Ravnopravno ispreplićući orgulje i glas, ekspresivnih i dinamičkih mogućnosti glazbenici su uveli u sakralne kompozicije ranih srednjovjekovnih skladatelja njemačke, španjolske, talijanske i domaće provenijencije - piše prof. Jelena Mužar.

Kao što se dalo naslutiti, glazbenici Elena Roce i Krešimir Klarić poveli su pedesetak slušatelja okupljenih u baroknoj crkvi Blažene Djevice Marije Snježne u Karlovcu na intimno, mistično putovanje pučkom, tradicionalnom i autorskom glazbom srednjeg vijeka, renesanse i baroka.

Na samom početku koji je najavio duboki držani ton na orguljama Johanna Heilingera, karlovačkog graditelja orgulja iz 19. stoljeća s adresom u Zvijezdi, oni su nas, ravnopravno ispreplićući orgulje i glas, dva „instrumenta“ s vjerojatno najviše tonskih, ekspresivnih i dinamičkih mogućnosti između svih ostalih glazbala, uveli u sakralne kompozicije ranih srednjovjekovnih skladatelja njemačke, španjolske, talijanske i domaće provenijencije. 

Sadržaj se nastavlja...

Osim koralnih napjeva, u ovom dijelu koncerta uživali smo u tradicijskim motivima, često dodatno naglašenim Krešimirovim, mogli bismo reći „reharmonizacijama“: suptilnom orguljaškom pratnjom glasu s povremenim suvremenim obratima i akordima koji bi na partituri izvornika zasigurno drugačije zvučali. Najzvučniji primjer navedenog je pružen odmah nakon izvedbe koralnog napjeva „O frondens Virga“ benediktinke iz 12. stoljeće sv. Hildegard iz Bingena, kada smo mogli čuti snagu i izražajnost orgulja u punom sjaju, improvizacijom suvremenog karaktera prožetog harmonijskim disonancama.

Izuzev navedene skladbe izvedene na orguljama pjevališta, u prvom dijelu koncerta repertoar je sviran na pozitivu istog graditelja, što je naglasilo njegov tradicionalni karakter. U istom duhu, glas sopranistice bio je jasan, intonativno čist i bez vibrata, suzdržano evocirajući unisono koralno pjevanje, inače pisano i izvođeno u zborskom aranžmanu.

Promjena u drugi dio koncerta je nastupila tijekom dojmljive a capella izvedbe tradicionalne engleske božićne uspavanke iz 15. stoljeća, kada se Krešimir premjestio za orgulje na pjevalištu. Uslijedila je „Zdrava Devica“, skladba iz osamnaestostoljetnog zbornika crkvenih napjeva „Citara Octochorda“, izvedena u ekspresionističkom duhu kojim su dvoje umjetnika liberalno pokazali svoj zadivljujući tehnički, izvedbeni, dinamički i emocionalni raspon čime su osvojili srce autorice ovog teksta.

Za drugi dio koncerta izvođači su odabrali glazbu renesanse i baroka, uz jednog, u ovim krajevima nepoznatog, nizozemskog orguljaša i skladatelja 20. stoljeća Hendrika Andriessena koji se zbog svog donekle arhaičnog autorskog izričaja skladno uklopio u preostali repertoar. Komorno muziciranje uvijek podrazumijeva odlično razumijevanje i usklađenost glazbenika, što su nam Elena i Krešimir nedvojbeno pokazali svojim podudarnim umjetničkim karakterima, bilo da se radi o suzdržanim tradicijskim napjevima ili ornamentiranim ekspresivnim bravurama baroka.

U nastavku koncerta, uz nezaobilazne Bacha i Händela, koncert je zaključila skladba Ferdinanda Bertonija „Salve Regina“, puna improvizacijskih trilera i razigranih melodijskih izmjena između glasa i orgulja čime su umjetnici završili koncert u radosnom duhu odavši počast Blaženoj Djevici Mariji u čijem smo domu na cijelo ovo glazbeno putovanje i krenuli.