Kruhek je rođen krajem 1940. u Zamlači kod Varaždina, a preminuo je u Karlovcu. Od 1969. je radio u Muzeju hrvatskih arheoloških spomenika u Splitu, a od 1971. u Hrvatskome povijesnom muzeju. Od 1991. do umirovljenja 2010. je radio u Hrvatskom institutu za povijest, čiji je ravnatelj bio od 2003. do 2007.

U Ilirskoj dvorani Gradske knjižnice "Ivan Goran Kovačić" u Karlovcu se održao kolokvij u čast lani preminulog povjesničara Milana Kruheka u zajedničkoj organizaciji ove karlovačke ustanove u kulturi i Matice hrvatske, a pod pokroviteljstvom Grada Karlovca i Županije karlovačke. 

O Kruheku su izlagali Željko Holjevac, Aleksander Buczynski, Hrvojka Božić, Marija Karbić, Hrvoje Kekez, Zorislav Horvat, Robert Hajszan Panonski, Géza Pálffy, Antonio Bosio, Petar Feletar, Dubravko Halovanić, Mirica Rapić, Zvonko Trdić, Vlado Mikšić, Zvonimir Gerber i Marinko Marinović. 

Sadržaj se nastavlja...

Pročelnica Upravnog odjela za društvene djelatnosti Grada Karlovca Draženka Sila-Ljubenko je rekla uvodno da su svi koji su poznavali Kruheka znali za njegovu znanstvenu i inu veličinu, a županica Martina Furdek Hajdin je ustvrdila da je interes Kruhekovih kolega za kolokvij respektabilan i da odražava koliko taj povjesničar i arheolog vrijedi. Napomenula je da o njemu govori i dalje u prezentu jer je "sve što je radio ostavio za vječnost". "Mnogi od vas ga mogu smatrati svojim prijateljem i mentorom koji je poticao i vodio. Bio je erudit i mogao je biti uzor svima željnima znanja. Možda danas to nije toliko poticajno. Bio je izuzetno samozatajan i građanski pristojan, ali snažno utjecajan. Tolika pristojnost i skromnost u njemu, bez obzira na silno znanje koje je posjedovao i nesebično dijelio, se zaista rijetko susreću. Ne moramo se plašiti da će biti zaboravljen s obzirom na velik opus koji ostaje iza njega", poručila je županica. 

Državni tajnik u Ministarstvu znanosti i obrazovanja Republike Hrvatske Ivica Šušak je naveo da je Kruhek "zaista domovine sin, integralni Hrvat, ljubitelj svega dobroga i iznimno skroman čovjek". "Bio je jedan od posljednjih znanstvenika koji je imao cjelokupnu sliku o znanosti i nije djelovao samo povjesničarski i arheološki, nego je sudjelovao i u društvenom životu Karlovca, Karlovačke županije i mile nam domovine". "Bio sam mu jedan od najbližih suradnika i vraćaju mi se slike, bilo iz Beča, Budimpešte, koju sam prohodao s njime, kada smo dogovarali smještaje za naše znanstvenike za rada na arhivima, bilo s putovanja kroz Hrvatsku i Bosnu i Hercegovinu. Učio sam od od njega i iz njegova iskustva. Bio je prvi suradnik oca hrvatske arheologije Stjepana Gunjače. Pronašao je mnoge artefakte koje čuvaju u Muzeju hrvatskih arheoloških spomenika u Splitu", rekao je Šušak. 

Knjižničarka Jasmina Milovčić je rekla da je Kruhek čitav život posvetio izučavanju povijesti 17. i 18. stoljeća, da je obnašao brojne funkcije i bio aktivan član Matice hrvatske. "Njegov doprinos je ogroman. Svi njegovi radovi se nalaze u zavičajnoj zbirci i vrlo često su korišteni. Upravo je smisao zavičajnog odjela da baštini znanstvene, stručne i druge radove zavičajnog karaktera. Njegov rad je poticajan. Mnogi mladi istraživači su bili partneri na projektima i istraživačkim aktivnostima. Kada se piše stručni rad na temu povijesti Karlovca, često se poseže za Kruhekovim djelima", navela je J. Milovčić. 

Predsjednica Matice hrvatske Karlovac Marina Marinković je izrazila nadu da će skupovi u Kruhekovu čast biti tradicionalni. "Sva će izlaganja s ovog skupa biti objavljena u časopisu 'Svjetlo' Matice hrvatske, a nadamo se da će kolokvij biti poticaj za daljnja istraživanja. Materijala za istraživanja ima. Doktor Kruhek je ostavio mnogobrojne neobjavljene rukopise", rekla je M. Marinković. 

Kruhek je rođen krajem 1940. u Zamlači kod Varaždina, a preminuo je u Karlovcu. Na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu je studirao arheologiju i klasičnu filologiju, a na tom sveučilištu je i doktorirao 1989. godine. Od 1969. je radio u Muzeju hrvatskih arheoloških spomenika u Splitu, a od 1971. u Hrvatskome povijesnom muzeju. Od 1991. do umirovljenja 2010. je radio u Hrvatskom institutu za povijest, čiji je ravnatelj bio od 2003. do 2007. Istraživao je hrvatsko srednjovjekovlje i rano novovjekovlje.

Napisao je knjige "Graditeljska baština karlovačkog Pokuplja" iz 1993., "Stari grad Slunj" iz iste godine, 1995. "Karlovac: utvrde, granice i ljudi" i "Krajiške utvrde i obrana hrvatskog kraljevstva tijekom 16. stoljeća", "Srednjovjekovni Modruš 2008., "Karlovačka zvijezda – povijest građevnoga razvoja tvrđave i grada" godinu kasnije, "Knezovi Modruški Bernardin i Krsto Frankopan" 2016.