Nama je ključan cilj očuvati baštinu. To je ključan cilj i postojanje Družbe "Braće Hrvatskog Zmaja", ali da bi to bilo održivo moramo i ovu ekonomsku komponentu razmotriti, poručio je Vanđelić
Javnost je ovo jedva dočekala. Družba “Braće Hrvatskog Zmaja” konačno je gradskim vijećnicima prezentirala plan uređenja i revitalizacije Starog grada Ozlja. Točnije, mogli bismo reći, vlasnici Starog grada konačno su za to dobili priliku.
Naime, poziv predsjednika Gradskog vijeća Družba čeka već gotovo dvije godine, kada je po prvi puta gradskim vijećnicima njihove namjere obznanio tada zamjenik gradonačelnice, a danas predsjednik Gradskog vijeća, Stjepan Basar. A da su spremni na otvoreni i javni pristup ponovili su i u nedavnom razgovoru za KAportal.
Isto to, nekoliko puta prilikom prezentacije naglasio je i meštar gospodarstva i kaštelan Ozlja (Zmaj od sv. Eufemije) Damir Vanđelić, javnosti poznat i kao bivši šef Fonda za obnovu.
Kako je uvodno rekao, arhitektica Vanja Ilić zajedno je s Damirom Manceom napravila prostorno-programsku studiju koja je vrijedna preko milijun kuna i ona je dobivena kao donacija Družbi “Braće Hrvatskog Zmaja” na čemu su neizmjerno zahvalni.
Gradski vijećnici dobili su uvid u ne samo prostorno-programsku nego i turističko-ugostiteljsko-ekonomsku studija revitalizacije Starog grada Ozlja, koju su prezentirali meštar Vanđelić i renomirana arhitektica Ilić.
Novi proizvod – Heritage Hotel Ozalj
Arhitektica Ilić istaknula je kako geografska pozicija daje izvrsne mogućnosti, no postojeće stanje nije idealno ni zadovoljavajuće iako su određeni dijelovi objavljeni. U samoj tipologiji prostora Starog grada postoje izrazito vrijedne građevine, primjerice građevina žitnice. Unutrašnjost je u prilično lošem stanju, većim dijelom nije do sada održavano, čak i oni prostori koji se koriste su u lošem stanju.
– Muzejski dio je jedan od dominantnih sadržaja koji funkcionira u Starom gradu ali on je danas dosta improviziran, ne dozvoljava neke minimalne tehničke standarde koji su potrebni za muzeologiju, čuvanje građe i njihovu prezentaciju. Drugi dijelovi se obnavljaju i u njima prepoznajemo potencijala, posebice u nekim dijelovima građevinskog sklopa kao što je potkrovlje koje nikad nije bilo u funkciji – ima jako veliku površinu i zanimljivu konstrukcija koja bi se mogla integrirati u neke buduće namjere.
– Ono što smo pronašli u arhivskoj foto dokumentaciji vrlo je zanimljivo da se prostor Starog grada koristio kao javni prostor, pa su se to događali razni skupovi, funkcioniralo je kino i jako dugo vremena i ugostiteljski objekt. Tako da možemo reći da unošenjem čak i komercijalnih sadržaja naslanjamo na nešto što već postoji u tradiciji korištenja ovog prostora. No ono što nas je impresioniralo u ovom istraživanju koje smo napravili, koje je prethodilo studiji, je što je postojalo jedno fantastično javno kupalište s pogledom na Stari grad. Mišljenja samo da tu postoji još jako puno potencijala koje Stari grad kao žarišna točka može aktivirati, poručila je Ilić.
Optimalna varijanta
Cilj ove studije bio je postići jedan optimalan omjer između kulturnih, komercijalnih i javni sadržaja u nekom funkcionalnom prostornom kontekstu.
– U razgovoru i s kustosima muzeja čitav muzejski prostor pozicionirao bi se u sjevernom djelu i on bi imao poseban ulaz, prema gornjim etažama funkcionirao bi kao jedna cjelina. Može funkcionirati neovisno i u potpuno različitom režimu korištenja. Prostor je javne namjene s multifunkcionalnom dvoranom, suvenirnicom i sve ono što je nužno za funkcioniranje muzeja. Na gornjim etažama nalazio bi se postav. Muzej dobiva puno logičniji sklop, funkcionalniji i veću površinu nego što ju danas koristi, a može se proširiti i na zadnju etažu.
Dio restorana koji je i sada smješten u prizemlju, dobio bi puno bolje organizirani servisni prostor koji ima svoju egzistenciju prema van. U prizemlju bio bi smješten prostor od Družbe isključivo privatnog karaktera, te još jedan prostor od Družbe koji bi bio javnog karaktera za izložbe, događanja.
– Prostor hotela bi se protezao kroz dvije etaže. Kroz studiju se pokazalo najbolje rješenje da hotel sadrži 18 do 20 soba i da je koncepiran tako da se maksimalno akceptira upravo kvaliteta tog dvorca. To su veći prostori od hotelskih standarda, s obzirom na visinu postoji mogućnost da sobe dobiju još malu galeriju. S jedne strane one mogu biti dvokrevetne sobe, a s druge strane kad su posebna događanja, primjerica vjenčanja, mogu se manje grupe smijesiti unutar tih istih smještajnih jedinica.
