s projektom izgradnje pročistača otpadnih voda Karlovca i Duge Rese. Opća država ne može ulagati taj novac u projekte koji donose profit, ali može u pojačanje infrastrukturnih kapaciteta, pa onda novcem iz drugih izvora koji je oslobođen ulagati u nešto drugo i povećavati proizvodnju. Ne vidim da se to događa u dostatnoj mjeri. U Karlovcu se provodi projekt “Poboljšanje vodnokomunalne infrastrukture aglomeracije Karlovac – Duga Resa”, ali sve je to sporo. Kad bih mogao odlučivati, ne bih radio tako i u toj dinamici. Dakle, treba nam što više zahvata u infrastrukturu koji mogu povećati proizvodne kapacitete, da ostane i da se vrati. Odlično je što imamo Slatkovodni akvarij “Aquatika”, Nikola Tesla Experience centar i Kino “Edison”, posebice ovo potonje, pa da možemo konačno sjesti u Karlovcu u kino-dvoranu i pogledati film, no koliko sve to otvara novih radnih mjesta i predispozicija za budući život Karlovca? Dvokolosiječna pruga do Zagreba je ključna, a njezina izgradnja se financira europskim novcem, no i to se sporo odvija. Takva investicija Karlovcu može jako puno donijeti. S ulaganjima u vodu, struju, brzi internet i slično tada možeš početi dovlačiti ljude iz Zagreba u Karlovac gdje je bolji i kvalitetniji život, a na poslu u glavnom gradu mogu biti za 30 minuta. Drugo je pitanje hoće li biti dovoljno vlakova kada se uradi drugi kolosijek. Jako puno ljudi putuje na toj relaciji. Ako imaš svakih 15 ili 20 minuta vlak za Zagreb, zašto bi stanovao tamo gdje ne možeš prošetati i uživati u prirodi kao u Karlovcu. Naš grad ima komparativne prednosti koje pametnim ulaganjem europskog novca može i treba iskoristiti. U tom slučaju se dobiva 10.000 do 15.000 više stanovnika, a gradovi žive od poreza na dohodak i na komunalnoj naknadi.
U Zvijezdi se obnavlja vodnokomunalna infrastruktura i ljudi su frustrirani što žive u gradilištu i ne znaju kad je kraj svemu tome.
– I sam bih bio frustriran u toj situaciji. Uzmimo za primjer ulaganje u stan, i to u telefon, struju, vodu, odvodnju i plin, pa dođe majstor za struju koji sve zaštema, nešto malo pokrpa i onda ode, zatim dođe drugi za mjesec dana koji će postaviti odvodnju, pa odštetma, postavi, zakrpa i tako dalje, a ja cijelo vrijeme gutam prašinu, nemam pojma kad će biti gotovo, trpim štetu… Kako da ljudi u Zvijezdi budu zadovoljni? Nisam građevinac, ali smatram da su se u jednu rupu mogle položiti sve instalacije, da se ta rupa mogla zakrpati i da se to moglo privesti svrsi. Zašto se nije radilo ulicu po ulicu? Zašto se nije radilo po segmentima? Čini mi se da tamo povremeno nema ni majstora. To se ne može raditi od 8 do 16. Riječ je o lošem planu, ako je tako zamišljen. Trebalo se raditi skoro od 0 do 24 sata, da bude što prije gotovo. Živim više od 30 godina kao poduzetnik i cilj mi je što prije obavit posao i prihvatit novi jer onda imam i obrtaj i zaradu. Ne znam zašto izvođač radova u Zvijezdi postupa kako već postupa, a ljude razumijem – ja bih poludio.
Politička je odluka bila da se mijenjaju istovremeno sve instalacije.
