Prvi vlak iz Zagreba za Karlovac stigao je 1. lipnja 1865. godine, prvi pak vlak iz Karlovca prema Rijeci krenuo je točno u podne 23. listopada 1873. nakon petogodišnje gradnje 176 kilometara pruge od Karlovca do Rijeke. U to doba, dok je Hrvatska stenjala pod tuđinskom čizmom imali smo moderne pruge i vlakove, u to vrijeme bili su zadnja riječ tehnike. Kako su godine odmicale, a mi sve više preuzimali brigu sami o sebi, tako smo sve više zaostajali po pitanju željeznice (da bar samo po tom pitanju) za naprednim svijetom. Karlovac se voli kititi epitetom prometnog čvorišta, tepati si kako je poveznica između kontinentalne i primorske Hrvatske, ali u stvarnosti to je samo prazna floskula.

Vijaduktom iznad drežničkog polja Karlovac je jednostavno zaobiđen, tek je jedna od točaka koja ima izlaz na autoput za more s kojeg i sve manje autobusa silazi na karlovački kolodvor. O željeznici da ne pričamo. Krasni kolodvor što nam ga je Austro-Ugarska ostavila u nasljeđe danas je zapuštena i tmurna građevina, a pruga koja bi u svim normalnim državama pulsirala od putničkog i teretnog prometa, iskorištena je minimalno. Modernizacija je riječ koja je u rječniku Hrvatske željeznice napisana vrlo malim slovima. Jedan od primjera je i crtica iz karlovačkih novina gdje doznajemo da su 65 godina stare parne lokomotive još bile u uporabi. Četrdesetak godina kasnije u pogonu su i lokomotive i vagoni uvedeni u promet u to doba.

Sadržaj se nastavlja...

Povijest HŽ-a je povijest kaskanja za vremenom, a to je za tvrtku čiji je središnji posao prijevoz putnika i roba poražavajuće, bez obzira mislilo se na tu kašnjenje vlakova ili kašnjenje u modernizaciji. Desetljeća guranja glave u pijesak, izbjegavanje permanentnog obnavljanja infrastrukture i voznog parka, praćena kašnjenjem i nekomforom, dovele su HŽ na loš glas. Ima nešto novih vlakova i da su svi takvi, tisuće karlovačkih dnevnih migranata sigurno bi biralo vlak kao prvo prijevozno sredstvo. Dok se to ne promijeni, u starim vagonima u kojima je ljeti pakleno vruće, po zimi ili prevruće ili prehladno, voziti samo oni koji imaju povlasticu i ne žuri im se. Dakle, školarci i penzioneri.

Parnjače (još uvijek) nisu za bacanje, Karlovački tjednik, 24. srpnja 1980.

Karlovac je oduvijek bio sjecište puteva, pa je zbog toga specifična i namjena karlovačke Radne jedinice OOUR-a Vuča vlakova.

U njoj susrećemo sve vrste vlakova i lokomotiva. Pored modernih električnih i dizel lokomotiva još uvijek se mogu vidjeti i parne kako voze na redovitim linijama. Zanimljivo je spomenuti da su te lokomotive iz 1916. godine i da su dugi niz godina vjerno služile uz veće ili manje popravke.

Za sada ih u Karlovcu ima sedam, u voznom stanju ih je pet, dok su dvije na popravku.

Pripremio Tihomir Ivka