Čitava žitnica ostaje kao prostor koji bi Družba koristila privatno ali za povremene izložbe i druge javne sadržaje.
Revitalizacijom prostora profitiraju svi
Od nekakvih 2300 kvadrata koje danas nisu iskorištene, revitalizacijom prostora neiskorišteni prostor sveo bi se na neki minimum koji jednostavno tehnički nije neupotrebljiv zbog visine, a muzej i hotel bili bi podjednake kvadrature, s naglaskom da bi prostor muzeja bio otprilike 70 posto veći.
Intencije su Družbe da se javni sadržaji obnavljaju na način kao što je to bilo prije stotinjak godina.
– S obzirom da Družba nema stručnjaka niti ne planiramo zapošljavati, smatramo da jedna suradnja sa Zavičajnom muzejem trebala bi se nastaviti na način da stručnjaci koji rade u muzeju gospodare s cjelokupnim prostorom. To je ekonomski racionalno i trebali bi dobiti pod svoju ingerenciju tih svojih 1620 kvadrata. Malo prije smo razgovarali s kolegom koji dobro vodi muzej da unutar tog korpusa može samostalno raspoređivati sadržaj, poručio je Vanđelić, te dodao kako će Zavičajni muzej biti profitabilniji i zanimljiviji kad dobije veću kvadraturu i više sadržaja.
“Želimo njegovati isti sadržaj koji je imao od samih početaka”
Vanđelić je posjetio i da je 1920. godine Družba imala u posjedu i cjenike koje su postojali za ugostiteljski dio i smještajni dio.
– U to vrijeme ljudi su ovdje turistički dolazili, bilo da je riječ o izletnicima, lovcima, na duhovne obnove to je isto što bi mi htjeli njegovati. Apsolutno isti sadržaj. Zabave, vjenčanja, proslave, teambildinzi, edukacije, ali i duhovne obnove i ostali turistički sadržaji. Imamo tri ključna elementa, muzejski prostor, hotel s smještajnim dijelom i ugostiteljski i u tome svemu Družba zadržava jedan mali privatni dio prostor za sebe, 80 kvadrata. Ono što je važno za vlasnika je financiranje. Kao što nas Ministarstvo kulture jako financiralo i imalo razumijevanje za tu baštinu, no ta baština će propast ako ona nije ekonomski održiva.
Analizu situacije, tržišnog okruženja, procjena tržišno poslovnog modela i valorizaciju ovog prostora, koju je u konačnici Vanđelić prezentirao, za Družbu “Braće Hrvatskog Zmaja” napravila je dr. Sanja Čižmar.
Vanđelić je poručio kako trenutno u Hrvatskoj postoje 46 hotelskih sadržaja koje se nalaze u kulturnoj baštini i gotovo svi su smješteni u obalnom području gdje je turizam puno razvijeniji, a svega je pet hotela baština u kontinentalnom dijelu.
Stari grad Ozalj ima kapaciteta da bude održiv proizvod
U ovoj priči odvaguje se očuvanje i zaštita s tržišnim pozicioniranjem.
– Nama je ključan cilj očuvati baštinu. To je ključan cilj i postojanje Družbe “Braće Hrvatskog Zmaja”, ali da bi to bilo održivo moramo i ovu ekonomsku komponentu razmotriti. Odredili smo da Stari grad Ozalj bude hotel baština, da on ima 4 zvjezdice iako se u ovako starijim objektima kategorizacija se ne radi. Imamo cjelogodišnje poslovanje imamo sustav doživljaja koji su uglavnom kulturno naslijeđe, odmor, relaksacija, poljoprivredni proizvodi i gastronomija, istraživanje i pojedine fizičke aktivnosti, kazao je Vanđelić.
Prema prijedlogu tržišnog pozicioniranja i sadržaja, ciljane skupine i tržišta su Hrvatska i regionalna tržišta zajedno s cijelom Europom posebice Njemačkom, a tu su i grupe iz Azije.
– U prvoj godini očekujemo prosječnu cijenu noćenja po sobi već od 136 eura. Soba može imati dva do četiri kreveta što znači da to i nije tako puno, 200 kuna noćenje po osobi. Prosječna cijena s godinama raste kako se prepoznatljivost poveća. Zauzetost je oko 41 do 57 posto što djeluje realno za ovakav proizvod, bruto operativna dobit u ukupnom prihodu kreće se do 10 do 21 posto. Računali smo da bi prihod trebao biti 5 milijuna kuna u prvoj godini pa sve do 8, 9 milijuna kuna u stabilnim godinama poslovanja.
– Iz ovakvog prihoda dolazi novčani tijek odnosno prihod prije kamata i amortizacije koji bi trebao biti otprilike milijun i nešto kuna, koji bi se koristio za ponovno održavanje i ulaganje održivost takvog jednog kompleksa kao što je Stari grad. Ovakav jedan neto iznos je dodatni iznos koji bi mi cijelo vrijeme kao mašina unaprjeđivali iz godine u godinu u cijeli taj kompleks, poručio je Vanđelić.