U "Noći muzeja" ove godine sudjelovao je i Društveni centar "Prostor(i)ja" u kojem se Karlovčanima i Karlovčankama svojom velikom numizmatičkom zbirkom predstavio Kristijan Laslavić. Ljubiteljima sporta, pogotovo automobilizma, poznatiji iz tih krugova, neke je možda i iznenadio svojom kolekcijom i zanimacijom, koja je, kaže, krenula gotovo spontano...
– Nije se nitko u obitelji bavio numizmatikom, ali u neku ruku ostavština od prije je imala svoju ulogu, bilo je tu starih novčanica i kovanica i s ovog područja, i s nekih putovanja i tako to krene. Ljudi kažu “čim imaš nečega više od 3-4 komada” već si skupljač (smijeh). I tako sam i ja počeo s vremenom ozbiljnije prikupljati novčanice i kovanice i nastala je ova numizmatička zbirka.
Ovo je bilo prvo javno predstavljanje zbirke?
– Da, po prvi puta sam je predstavio baš u Noći muzeja u Prostoriji i drago mi je, bilo je zanimljivo i zabavno.
Kako zapravo prikupljaš primjerke, kupuješ, razmjenjuješ, putuješ…?
– Ima svega, ali najviše razmjenom. Kada negdje otputujem, naravno, potrudim se prikupiti sve apoene koje ima ta zemlja, prijatelji također znaju za moju strast pa mi i oni ponekad poklone neku kovanicu ili novčanicu do koje nisam došao. Ponekad i kupujem, ali to mi nije prioritet, nije baš ni jeftino ako govorimo o nekim ozbiljnijim stvarima. Ali i kupit ću nešto ako je potrebno da se sklopi komplet i slično.
Skupljaš li sve ili postoji određeno razdoblje, područje ili tako nešto, na koje si orijentiran?
– Pa, zapravo sam dosad skupljao sve, ali to je dugoročno ipak neizvedivo, moraš se na kraju ipak donekle opredijeliti, tako da i ja upravo sada razmišljam o tome za što ću se, da tako kažem, specijalizirati. Ima ljudi koji skupljaju samo kovanice, ili samo novčanice, ima i onih koji odaberu i neko usko područje, recimo skupljaju samo novčanice i kovanice na kojima su flora i fauna. Ili onih koji se orijentiraju na jedno geografsko područje…
Koliko je velika zapravo tvoja kolekcija? Gdje je držiš? Ima mjesta u kući ili imaš neki posebni prostor?
– Ne znam sada baš točno u brojku, ali kovanica imam oko dvije tisuće, a papirnatih novčanica je i puno više. Zasad sve stane u jednu sobu, prilično je dobro ispunjena, no još uvijek se snalazim.
Imaš li nekih posebno vrijednih primjeraka? Što je po tebi najvrjednije ili najdraže u tvojoj zbirci?
– Ako bih gledao čisto materijalno vjerojatno je najvrijedniji jedan stari rimski novčić iz 250. godine, ali meni osobno je najvrjedniji jedan zlatnik iz doba Franza Josefa I, jer ima i emotivnu vrijednost, to je obiteljska ostavština i njega sigurno ne bih dao ni za što. Drage su mi i kovanice s Otoka Man, one su povezane i s mojom drugom ljubavlju, auto-moto sportom, tamo sam se recimo baš i istrošio na neke jubilarne kovanice vezane uz njihovu čuvenu motociklističku utrku.
Ako se vratimo na ono da si skupljač čim imaš nečega više od 3-4 komada, skupljaš li još nešto?
– Skupljam, pogotovo u tom kontekstu, iako sam sada orijentiran prvenstveno na numizmatiku. Ali skupljao sam poštanske marke, bio sam i član Hrvatskog filatelističkog društva, imam oko 3000 značaka, njih bih volio i posložiti kako se spada, ali nikako da nađem vremena, bit će valjda u mirovini (smijeh). Imam i dosta gramofonskih ploča, a imam i neke stvari koje ne mogu reći da skupljam, ali su mi drage i volim ih. Recimo, imam prvi broj “Vjesnika”, koji sam dobio poklon, jer svi koji me znaju već dobro znaju i da volim takve povijesne stvari.