– U redu, to je nužno. Vidim da gradonačelnik Damir Mandić cendra i tvrdi da drugi to nisu htjeli raditi jer su znali što ih čeka, a nije to razlog – drugi nisu radili jer nisu imali novac za to. Trebalo se raditi. Tehniku izvođenja radova neću komentirati, ali ih je trebalo puno bolje organizirati. Ako si radiš doma, ne rasturiš sve, a, ako pak rasturiš sve, gledaš da bude što prije gotovo. Vođenje grada je vrlo odgovoran i složen biznis i puno toga u biznisu se može primijeniti od onoga što radiš doma. Na koncu, korijen riječi ekonomija je u domaćinstvu. Treba se domaćinski ponašati kući, na poslu i u politici.
Je li Mandić dobar gradonačelnik?
– Ima sretnu okolnost što vodi grad u vrijeme kada može koristiti jako puno financijskih sredstava izvana, a to ne radi na dobar način. Novac se prikuplja, ali dinamika izvođenja i planiranja radova nije dobra. U gradskom proračunu je iz godine u godinu sve veći višak prihoda nad rashodima. Grad nije poduzetnik, pa da posluje s dobiti. Ono što ubere od građana i pribavi sa strane mora utrošiti u fiskalnoj godini, a ne utroši se jer se ne planira i ne provodi realno. Popišu se želje, a onda kako uhvatimo. Uvijek se spominjalo da je javna nabava problematična dok sam bio gradski vijećnik, no ako se u taj postupak krene na vrijeme, bit će sve pripremljeno. Ako se iz godine u godinu prenosi enorman višak, nisi napravio posao – ne radiš, ne kontroliraš ono što ti je povjereno na upravljanje. Gradonačelnik nije zaradio proračunska sredstva, nego su mu povjerena na upravljanje. Ako prenosi proračunske viškove u naredne godine, ne radi i nije dobar gradonačelnik. Kad sam bio pročelnik za financije imao sam na prvom proračunu manjak, što znači da smo više potrošili no što smo prihodovali, pa su iz HDZ-a prigovarali da sam od Grada Karlovca načinio gubitaša, što nije bilo točno. Potrošili smo, dakle, više financijskih sredstava no što smo uprihodovali, a to je pošteno jer smo sve što smo uzeli od ljudi preraspodijelili u korist svih, nadam se. Porezna politika je poštena onoliko koliko realociraš i vraćaš. Ako se zadržava velik novac godišnje, treba razmisliti o tome da se od ljudi ne zahvaća više od onoga što si sposoban potrošiti. Zašto uzimam novac kojeg ne mogu realocirati? Porez nije moj – trebam ga vratiti poreznom obvezniku koji ga je dao da se napravi nešto u korist zajednice. Dok Mandić to ne riješi nije dobar gradonačelnik.
Što je SDP napravio od 2001. do 2005. da se toliko zamjerio biračima u Karlovcu?
– Ne znam. Tada smo dosta dobroga napravili. Kad smo preuzeli vlast Grad je bio prezadužen, što sam raščistio, omogućio realno zaduživanje te nove kredite. Bez toga se ne bi mogao dobiti kredit Europske banke za obnovu i razvoj na osnovu kojega je urađen pročistač otpadnih voda. Što se tiče komunalnih zahvata, nismo fulali. Birači lijeve provenijencije uvijek traže zamjerku – mjere dvostrukim naočalama i brzo im se zamjeriš i brzo ih razočaraš.
Je li to slučaj i s desno nastrojenim biračima?
– Sad je bio, ali inače nije. SDP nema stalno biračko tijelo. Da ga ima i da je disciplinirano poput HDZ-ovog, odnos snaga bi bio drugačiji. SDP je svojom neaktivnošću stalno stvarao efekte u obliku stvaranja novih političkih stranaka, pa je tako negdje 2005. uslijed možda neodgovarajuće socijalne politike stvorio Hrvatsku stranku umirovljenika, što nam je u velikoj mjeri odnijelo glasove. Da smo te godine bili pametni, da smo nastupili na izborima s HSU-om ili da ga nismo proizveli, imali bismo dovoljno glasova da SDP da gradonačelnika. Nadalje smo na isti način isprovocirali nastanak Mosta nezavisnih lista, a tu opciju u Karlovcu nisu vodili desničari. Na koncu, Draženka Polović je bila tada u Mostu, a ona je više lijevo od mnogih u SDP-u. U Mostu je bio tada i Davor Petračić. Umjesto da smo pustili te ljude sebi, dozvolili smo da dođu sa strane i da nam uzmu glasove. Isto je i s Možemo. Kad zbrojimo glasove Možemo i SDP-a na zadnjim lokalnim izborima, vidimo da su jači od HDZ-a i partnera, u što ne računam Domovinski pokret. Isto se pokazalo i na prošlim parlamentarnim izborima. Sve je jasno – griješimo od vrha. Nismo dovoljno atraktivni, nismo niti dovoljno socijalno osviješteni te diramo stečena prava i vučemo vraga za rep.
