Trener rukometaša Dubovac Gaze Matko Horvat na ulasku u ovu sezonu, koju je započeo kao golman ove ekipe, nije ni sanjao da će je dovršavati kao trener. Zapravo, nije to očekivao niti u 8. kolu prvenstva u kojem je kao golman otišao u Rovinj, a nakon poraza postao - trener!
– Pa da, normalno da je bilo iznenađenje pa u neku ruku i šok, pitaš se što sada, uđeš u sezonu najnormalnije kao golman, odjednom ti nude da postaneš trener, sve se mijenja, moraš razmisliti sam sa sobom, a nema baš vremena, jer odluku moraš donijeti odmah. Moraš dobiti i zeleno svjetlo od žene (smijeh), svašta sam morao obaviti u kratkom roku. Nije lako ni završiti igračku karijeru, 20 godina sam igrač, a onda preko noći i to prestaje.
Nisi razmišljao o eventualnoj mogućnosti da budeš trener-igrač?
– Ma ne, mislim da to na ovoj razini zaista ne bi imalo smisla, niti da bi se moglo kvalitetno tako raditi. U nekoj nižoj ligi i specifičnim okolnostima možda, ali u 1. HRL ne, tu treba svatko biti posvećen svom poslu i svojim zadacima.
Jeste li u ekipi uopće očekivali da bi se mogla dogoditi smjena trenera?
– Ne znam, to je uvijek stvar uprave, a sad zašto su se oni za to odlučili, je li bilo pametnije još malo pričekati, ili je to bio pravi potez, to je opet nešto za što su oni odgovorni. Činjenica je da smo s trenerom Požegom napravili jako puno i ulaskom u ovu ligu i prve dvije sezone, isto tako je činjenica i da ove sezone nešto nije štimalo, a meni je dosta teško sad procjenjivati o čemu je bila riječ. Dubovac Gaza svakako ima ambicije da dugoročno bude u najmanju ruku stabilan član ove lige, a kad ne ide onda obično treneri budu prvi na udaru, ne možeš promijeniti usred sezone momčad, možda sve to “sutra” čeka i mene, to je dio ovog posla.
Što te eventualno najviše priječilo da prihvatiš ponudu da postaneš trener?
– Pa baš to što sam do tog trenutka bio igrač, dio svlačionice. Dugo sam bio u klubu u toj ulozi i em smo mi uvijek bili dobra klapa, em je logično da u takvim okolnostima ti znaš o svakom od igrača više nego što možda zna trener, znaš što mu ne paše, što ga muči u privatnom životu, može sve to biti i dobro, ali opet možda je bolje imati i neku distancu. Isto tako, jučer si s njima ravnopravan, u istoj ste poziciji, danas im moraš biti autoritet…
Na kraju si prihvatio ponudu, postao trener i kako to izgleda upravo u tom dijelu, jeste li uspjeli i ti kao trener i oni kao tvoji donedavni suigrači lako preći na novi odnos?
– Jesmo, mislim da to mogu reći. Dečki su jako ozbiljno i profesionalno reagirali na sve to, naravno da smo mi i dalje prijatelji i kolege i da izvan dvorane imamo isti odnos kakav je bio i prije, ali zna se kada je trening i kada je utakmica da tu autoritet trenera mora postojati i stvarno nemam nikakve zamjerke u tom dijelu, ja se trudim raditi svoje na najbolji mogući način, oni maksimalno poštuju mene kao trenera.
Ove godine liga je izuzetno izjednačena i za razliku od prošle dvije sezone još niste sigurni u očuvanje statusa u 1. HRL Jug. Jako važnu pobjedu imali ste prošlog tjedna protiv Opuzena, a sada vam dolazi Senj, što je utakmica koja praktički može osigurati ostanak i miran kraj prvenstva. Nezahvalno je pričati o tome, jer u trenutku kada intervju bude objavljen ta će utakmica biti za nama, no ipak… očekuješ li pobjedu? (pobjeda je i ostvarena, Dubovac Gaza slavila je sa 35:27, op.a.)
