Nekadašnji Mustad i ŽEČE danas su samo sjećanje, ali zahvaljujući Ivanu Mikšiću i nova velika gradska vrijednost
Nekadašnji Mustad pa potom ŽEČE neizostavan su dio karlovačkog kolektivnog sjećanja na zlatno doba gradske industrije.
Norveški koncern Mustad preuzeo je 1924. godine karlovačku Tvornicu željezne i čelične robe na Rakovcu (osnovanu 1910. godine). Kristijan Hejer direktor je Tvornice u Karlovcu od njenog osnivanja pa do gašenja 31. siječnja 1947. godine kada je konfiscirana u korist države.
Tada nastaje Tvornica željeznih i čeličnih proizvoda, od 1951. pa sve do stečaja 2000. godine poznatija kao ŽEČE.
Proizvodnja je bila organizirana na tri lokacije u Karlovcu (Mačekova, Tuškanova, Mala Švarča) i u Ozlju.
Proizvodila je procesnu opremu, raznolike okove za vrata i prozore, žičane proizvode i čavle te opremu za trgovinu, garderobe i ugostiteljstvo. Imala je i razgranatu djelatnost projektiranja, izrade i održavanja za vlastite i tuđe potrebe te trgovine na malo vlastitih proizvoda.
ŽEČE je bio jedan od vodećih proizvođača žičanih čavala u Evropi (13.000 tona godišnje) a godišnje je proizvodio i više od milijun brava te 600.000 kvaka.
Četrdesetih i pedesetih godina 20. stoljeća tvornica je proizvodila i tada dosta popularan jedaći pribor.
Iako tvornice više nema, zahvaljujući zalaganju Ivana Mikšića priča o Mustadu i ŽEČE-u ipak nije negativna, već je pretvorena u lijepu priču – na mjestu Mustada niknuo je izvanredni Tehnički muzej inženjerstva Jugoturbine koji je već u svom nedovršenom izdanju oduševio sve posjetitelje, a zasigurno će njegova ponuda i popularnost i dalje rasti.
A, tko zna kako bi se sve odvijalo s nekadašnjom popularnom tvornicom da je prije ravno 70 godina – izgorjela.
“Do čega je moglo doći”, Karlovački tjednik, 16. ožujka 1956. godine (digitalna.gkka.hr)
Do kakvih posljedica mogu dovesti neumjesne šale najbolje govori slučaj zbog kojeg je Adem Ibrišimović odgovarao pred sudom, ali na sreću njegova šala koja je mogla imati katastrofalne posljedice ipak je završila sretno.
Optuženi Ibrišimović radnik je u tvornici Že-če u Karlovcu te radi zajedno s Ivanom Cvitkovićem na istom radnom mjestu.
Da bi zastrašio svoga suradnika upalio je komadić papira i iza leđa prišao Cvitkoviću, gurnuvši mu taj gorući papir pred lice. Kada je papir dogorio bacio ga je na betonski pod, a kako je ovaj bio poliven naftom odmah je izbila vatra, koja se proširila po čitavoj prostoriji.
Kada je Ibrišimović vidio što je učinio počeo je gasiti vatru, ali u tome nije uspio, pa je tek intervencijom vatrogasaca ugašen požar.
Sud mu je izrekao kaznu od četiri mjeseca zatvora, ali kako je on dobar i savjestan radnik i nije dosada odgovarao pred sudom odloženo mu je izvršenje kazne na rok od jedne godine.
(foto: kafotka.net)
