AKTUALNO

KAretrovizor: Kralo se i po socijalističkim samoposlugama, baš kao što se i danas krade po trgovačkim centrima

KAretrovizor: Kralo se i po socijalističkim samoposlugama, baš kao
što se i danas krade po trgovačkim centrima

Prema Kaznenom zakonu i po tumačenju Vrhovnog suda, krađa stvari do 2.000 kn je bagatelno kazneno djelo. U praksi, ako u trgovini ukradete stvari do te vrijednosti i budete uhvaćeni, policija neće podići tužbu po službenoj dužnosti, privatno vas mora tužiti vlasnik trgovine u kojoj ste uhvaćeni. I mnogi to pokušavaju iskoristiti, bez obzira što je tehnologija napredovala i nikad ne znate koja vas kamera može uhvatiti ili gdje je na robi sakrivena elektronička zaštita. Kralo se, krade se i uvijek će se krasti. No, krade li se kod nas više nego drugdje? Kad bi uračunali našu političko/ekonomsku elitu dalo bi se zaključiti da smo nacija lopova, no statistike o krađama u maloprodaji sugeriraju da je to samo predrasuda. Prema zadnjim dostupnim podacima iz 2015. , u hrvatskim trgovinama se ukrade robe u vrijednosti oko milijardu kuna, što je oko 1 posto prometa u maloprodaji, što je pak u granicama europskog prosjeka.

Hrvati su uglavnom živjeli pod tuđom čizmom pa je za gotovo svaki oblik krađe lako bilo pronaći izliku, nije to kriminal već gotovo patriotsko/moralni čin. Navike se teško mijenjaju, u socijalizmu kad je sve bilo „naše“ osjećaj da je krađa nešto loše poprimio je nove dimenzije negiranja. U demokraciji, uz koju je kao logični ekonomski prirepak došla i pretvorba društvenog vlasništva u državno da nas o tome nitko nije ništa pitao, doživjeli smo privatizaciju koju bi se najpreciznije moglo plastično opisati kao pljačku stoljeća. Doznali smo nešto nove da su sad i naše ekonomske i političke elite banditi gdje se podmićuje, krivotvori i mažnjava na sve strane. Doznali smo, ali se nismo opametili. I dalje uporno na izborima biramo one koji su nas osiromašili i opljačkali. Hrvati su - da ne kažemo glup – očito prilično mazohističan narod.

Sadržaj se nastavlja...

Upravo se čita

„Šteta od 5 milijuna“, Karlovački tjednik, 13. studenoga 1980.

Unatrag godinu dana, tvrde trgovci, u porastu su krađe u samoposlugama. Nema pouzdanog podatka koliko kradljivci godišnje odnesu, ali grube računice govore da se radi o šteti od oko 5 milijuna dinara. Međutim, ne znači da se u Karlovcu krade više nego u drugim gradovima. U odnosu na oko 10.000 građana, koliko dnevno prođe kroz četrdesetak samoposluga, broj otkrivenih krađa je zanemariv. Otkrivene krađe zanemarive su i s financijskog stanovišta u usporedbi s dnevnim prometom. Krađe u samoposlugama ipak zabrinjavaju iz dva razloga: zbog očitog porasta i malog postotka otkrivenosti.

