Zamjenik gradonačelnice Stjepan Basar ističe kako nije za vođenje Grada na način kako to radi gradonačelnica Lipšinić, kao niti većina u Gradskom vijeću, a odluke o dinamici trošenja novca iz proračuna donosi upravo gradonačelnica
Nakon gotovo mjesec dana od održane konferencije gradonačelnice
Gordane Lipšinić i tjedan dana prije izbora, dogradonačelnik
Stjepan Basar (HDZ) iznio je svoju stranu priče vezana uz
prozivke na opstrukciju pri upravljanju Gradom.Tvrdi da gradski
projekti nisu stali zbog njega, već da nisu podržali provođenje
onih projekte koji su zamišljeni bez temelja za održivost i bez
koristi za građane.
U njegovu demantiju
teksta objavljenog 13. travnja stoji:
– Na održanoj konferenciji za medije, gradonačelnica Gordana
Lipšinić iznijela je brojne neistine za koje tražim objavu
činjeničnog demantija.
1. Projekt Rekonstrukcije i opremanja DVD-a Vrhovac –
Navedeni projekt Gradsko vijeće Ozlja usvojilo je na sjednici 18.
travnja 2017. godine. Projekt vrijednosti 4.878.367,48 kn nije
prošao na natječaju mjere 7.4.1. U očekivanju novog natječaja u
2018. godini projektna dokumentacija se “doradila” pa je iznos
narastao na vrtoglavih 7,2 milijuna kuna. Kako? Zašto? Nejasno je
kako je iznos za isti projekt u samo godinu dana narastao gotovo
dvostruko!? Možda bi nam to mogla objasniti gospođa Lipšinić
odgovorom na pitanje tko je bio stvarni projektant rekonstrukcije
DVD-a? Nije, dakle, projekt stao zbog mene kao zamjenika
gradonačelnice, nego je bilo potrebno u cjelokupan proces
uključiti Vatrogasnu zajednicu grada Ozlja, obzirom na potrebno
sufinanciranje projekta iz sredstava Zajednice. Vatrogasna
zajednica grada Ozlja je smatrala da toliki novac treba
svrsishodnije uložiti, primjerice u zastarjeli vatrogasni vozni
park, u opremu za vatrogasce, financiranje edukacija vatrogasaca,
pomlatka itd. Obzirom da navedene suradnje nije bilo, raditi
projekt radi projekta, nešto je što ja nikako ne podržavam, a ni
sugrađani koje predstavljamo. Vatrogasni dom u Vrhovcu uređen je,
obnovljen i funkcionalan, pa sam siguran kako će Gradsko vijeće
odobriti sva potrebna sredstva za daljnje uređenje zgrade – kada
to i ako DVD Vrhovac zatraži.
2. Kuća Lončar – Predložena je kupnja nekretnine bez jasne
namjene, pri čemu prethodno kupljene nekretnine (kuća za
Interpretacijski centar Slave Raškaj i kuća pok. V. Migana te još
nekoliko), za koje je Gradsko vijeće ranije dalo suglasnost za
kupnju, još uvijek nisu stavljene u funkciju. Kuća Lončar nije
neophodna za vizual trga Gornjeg Ozlja, jer je potok Curak
prirodna granica između spomenutog trga i ostatka parcela. Za
uređenje trga u Gornjem Ozlju, prema riječima gradonačelnice,
naručen je projekt, no isti nije predstavljen Gradskom vijeću
niti meni kao zamjeniku gradonačelnice, kako bi se utvrdila
potreba za otkupom kuće i pripadajućeg zemljišta. Gradsko vijeće
je već donijelo odluku o otkupu parcela zemljišta uz cestu koja
vodi do Interpretacijskog centra Slave Raškaj, što parcelu s
kućom Lončar čini nepotrebnim za taj projekt. Zašto je toliki
interes gradonačelnice za kupnjom ove kuće možda bi nam mogli
otkriti vlasničko-rodbinski odnosi najužeg kruga
gradonačelničinih suradnika.
3.Centar za posjetitelje Lović Prekriški – Gradsko vijeće je
u potpunosti podržalo osiguravanje financijskih sredstava za ovaj
projekt, no svi smo bili nezadovoljni dinamikom trošenja
osiguranih sredstava i netransparentnošću u troškovima za
uređenje. Normalna je i očekivana reakcija neodobravanje dodatnih
financijskih sredstava za multimediju te raznu nedefiniranu
opremu, obzirom da do zgrade zbog neuređene prometnice ne može
doći niti minibus. Protivio sam se ulaganju u skupu opremu za
Centar za posjetitelje, jer ista nije zaštićena niti
videonadzorom niti protuprovalnim vratima, a niti adekvatnom
stolarijom. Sva stolarija ista je kao što je bila dok je škola
bila u funkciji obrazovanja. Namještaj u Centru za posjetitelje
još je uvijek neraspoređen po prostoru i stoji u skladištu,
ormari i vitrine u hodniku nisu učvršćeni u zid te postoji
opasnost od rušenja na posjetitelje. Kako je potrošen novac?