Kako gledate na potrebu za “trećim putem” i “razbijanjem duopola”?
– Nije to od jučer. Razbijanje duopola imate naročito u Italiji s Pet zvjezdica i Sjevernom ligom. Tradicionalne lijeve i desne stranke kao što su Socijaldemokratska partija Njemačke i Kršćansko-demokratska unija su trome i ne prilagođavaju se vremenu. Danas je svijet brz. Koliko je čitatelja novina? Koliko je uopće novina? Danas će svatko na mobitelu proći na brzinu par portala i znati sve o svemu, a u biti ništa ni o čemu.
Je li se HDZ mijenjao i zašto se istim kritičkim očima gleda na tu stranku te uporno odbija unaprijed suradnja s tom strankom? SDP i Možemo su nakon zadnjih izbora radije razgovarali s DP-om o sastavu parlamentarne većine no s HDZ-om.
– S obzirom na to kako HDZ tretira “stoku sitnog zuba”, a to su opozicijske stranke slijeva koje predvode SDP i Možemo, dugo neće biti suradnje na kakvu aludirate, odnosno velike koalicije kao u Njemačkoj jer kultura političkog dijaloga kod nas nije prikladna. Imam osjećaj da se ljudi u Hrvatskoj mrze jer zastupaju drugačije političke ideje. Osim što se HDZ busa u nacionalna prsa, prisvaja Domovinski rat, branitelje i hrvatsku zastavu, ne vidim da je toliko desno – riječ je o klišeju. Nekidan se netko zgrozio iz HDZ-a što je u stožeru SDP-a puno hrvatskih zastava – SDP je hrvatska stranka, bira se hrvatski predsjednik i zašto ne bi koristio hrvatsku zastavu? Zašto u Hotelu “Westin” gdje je bio stožer HDZ-ovog predsjedničkog kandidata Dragana Primorca nije bilo hrvatskih zastava?
Je li Milanović uopće više ljevičar?
– Jest. Što uopće znači biti lijevo?
Kritizira ga se da je postao populista, da koketira s nedemokratskim liderima kao što je ruski predsjednik Vladimir Putin…
– U to me ne može nitko uvjeriti. Čovjek ima svoj stav oko rata u Ukrajini i nisam primijetio da brani Rusiju i Putina. Na koncu, osudio je tu rusku “specijalnu vojnu operaciju”. Još od nacista Josepha Goebbelsa znamo da više puta ponovljena laž postaje istina – ako stalno ponavljaš neku tvrdnju, velik broj ljudi će je prihvatiti jer su ljudi u osnovi nekritični i površni i nekritički prihvaćamo informacije kojima nas bombardiraju sa svih portala. Sjećam se svog profesora Velimira Sriće s početka 1980-ih kada je rekao da suvremen čovjek raspolaže velikim brojem podataka i da nije problem doći do informacije, nego je koristiti – razlučiti bitno, istinito i potrebno. Moj otac je čitao puno stručne literature i novina, a uvijek je kupovao beogradsku i zagrebačku štampu. Kad sam ga pitao zašto, odgovorio je da čita sve, a mišljenje stvara sam. To danas izostaje. Milanović nije putinofil. Ili bi možda nedemokratski lider bio predsjednik Republike Srpske Milorad Dodik, ali samo dok Milanović s njime razgovara – kada se s njime sastane premijer Andrej Plenković postaje demokratski lider. Nije važno što je rečeno, nego tko je rekao.