– Da, liga je vrlo jaka i vrlo izjednačena i mi smo sada u situaciji da smo četiri boda udaljeni od četvrtog mjesta i isto tako četiri boda od klubova koji se bore za ostanak. Kao trener ne mogu reći da smo sigurni sve dok to ne bude matematički potvrđeno, ali slažem se da bi nam pobjeda protiv Senja stvarno jako puno značila i da bi njom napravili najveći dio posla. Imamo i dodatni motiv da se pokažemo i dokažemo, jer oni su nam dosad bili jako nezgodan suparnik, iako generalno gledano ne mislim da su kvalitetnija momčad, ali s nama u ovom rangu imaju 3-0, svaki put su nas pobijedili, vrijeme je, nadam se, da im barem malo uzvratimo.
U Senju ste vrlo nesretno izgubili, a bilo je još par sličnih pehova ove sezone?
– Da, to nas je isto malo spustilo na ljestvici i uvelo u situaciju u kojoj nismo potpuno mirni. U Senju smo imali napad za pobjedu, ali nismo ga iskoristili i onda smo još stigli primiti gol i izgubili. Bilo je toga još, protiv Kaštela doma smo igrali neriješeno, a trebali smo pobijediti, protiv Opuzena smo igrali neriješeno, a izjednačili su na samom kraju iz po meni potpuno nepostojećeg sedmerca.
Zadovoljan si time kako ste odradili ovaj period od kada si preuzeo trenersko mjesto?
– Pa jesam, jako bitna nam je bila već ta prva utakmica protiv Vodica, pred koju sam se, moram priznati, tresao od treme i straha, ali ispalo je super, osvojili smo bodove i nakon toga je sve bilo lakše i meni i ekipi. Napravili smo sve što treba doma, izgubili smo jedino od Karlovca, na gostovanjima smo možda mogli tu i tamo i bolje odigrati, no ukupno gledano ustabilili smo se u sredini ljestvice, a vjerujem da možemo i još malo prema gore i završiti sezonu u prvih pet.
Kako se osjećaš pred utakmice s Karlovcem? Nije tajna niti da postoji veliko rivalstvo, ali ni da bi zapravo i vi voljeli da Karlovac uđe u Premijer ligu…
– Istina je i jedno i drugo, ali utakmica je utakmica, neću pustit doma sinu kad igramo Memory (smijeh), a kamoli da bi netko od nas puštao Karlovcu. Svakako da im želimo sreću u borbi za Premijer ligu, za karlovački rukomet ovo nije dobra situacija i bila bi velika stvar da oni odu gore i da onda tamo i ostanu, da postanu stabilan premijerligaš. Ali tih 60 minuta kada je utakmica nema ni govora o puštanju ili popuštanju, napravit ćemo sve da ih pobijedimo. Ove sezone nismo uspjeli, objektivno su oni u ovom trenutku i nešto kvalitetniji i iskusniji i to su i iskoristili, nema zamjerke njihovim pobjedama, ali da bih bio presretan da smo ih barem jednom dobili, bio bih, bez obzira na to što im inače želim prvo mjesto.
U tom dijelu oni su dosta iskompromitirali šanse za izravan plasman porazom u Rovinju, no možete im i pomoći ako pobijedite Ardiaei koji gostuje kod vas za par kola…
– Naravno i volio bih da se tako dogodi, ali opet to kada je utakmica u pitanju neće imati nikakve veze s njima. Dat ćemo sve od sebe da dobijemo tu utakmicu kao i svaku drugu, tko god je s druge strane od ekipe očekujem da tih 60 minuta “gine” za pobjedu.
Je li biti stabilan prvoligaš i krajnji cilj Dubovac Gaze?