Zašto je gradonačelnica tražila još dodatnih 500.000 kuna, a da
je pritom već ranijih godina za uređenje i opremanje iste zgrade
potrošeno preko 700.000,00 kn? Nemam odgovor, jer nisam dobio
uvid u troškovnike.
4.Vježbalište na otvorenom – Nije podržana lokacija
vježbališta, a ne sam projekt ili donacija Heinikena. Zašto?
Sadašnja lokacija vježbališta trebala je biti parking za Dom
zdravlja (postoji pismo ravnateljice Doma zdravlja o potraživanju
te parcele), jer ne postoji dovoljan broj parkirališnih mjesta.
Sadašnji postojeći parking zauzela su vozila Hitne pomoći i
saniteta te zaposlenika Doma zdravlja koji također moraju negdje
parkirati, dok pacijenti – pogotovo stari i teško pokretni –
moraju pješačiti od Konzuma ili (ako imaju sreće) od željezničke
stanice Ozalj. Tu je još jedna situacija koju bi bilo zanimljivo
istražiti. Nasuprot Doma zdravlja nalazi se privatna kuća koja je
bila u planu za kupnju za prostor Hitne medicinske pomoći, koja
je nakon smrti vlasnika bila na prodaju. Gradonačelnica je
pregovarala s nasljednicima i očekivala nižu cijenu (što je
pohvalno), ali neefikasni pregovori (ili nedostatak interesa)
doveli su do toga da je kuća prodana privatnoj osobi. Za Hitnu
medicinsku pomoć kupljena je kuća s druge strane željezničke
pruge na Trškoj cesti (za koju je Gradsko vijeće dalo
suglasnost), za koju bi također bilo poželjno istražiti rodbinske
odnose i interes najbližih gradonačelničinih prijatelja. Očito je
kako se postavljaju i otvaraju uvijek ista pitanja u “projektima”
gradonačelnice Lipšinić.
5.Pružni prijelaz u poslovnoj zoni Lug – Upozoravali smo na
Gradskom vijeću da nisu potrebni nogostup i biciklistička staza s
obje strane prometnice u poslovnoj zoni, nego širi kolnik.
Odgovoreno je kako je rađeno po projektu! Istina je kako treba
raditi po projektnoj dokumentaciji, ali je projekt trebala
pregledati odgovorna osoba u Gradu i gradonačelnica je tada
trebala reagirati. “Ukidanje” nogostupa s jedne strane dovelo bi
do pojeftinjenja troškova čime bi ostalo dovoljno sredstava za
asfaltiranje ceste preko pružnog prijelaza. Već dva tjedna se
navedeni pružni prijelaz koristi za prijelaz zaposlenika tvrtki
preko pruge, a gradonačelnica sa svojim suradnicima ne postavlja
pitanje sigurnosti prijelaza koji službeno nije pušten u promet.
Čak da na stranu stavimo što osobno mislim o svemu ovome, ne
možemo negirati zabrinutost građana koji zovu i traže
rješenje.
Sada kada smo iznijeli činjenice i uputili na zaključak, a ne
dojmove ili predizbornu promidžbu, možemo rezimirati. O svim
navedenim projektima te onima koji su dobili suglasnost Gradskog
vijeća, gradonačelnica se nije unaprijed konzultirala niti je
razgovarala i upoznavala s njima i sadržajem projekata Gradsko
vijeće, ili mene osobno kao svog zamjenika. Dapače, provodila je
projektiranje i radila projektnu dokumentaciju ne vodeći brigu o
postojanju općeg interesa, koristi za ozaljski kraj i većinu
naših građana. Naravno da je moralo doći do postavljanja pitanja
o korisnosti za Ozalj i građane ozaljskog kraja, a kako koristi
nije bilo – za sve one projekte koji su zamišljeni bez temelja za
održivost i bez koristi za građane koji su nas izabrali, nismo
podržali njihovo provođenje. Mnoga projektna dokumentacija
plaćena je novcem građana grada Ozlja koja sada stoji i čeka neka
bolja vremena (o čemu je bilo postavljeno pitanje na nekoliko
sjednica Gradskog vijeća), dok se većina građana ozaljskog
područja vozi prometnicama koje vape za asfaltom. Građani hodaju
prometnicama koje nemaju adekvatnu javnu rasvjetu niti nogostup
te parkiraju svoja vozila gdje god, samo ne pred zgradom u kojoj
žive ili pred ustanovom u kojoj moraju nešto obaviti. U proračunu
je na kraju ostao višak za komunalnu infrastrukturu. Kao zamjenik
gradonačelnice sigurno nisam za takav način vođenja Grada Ozlja,
a niti većina u Gradskom vijeću, no odluke o dinamici trošenja
novca iz proračuna donosi gradonačelnica, napisao je Basar.