Auto-moto sport je također tvoja velika ljubav, postoji li tu obiteljska tradicija, naravno, jasno ti je i zašto pitam?
– Pa ne, nema tradicije, ali sada je stvaramo. Sestra mi je suvozačica, ali sami smo ušli u to. I super se slažemo, odlična je kao suvozač, sjajno radi svoj posao, kompatibilni smo i sa slobodnim vremenom, tako da je nikad ne bih mijenjao pa sam zato sada i na privremenoj pauzi od automobilizma i natjecanja. Naime, ona je morala na pauzu zbog trudnoće pa sam pauzu uzeo i ja, a nastavit ćemo, kako smo dogovorili, kad dijete počne trčkarati (smijeh).
Propuštaš cijelu sezonu?
– Gotovo cijelu, ali ne baš cijelu, jer odvozit ću Quatrro River Rally, koji mi je jako drag kao domaća utrka i za to ću se pripremiti s nekim drugim suvozačem, a onda nakon toga za dalje čekam sestru!
Jesi li član nekog kluba ili voziš samostalno?
– Krenuo sam u zagrebačkom Ina Delta Teamu, zatim sam bio u AKK Fly With Kolman, a sada sam u Autoklubu Ozalj.
Koji ti je najveći automobilistički uspjeh?
– Pa svakako to što sam bio prvak države u Suzuki Swiftu u klasi Formula Driver, to je bilo 2019. godine. Nakon korone sam se okrenuo reliju, tu vozim klasu 5. Obožavam reli utrke, ali tu je dosta teško biti konkurentan onim najboljima, puno to košta, stalno dolaze neki noviteti, ne možeš napredovati bez toga da se tome potpuno posvetiš, ali i da puno uložiš. Meni je to ljubav, ali nisam toliko fanatičan da idem “hvatati” one najbolje, ja sam među onima, naravno puno nas je takvih, koji smo tu iz gušta.
Kada ste aktivni, koliko je zahtjevna sezona, koje su najteže utrke na kojima ste sudjelovali?
– U pravilu bi odradili barem 5-6 utrka u sezoni. Uglavnom su to domaće utrke pa mogu reći da je Delta Rally u Zagrebu sigurno najduža i najzahtjevnija utrka na kojoj smo nastupali, ali približio se tome Quatrro River Rally i po zahtjevnosti i po zanimljivosti, i to nije samo moje lokalno mišljenje, čuo sam to od dosta drugih vozača, koji uvijek vole doći ovdje.
A Quatrro River Rally je privlačan i nekim većim zvijezdama automobilističkog sporta kao “predigra” World Rally Championshipa, pretpostavljam da se veseliš što se vratio?
– Normalno, pa to je golema stvar za Hrvatsku. I jako je dobro da je ekipa iz organizacije uspjela to brzo vratiti, jer možda u suprotnom više nikada ne bi došao kod nas, što su se mnogi i pribojavali. Neću se miješati u politiku, ali ponegdje se mora odvagnuti kakve prednosti nešto donosi, WRC je jedan od tri najveća automobilistička spektakla na svijetu, ogromna je stvar da je u Hrvatskoj i glupo je da si stvaramo probleme jer netko nije potpisao neku garanciju na vrijeme, ili da se pojavljuju problemi zato jer netko ne da da se asfaltira par kvadratnih metara.
Službenih informacija još nema, znaš li možda ti iz automobilističkih krugova koje su etape ove godine u Karlovačkoj županiji?
– Ne znam, to još nije izašlo u javnost, ali velika je stvar da je WRC Croatia ostao i kod nas, jer su se sve ostale etape prebacile, mi smo jedini ostali kao domaćin. Nadam se da će to biti etapa od Vinskog Vrha, jer ona je stvarno jako atraktivna i zanimljiva i za vozače i za gledatelje.
Voziš i motore?
– Da, ali ne natjecateljski, to je samo za gušt. Možda se jednom i tu oprobam, ali zasad je to samo rekreativno, kada me uhvati želja ili imam vremena odem do Grobnika ili do staze u Novom Marofu i tamo se izguštam.