– Pa, ja ne bih rekao da se trebamo tako postaviti. U ovom trenutku Karlovac je taj koji treba ići na Premijer ligu, ali mislim da se u sportu nikada ne treba ni na koji način ograničavati. Hoćemo li doći do te razine da jednom probamo napasti Premijer ligu ne znam, ali mislim da nema smisla da imamo stav da je nama “zauvijek” dosta da budemo standardni u 1. HRL Jug. To ne bi bilo ni sportski.
Da se vratimo malo na početak, rekao si da si imao 20-godišnju igračku karijeru, kao golman od početka?
– Da, branio sam od početka, krenuo sam u Karlovcu i prošao sve mlađe kategorije, a onda sam prvo otišao u Gazu, a zatim u Dubovac, tako da sam kao igrač bio član oba kluba koji danas čine Dubovac Gazu. Cijelo vrijeme sam u Karlovcu, dakle, ne mislim da sam bio neki veliki golman, ali sigurno da sam uživao u svemu tome, jer ne bih inače ni ostao aktivan 20 godina.
Kao trener ipak nisi debitirao s prvom ekipom, naime, već si bio trener druge ekipe? Gdje ona igra, tko je sačinjava…?
– Da, i sigurno da je to bilo korisno iskustvo, iako je riječ o znatno nižoj razini kada je riječ o kvaliteti. Dubovac Gaza 2 igra Treću ligu Zapad, znači četvrti rang natjecanja, i većinu ekipe čine naši mladi igrači, najviše kadetskog uzrasta, uz nekoliko bivših igrača koji su željeli ostati u rukometu i igrati još neko vrijeme.
Imate li uopće u ovom trenutku mlađe kategorije?
– Ne, ove sezone nemamo, ne znam što je tu eventualno u planu, ali imamo dobru suradnju sa RK Sedmerac koji, pak, isključivo radi s mlađim kategorijama pa s te strane ne bi trebalo biti problema s dolaskom novih mladih igrača.
Većina je i danas domaćih igrača?
– Je, okosnica je uvijek domaća, iako imamo nekoliko vrlo dobrodošlih pojačanja iz drugih sredina, uglavnom studenata u Zagrebu koji su, moram reći, isto maksimalno ozbiljni, dolaze na sve treninge i sigurno da nam puno znače.
Jesi li isprobavao i druge sportove? Sad kao “umirovljeni” igrač možeš uključiti u RK Dubovac veterani, kao malonogometaš…
– Za to nisam čekao igračku mirovinu! Već sam nekoliko godina član te veteranske ekipe i haklamo redovito. A inače, kao klinac, isprobao sam naravno i nogomet, jedino vrijeme sam se bavio i kickboxingom, ali rukomet me jedini privukao toliko da i ostanem u njemu.
Kada smo se dotaknuli malog nogometa, očekuje li nas ove sezone i malonogometni turnir kod Ine?
– Da, svakako, imamo već i termin, od 8. do 14. lipnja. Ove godine planiramo malo i proširiti cijelu priču, uvesti neke novitete, da to bude ujedno i lijepo kvartovsko, i ne samo kvartovsko druženje. Uključit ćemo i neka događanja za djecu, možda i odbojku na pijesku…
Možda i rukomet?
– Haha, pa ja bih volio ali to ide malo teže, malo tko “hakla” rukomet, to je specifičan sport, košarku možeš igrat 1 na 1, 3 na 3, 5 na 5, kako god hoćeš, nogomet se isto ekipa lako dogovori, a rukomet baš ne možeš kombinirati jer ima svoja specifična pravila. Iako bih volio, bilo je prije tih turnira na otvorenom koji su bili dosta popularni. Ali sigurno će biti rukomet na pijesku na Foginovom, što je također u organizaciji našeg kluba.
Tebe čeka i Ljetna liga u Šancu!
– Haha, da, naravno, to je veliki gušt, jedva čekam. A i Rakovac se mora iskupiti za prošlu sezonu!