Nema samoposluge u kojoj krađe nisu registrirane i kradljivci (barem jednom) otkriveni. Kradljivci nisu probirljivi. Otuđuju sve što se nalazi na policama: prehrambene proizvode, kozmetiku, odjevne predmete, igračke, sportsku opremu, alkohol... do (skupe) industrijske robe. Nekoliko primjera: Harmonika je zapela za oko kupca Name-Karlovčanka. Onemogućen je nadomak izlaza, a opravdavao se da harmoniku želi pokazati nekom ispred trgovine. Mušterija srednjih godina probala je haljine. Obukla je tri, a onda navukla i svoju i pokušala otići, ali je otkrivena na djelu. Jedan kupac obukao je u „Tekstilki“ kaput i nestao. U zamjenu je ostavio svoj stari ogrtač. Mladi građanin uporno je otuđivao kožne kapute. Otkriven je zalaganjem trgovaca. Jedna domaćica pokušala je ukrasti dva kilograma brašna. Meta lakomislenih potrošača bila je i električna gitara. Nema recepta što se najviše krade, ali najviše otpada na sitne krađe: kavu, paste za zube, rukavice, kozmetiku, parfeme, boce s pićem, uglavnom robu koja se može gurnuti u džep, sakriti pod kaput, ili neprimjetno spustiti u torbu. U prosjeku krade se roba do 200 dinara. Krade se, međutim, gotovo svakodnevno i zabrinjava porast krađa.

„Ovo su, ipak sitne krađe u odnosu na skupu industrijsku robu i uvozna alkoholna pića koja su sve češće na meti kradljivaca“ - kaže Josip Radočaj, poslovođa u samoposluzi Name-Karlovčanka.

„Zima je za nas najopasnija“ - ističe Janko Hrvoj, poslovođa Name-Karlovčanka i dodaje da kradljivci tada natrpaju mnoštvo predmeta u kapute, bunde, zimske ogrtače i kišobrane. „Kada odlaze u akciju mnogi ponesu i posebnu torbu. Opasne su i subote i dani uoči praznika kada su gužve neizbježne, a lopovi to uspješno koriste. Više nego inače kralo se i kad smo dobijali artikle kojih nema dovoljno. Kod nas se najviše krade na odjelu kratke pletene robe.“

Kradu djeca, ali i odrasli. Čak su trgovci skloni tvrdnji da su odrasli opasniji od mališana. Direktor OOUR-a Maloprodaja PPK Karlovac Pavao Pajić, kaže: „kradu djeca, kućanice iz grada i sa sela, prolaznici, tranzitni lopovi, te ljudi iz kategorija niže plaćenih zanimanja. Probleme imamo i s nekim Romima i djecom bez nadzora. Među kradljivcima ima i ljudi dobro plaćenih zanimanja i s akademskim naslovima. Ako se izuzmu kleptomani, osobe koje kradu zbog duševnog poremećaja, onda su najopasniji kradljivci srednjih godina. Djeca češće kradu, ali nam odrasli lopovi nanose veću štetu jer kradu skuplje predmete. Krali su i zaposleni u samoposlugama, ali se o tome nerado govori. Jedan takav slučaj zabilježen je u Nami-Karlovčanka, a dva u samoposlugama PPK Karlovac. Krađe osoblja drastično se kažnjavaju.“

„Obazrivi smo da ne povrijedimo potrošače i to mnogi lopovi koriste. Osobi koja je nešto ukrala prilazimo tek kad smo sasvim sigurni da krade. Reakcije su različite: od izvinjavanja, pokušaja da se pobjegne, kajanja do uvjeravanja da je roba drugdje kupljena. Svakoga koga uhvatimo predajemo radnicima karlovačkog OSUP-a. Protiv kradljivaca borimo se na različite načine. Nemamo TV-kamere i čuvara u civilu, ali su samoposluge tako uređene da su koliko-toliko pregledne, postavljamo ogledala, skupi artikli su na preglednim policama. Pored toga, u svakoj samoposluzi poslovođa obično određuje jednog trgovca koji je zadužen da motri na sumnjive. Posebno smo oprezni kod većih gužvi... Naši trgovci su se već toliko verzirali da, nekim posebnim metodama, dosta lako otkrivaju lopove. Mnogo nam pomažu i potrošači koji često upozoravaju na sumnjive osobe“ - kaže Pavao Pajić. Zaključuje da se tako donekle uspješno bore protiv kradljivaca. Krađe u samoposlugama, međutim, zabrinjavaju jer umanjuju dohodak i stvaraju nepovjerenje na relaciji potrošač-trgovac…

Pripremio Tihomir Ivka

Izdvojeno


Reci što misliš!