Zašto niste u novoizabranom vodstvu karlovačkog SDP-a?
– Neko sam već vrijeme izvan rukovodstva, a tajnik sam bio iz tehničkih razloga i angažirali su me u Odboru za financije. Vrijeme je za nove i mlađe. Ima se uvijek nešto za reći u politici koja je zaraza – ako si pametan, u nju teško uđeš, ali iz nje još teže izlaziš.
Kako komentirate to što u vodstvu lokalnog SDP-a nije niti donedavna predsjednica Dragica Malović?
– Dala je ostavku i pritom je jasno obrazložila zašto, kad već nije županijska organizacija, odnosno tko je trebao. Bilo bi glupo dati ostavku na mjesto predsjednice GO SDP-a, a onda se angažirati u vodstvu. Vrlo je prepoznatljiva.
Potpredsjednici SDP-a Karlovac su Srećko Curman i Luka Kučinić, a članovi Gradskog odbora Alen Barušić, Dominik Čavlović, Miroslav Delić, Zlatko Grčić, Krunoslav Karin, Nikola Planinac, Marko Petrović, Milan Šulentić i Nikola Dragić Krivokuća. Ima li novo vodstvo kapaciteta za političku promjenu u Karlovcu?
– Ima tu starih novih ljudi, a i nešto mlađih. Kad bi se uvijek sumnjalo u nekoga tko dolazi, ne bi bilo dobro. Nitko nije znao niti mene niti Mladena Rakočevića 1999. i 2000. godine, pa smo nešto uradili u gradskoj upravi. Isto tako vjerujem u nove ljude. Politika je borba za pobjedu, a brine me jesu li lišeni taštine koja im brani dogovore. Pritom ne mislim samo na SDP, nego uopće na opoziciju. Sam SDP ne može pobijediti na lokalnim izborima. Ne dijelim uvjerenje stranačkog predsjednika Siniše Hajdaša Dončića da će popularnost SDP-a sada uvelike narasti. SDP može dobiti izbore, ako se poveže s Možemo, a svaka od tih stranaka za sebe teško. SDP-ovi glasači neće uvijek izaći na izbore, a još manje glasači stranke Možemo, dočim HDZ ima disciplinirane birače. Ako novo vodstvo želi preuzeti vlast u Karlovcu, na ravnopravnoj osnovi moraju razgovarati s partnerima i to tako da predstave građanima najkvalitetnije ljude na listama, a oni ne moraju nužno dolaziti iz SDP-a ili Možemo, a ima ih koji nisu politički angažirani, ali su svjesni građani i pojavljuju se u medijskom prostoru više od nekih koji se vole nazivati političarima. Ne dvojim u to da će se novo vodstvo znati snaći. Ako bih tvrdio suprotno, bio bih jako egocentričan, a egomanijaštvo ubija politiku. Ima u SDP-u mladih s novim idejama.
Je li SDP trebao kooptirati nezavisnog gradskog i županijskog vijećnika Dimitrija Birača koji je sad slobodni strijelac?
– Vabio sam ga u stranku. Njemu je mjesto u SDP-u. On je iskonski ljevičar i dobar političar. Bilo bi dobro da svi idu skupa na izbore. Birač je vrijedan, aktivan i vidljiv, što je bitno. Nas dvojica smo puno razgovarali.
Jesam li stekao pogrešan dojam da imate kritičan stav spram županijskog vodstva SDP-a?
– U SDP-u se nikad ne postiže sinergija između karlovačkog i županijskog vodstva. Valjda je to zato što obje strane smatraju da bi trebale voditi ključnu politiku. Uvijek smo držali da bi je trebao voditi Karlovac jer daje najveći broj glasova na izborima. Svatko gleda svoju politiku, županijska i gradska organizacija. Ima toga i u drugim strankama.